Financijska neovisnost - postoji li takvo sto? Pitam se koliko bi covjek trebao biti u stanju ponizavati se zbog novca. Gaziti vlastito dostojanstvo ili dopustati drugima da to cine, je li novac bas toliko vrijedan i vazan? Vazniji od zivota?
Naravno da nije novac vazniji od zivota. No ipak svi trcimo za njim ko ludi, kvarimo odnose s ljudima zbog njega, srdimo se i vrijedjamo zbog njega, neki cak i ubijaju zbog njega. No - je li nam vazan ili nam nije vazan? Zaista tesko i slojevito pitanje. Naime, novac je potreban za zivot, jer je sredstvo placanja u nasem drustvu. Ali ' Ne brinite se tjeskobno sto cete jesti ili sto cete odjenuti...' ima svoju poruku. NE treba grcevito postavljati novac na vrh prioriteta i sve mu podrediti. Treba zivjeti, opustiti se, ici za svojim potrebama, na krilima pouzdanja, a novac ce vec nekako doci. Znaci li to da se treba opustiti, nista ne raditi, samo trositi i nadati se da ce novac pasti s neba? Naravno da ne. Da se razumijemo, ne nudim ja nikakav odgovor na ove duboke moralne i uostalom sasvim indivudalne dvojbe, samo razmisljam o tome.
Recimo, podizanje kredita u banci. Vozaju te amo tamo, zavlace s rokovima, dokumentacijom, a ti sutis i trpis jer ipak ti trebas njih i njihov novac. Dakle, gaze ti dostojanstvo svojom birokratskom krutoscu, odugovlacenjem i rigoroznim uvjetima, a tebi ako se to ne svidja mozes -otici. Pa nisu oni tebe zvali, ti si kod njih dosao! Gdje je tu granica? Odgovor je sasvim individualan. Da je ponekad korisno imati malo deblju kozu i malo cvrsci zeludac, to stoji nedvojbeno. Znaci li to izdati samog sebe? Opet je odgovor individualan. Onaj tko ne moze biti fleksibilan i dovoljno uporan, taj niti ne ide u takve pothvate.
Upornost je recimo moja vrlina kojom sam postigao neke stvari, ali pitam se koliko sam izgubio na dostojanstvu? Nije li mozda vaznije biti dosljedan, vjeran sebi i svojim principima i a priori odbacivati ono sto se u njih ne uklapa? Nije li potrebno reci DOSTA kad netko misli da te ima pravo vuci za nos i danas ti govoriti jedno a sutra drugo, samo zato sto trebas njegov novac, kojeg ce ti on skupo prodati? Ne bi li trebalo u takvoj situaciji (poput Jeniffer Lopez u istoimenom filmu) reci ENOUGH!, okrenuti se i otici slobodan kao ptica, bez novca, ali i bez ponizavanja, maltretiranja i nepotrebnog gubljenja dragocjenih zivaca...? Ili treba gledati ovako: Put do raja vodi preko pakla. Nema pravog uspjeha bez zrtve. Zato se isplati malo trpiti, popustiti i progledati kroz prste, s visim ciljem postizanja ako ne financijske neovisnosti a onda barem stabilnosti. Tu je opet prijeteca opasnost zapadanja u tjeskobnu brigu, u laznu sigurnost u vlasnistvu, novcu i imovini, jer sigurnost tamo ne stanuje. Odgovora na ova pitanja nema, samo individualna mjera kojom svatko mjeri kako najbolje zna i umije...
Post je objavljen 28.09.2007. u 13:45 sati.