pa dje's ti ženo?!

Ma evo me, evo me.. Znam da brojni željno očekuju moj osvrt na posljednje penjačke avanture malih željezničaraca, al ovaj put sam stvarno opravdano zabušavala sa pisanjem istog..
naime u ned smo dakle išli putem prema Veloj peši kod Rijeke i tamo na nezavidnim temperaturama proveli cijeli dan(aj nije bilo baš tako strašno). Već sam u subotu bila malo šmrkava al sam se ipak odvažila na taj hladni podhvat, mislim, ipak bi bilo strašno da sam propustila jedan izlet, šta ako bi se desilo nekaj jaaaako važno i zanimljivo, a da mene nije bilo?!?
daklem, pomalo šmrkava uputih se i ja prema stijeni, i provedoh tamo cijeli dan. Oko 9 vratismo se u Zg, no ni tu nije bio kraj moje hladno šmrkave priče. S obzirom da sam imala dogovoren posao za pon i uto, zove šefica Jejena i kaže da ću ipak već i u ned trebat odma ostat neš radit, a taxi služba "Darija expres" neka ide doma nakon dostave do Regent Esplanade. Štoviše posla je bilo tolko da su trebali još malih radnih snaga pa je u igru upala i Barbara. Uputile se mi dve male sa užetom, kompletima i kacigama na bojno polje zvano posao. U Esplanadi su Barbari objasnili da nam ne treba uže, da ima tamo i lift, al mi volimo uže pa smo zanemarile taj savjet.
Promrzla i iscrpljena tako sam tamo radila koja 2h, i par minuta prije 11 uputih se prema autobusnoj stanici već vidno krepana. Sitžem na stanicu i paf 23:03, a bus mi otišo u 23:00. Slijedeći ide u 23:30, aaaaaaaaaaaaaaaaaa, luuuuudaaaaaa.
Ništa šetam se simo tamo da se ne pretvorim u ledenu statuu posvećenu posrnulim alpinističkim pripravnicima.. Stiže bus, ja u ponoć stiže doma, kad opet paf.
U sub i ned imala sam radnike koji su krečili stan i osim zidova uspješno su pokrečili i wc školjku, kadu, sve podove i štokove!! Za poludit još jednom! Ne mogu na wc, nemam di oprat onu polovicu stijene koja se zalijepila na mene još tog jutra. (inače općenito sam ljuta na te majsture jel su sve šit napravili i zidovi su grbavi i sve su zmazali itd..al eto sad niš ne mogu više napravit..šmrc).
I tako jadna tužna umorna i šmrkava ja sjedam iza ponoći u svoj mali plavi auto i put Buševec. Tu sam se konačno okupala malo odspavala i nakon kojih 4 i po sata buđenje i pravac posao. Bila sam totalno bolesna već tad. Pomoću 4 kave i red bulla uspjela sam ne zaspat s mikrofonom u ruci dok me neki menedžer faca iz Švabije samilosno gleda. Nakon 11h rada, pravac doma. Ovaj put malo duži san, al i malo veći stupanj prehlađenosti i u uto ponovo u 8 sam već na radnom mjestu. Imala sam tj dan većih problema sa suzdržavanjem hripanja dok stojim u sredini sale i trebam bit neprimjetna. Al nebih ja bila ja da nisam uspjela. Taj dan radile smo teta Barek i ja 12 sati...
Stigoh doma krepana..
Eto nadam se da ste zadovoljni iscrpnim objašnjenjem zašto je izostao report o nedelji.
Za one pak koji bi ipak željeli čut nešto više o tome, na Željezničaru postoje 3 izvještaja, kao i na Pustolovima, gdje su naravno i slike u njihovoj foto galeriji.

Da vam dočaram kako je meni bilo, citirat ću Velikog Pustolova Nikolu:

".......Martina je režla i grebla iz sve snage, ali stijena se nije željela skloniti u stranu! U pomoć joj je priskočio Krcko, te su pokušali zajedničkim snagama, ali pomaknuti je ne mogoše. Na kraju je pametniji popustio!

Razrješivši taj gordijski čvor, pred Krckom je bio još jedan puno zahtjevniji zadatak! Naime, iz susjednog smjera je dopiralo zapomaganje "Di je idući spit!? Joooj, nemrem vući uže ... joooj past ću ... joooj!" Dobro pretpostavljate - bila je to Slavica. Nakon desetak minuta, uz ogromnu količinu uloženog strpljenja, pedagoških mjera i grube ljubavi, Krcko i Slavica su bili na vrhu smjera!....."


Još fali pokoji dio poput žestoke debate Direktora Krcka i moje velikosti na temu "pustiti komplet ili ne" koja se vodila otprilike ovako:
while(1) {
K: Pusti taj komplet!
ja: Neću..
}

Nakraju je bila recenica gospodina K malko i modificirana pa je glasila "Mala ne zaje****, pusti taj komplet!!", al moja tvrdoglavost je popustila tek nakon dugo vremena, iz meni sada nepoznatih razloga. Bila sam u deliričnom stanju, više se ne sjećam takvih detalja. Ipak sam prvi put ispenjala smjer kao prva.. Nadam se da to neću uskoro morat ponovit..
Kasnije su slične riječi meni upućene bile i od strane Velikog Orsata kad sam penjala na top rope:
"jeb*** Slavice, jel ti slobodno penješ?!?!! Pusti taj komplet"...
Ja volim komplete, i penjem alpinistički, a ne slobodno pa se vi svi lijepo možete slikat:D
eto izvještaj..