Kad se samo sjetim onog divnog zivota u bivsoj drzavi, dodje mi da placem. Od nostalgije ili od olaksanja, pitanje je sad. Svega je bilo, i kruha, ponekad i vode, a nerijetko i svjeze svinjske masti, sa sitno mljevenom crvenom paprikom. I drugovi su znali sto rade (a ne ko ovi danas), o da, samo mracne sile osujetile su velike nase planove i zaustavile naizgled nezaustavljivi rast ( standarda ili dugova - jos jedna sudbonosna dilema )...
Sjecam se da smo imali (i jos uvijek imamo) rodjake u Saveznoj Republici Njemackoj. Pazi - odselili ljudi trbuhom za kruhom (dobro, ovdje ih nisu bas najbolje gledali drugovi), i to kod okupatora od kojeg smo se netom bas bili oslobodili. Ali i dio okupatora krenuo je pravim putem - Demokratska verzija iste republike. Nasi rodjaci vjerojatno su i krenuli tamo, ali su se izgleda izgubili u Berlinu jer nisu znali da je u tom gradu i ona druga drzava mrskog neprijatelja, i tako jadni ostase tamo zarobljeni. Dobro smo znali da radnicka klasa tamo stenje pod okupatorskom cizmom, dok mi zivimo u slobodi i blagostanju. Ma to se vidjelo iz aviona, ne moram ja to nikome posebno dokazivati. Dodje recimo spomenuti rodjak (tokar) iz Njemacke, u novom Passatu, pa se nadju on i moj stari (intelektualac) na vikendici. Nije ovaj recimo morao dolaziti novim Passatom po starog, a neee, moj stari je imao svog Ficu trule visnje (a i pragova) pa se dovezao sam. I kaj bu nama truli kapitalist prical, da je samo dosel k nama domeka u posjetu, bi videl kak lepo zivimo u kucici od skoro pa citavih 30 kvadrata (koju budu uskoro srusili, smrc!) i koja je NASA! Da, covjece, ona je NASA. Ne placamo najam nikome. A on, jadni najamni radnik iz Njemacke sa svojih bijednih par tisuca maraka, svakog mjeseca za svoj trosobni stan od 100 kvadrata mora izdvojiti nekom tamo trulom kapitalistu pozamasnu svotu. I to svaki mjesec!!! Stari je bio tankocutna dusa pa nije htio dovoditi gosta u nepriliku pozivajuci ga u nas dom. Jer kad bi Svabo vidio kakve blagodati mi ovdje uzivamo, odmah bi prenio svima tamo i eto ti opet invazije Njemaca a to nam stvarno nije trebalo. To da se tamo bolje zivi, ma to je bila cista propaganda, kojom su zapadni saveznici potpomognuti belosvetskom reakcijom htjeli urusiti nas pravedni sustav zasnovan na narodnoj vlasti.
A onda na ljeto ide rodjak iz Njemacke sa obitelji na more. Moj stari nije lud, pa kaj ce na moru? Ionako ne zna plivat, a novaca i novaca trositi, to bogme zna svaka susa, bolje je doma u lavoru osmisljavati nove pravce u filozofiji i eshatologiji. I vrate se rodjaci s mora pa pricaju - hotel sa pet zvjezdica, brancini na gradele, vino iz butelje, Lubenice na Cresu...Kad je moj stari zbrojio koliko je to novca i uvidio da je to njegova petogodisnja placa, odmah mu je bilo sve kristalno jasno. Pa covjece - oni su tamo gladni! Okupator ih toliko cijedi cijele godine, da oni ne stignu niti jesti, sve kad bi imali dovoljno novca za hranu. Onda ih valjda potjera na godisnji, da im koju pinku i oni ovdje haj haj uzivaj. Passat s kojim su dosli, ma sigurno je na kredit, mi smo se zapreznim kolima vozili sedam godina dok stari nije zastedio za polovnoga ficu - i sto nam fali? Truli kapitalizam je to, a prosperitetni socijalizam koji tezi besklasnom komunizmu, to je (bila) buducnost...
Dosla su onda neka druga vremena. Rodjak je jednog dana pokupio ekipu i srusise oni Berlinski zid, jer jednostavno vise nisu mogli izdrzati toliki pritisak okupatora i vec dobrano urusenog trulog kapitalizma. Probijali su oni put ka slobodi, ka drugovima, i uspjeli su u tome. Da se ovi sad ne bi uvrijedili, dali su ime SR Njemacka novoj drzavi nakon Wiedervereinigung-a, i prihvatili (ali samo deklarativno) kapitalizam, sve zato da ne bi duhovno i moralno slomili svoju zapadnu bracu. Za njihovim primjerom, i ostatak socijalistickog svijeta se poveo, jer kako bi Amerikanci, Englezi, Francuzi i ostale utvrde klasnih podjela i obespravljenog proletarijata podnijeli spoznaju da su izgubili? Da ozbiljno kaskaju za Rusijom, Rumunjskom ili Albanijom? Neeee, to bi bilo preostro i nepristojno prema njima, stoga se (i mi medju inima) pravimo da nismo bas toliko razvijeni, dajemo im za pravo da su oni ipak jaci od nas. Sve u dobroj vjeri, u cilju odrzanja prijateljskih odnosa s nadom u bolje sutra kada ce i oni napokon doci do spoznaje. Ipak jadnici bi propali bez nas... ;))
Post je objavljen 11.09.2007. u 14:22 sati.