bojim se..
A boli me. Boli.
Nemam pravo da se žalim i tražim utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.
Kidam paučinu sa riznice sjećanja.
Prebirem po najskrovitijim kutovima.
Sve je još tu. I dobro i zlo...
"Čega se najviše bojiš?" -pitao si
"Hmm" kao razmišljala sam
"Pa ja se ustvari ničega ne bojim"- providno sam slagala dok sam se uvlačila u tvoj zagrljaj..
..a u stvari samo nisam htjela reći na glas koliko se bojim da će jednog dana sve suze koje nisam isplakala, početi teći.. bojim se da ću tada zaboraviti kako se smijati..
31.03.2006. u 18:28 | 12 Komentara | Print | # | ^
smajli
ijaaaoooo imamo smajliće 
ajme kako volim smajliće, još samo dok skotam kako da dodam i neke svoje.. 
ljudi došlo nam je proljeće 
nema veze što sam se jutros probudila i što je bilo očito da je kiša padala .. ma šta ima veze.. ja čujem cvrkut ptica iz svoje sobe moja duuša misli da sam pukla i da niš ne cvrkoće 
ajmo mogu misliti na šta će mi ličiti ovaj post 
samo smajlići i samajlići 
jesam vam rekla da volim smajliće i proljeće i.. i.. i volim ić na kavu s njim. samo da se ljenacav razbudi
edit: malo me oči bole od ovolikih smajlića ali nema veze neka ih..
moj d-mol
Danas sam bila s njom na kavi. Ustvari bila nas je čitava kamara, ali bila je i ona tu. Juda..
..sjedile smo jedna do druge. Na prvi pogled kao nekada. Pričala mi je o svom dečku, o fakultetu, o maškarama.. pričala je o toliko toga. Ja sam ju samo gledala. Fali. Pravo puno mi fali. O Bože da li je ona uopće svjesna šta je sve napravila. Koliko se tuge uvuklo pod moju kožu radi nje. Da li ona kuži da je srušila moju vjeru. Ne samo u nju, vjeru u ljude. Ako je ona toliko lagala, ako je ona bila za to sposobna šta tek drugi mogu.. Ne radi se tu više ni o tome što je godinama bila netko ko u stvari nije. Čak ni to nije bitno.. Bitno je to što sam joj JA toliko vjerovala, što sam uvijek stajala na njenu stranu, čak i onda kada nije bila u pravu. Bitno je i to što sam JA toliko uložila u to prijateljstvo. Toliko sebe dala. Na kraju krajeva, bitno je i to što sam ispala naivna poput malog djeteta..
deset dana
ih šta sam sve radila u ovih deset dana...
otišla na natjecanje, upoznala hrpu drama različitih ljudi, od totalno blesavih do čudaka svoje vrste, smijala se i jednim i drugima, pisala pismo, pričala o njemu, slala mu poruke, provela se drama, izbrukala se ko nikada, opet se smijala do suza (doslovno), radila iznad svojih mogućnosti i očekivanja, nisam spavala tri dana za redom, osvojila treće mjesto, još mu malo poruka slala, tražila poštu po sarajevu, poslala pismo, umal zakasnila na bus, prespavala cijelu vožnju, vratila se kući, igrala človek ne jezi se, spavala, spavala, i još spavala, ispijala kava i kava sa svim frendicama, dobila prekrasan buket narančastorozih ruža za osmi mart, napila se za osmi mart, ljubila se za osmi mart, i sutradan, i prekosutra..
čovječe šta sve stane u deset dana, samo deset dana.deset genijalnih dana
baš ovaj tren..
N.D.Walsch
Prekrasno je s vremena na vrijema stati, ne osvrćati se nazad, ne propinjati se na prste da vidiš šta dolazi, nego samo stati i uživati u svakodnevnim trnucima
02.03.2006. u 00:35 | 5 Komentara | Print | # | ^
