Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/deprimiran

Marketing

Emocije, osobito ljutnja

Ljutnja je jedna od cetiri temeljne ljudske emocije (ostale tri su tuga, strah i radost). Kontrolirati ljutnju znaci steci dobar dio samokontrole, zapravo puno vise od toga. Izvanredan film koji to jako plasticno prikazuje je Anger Management Okidaci za ljutnju su razni, medjutim uvijek su unutarnji, nikad vanjski. Ne moze me razljutiti neoprezni vozac, spori tramvaj ili nedotupavi klijent. Ne moze me razljutiti plac djeteta, prigovor zene ili zadirkivanje prijatelja. Ono sto me ljuti je u meni, a vanjski dogadjaji samo su izgovor za izljev te, mozda najslozenije, ljudske emocije.
Na primjer, jedna osoba me iznevjerila i godinama sam se zbog toga na nju ljutio. Proslo je sedam godina, a obecanje koje je tada dala trebalo je biti izvrseno prije pet godina, a nije do dan danas. Psihicki me opterecivalo sto sam se osjecao bespomocnim i na neki nacin potpuno vezanim i ovisnim o obecanju te osobe. U sebi sam ju prezirao, mrzio, prekoravao sam sebe kako sam mogao pristati na takvo sto i sada ovisiti o njezinoj milosti i nemilosti, o tisucu i jednom izgovoru i bankovnom cinovnicicu koji su joj vazniji od mene, a i od njene rijeci odnosno casti. Pitao sam se jednostavno, kako takve osobe mogu uopce postojati. Ta osoba ucinila mi je veliku uslugu godinu prije i zato sam ja olako pristao na protuuslugu, ali ona je vec premasila sve moguce i nemoguce standarde elementarne pristojnosti. Ljutio sam se, kipio, bjesnio, bio frustriran i prestrasen, prezirao sam i mrzio, i bio sasma siguran da ja tu nista ne mogu uciniti.
No danas sam okrenuo plocu. Ljubazno i fino, objasnio sam joj da je vec godinama pokusavam pokrenuti da izvrsi svoje obecanje. Ostao sam sasvim sasvim priseban i hladan, nimalo ali bas nimalo ljutnje nisam niti osjetio, a kamoli iskazao prema njoj, nego hladnim, golim cinjenicama izbio joj svaki argument i izgovor iz ruke, i vjerujem da je ozbiljno shvatila moju poruku. Siguran sam da ju je ozbiljno shvatila, i vrlo sam zadovoljan svojom diplomatskom sposobnoscu.
Interesantno je primjetiti slijedece: iako je pokretac, generator problema druga osoba, ono sto je meni zadavalo najvise muke i teskoca su moji osjecaji prema njoj, prvenstveno ljutnja, prezir, mrznja. To me opterecivalo, ne njezin nemar za odrzavanje svoje rijeci. Dakle izvor je bio u meni, on je nestao, ne mrzim tu osobu i spreman sam na konstruktivan razgovor, u kojoj bih joj s ljubavlju i prijateljstvom pokusao ukazati da takvo ponasanje ne vodi ka ucvrscenju naseg prijateljstva odnosno kumstva. Spreman sam da krenemo iznova, i vjerujem da ona takvo ponasanje moze promijeniti (iskorijeniti!), da poklonivsi joj drugu priliku i svoje povjerenje odnosno ljubav, mogu uciniti cuda.
Ne zelim se hvalisati pred cijelim svijetom. Zelim samo svjedociti da se sa mnom dogodilo cudo, uistinu sam se transformirao, bas kao da sam se ponovno rodio. Ljutio sam se prije na svaku travku, na svaku musicu, i izjedao se zbog raznoraznih sitnica i gluposti. Sve sto sam mogao shvatiti na svoju stetu, jesam, i nisam se nikako mogao kontrolirati. Sada to mogu, i vjerujem da ce i ova prica imati sretan i uspjesan epilog (zato ovo i pisem sad, jer jos postoji neizvjesnost). Ovo je univerzalna, opceljudska stvar. Mirnocom i pristojnoscu, hladnocom i stalozenoscu moze se postici sve. Samo odsustvo mrznje rjesava 99% problema!
SAPIENTI SAT!?


Post je objavljen 04.09.2007. u 16:15 sati.