Kakav bi ja to bio brodoljubac i potencijalni moreplovak kada bi propustio vašar, pardon sajam, i to s oznakom «najjačeg u regiji», unatoč bezobrazno visokoj cijeni ulaznice, «glamugroznog» pumpanja atmosfere i mnogim popratnim događanjima od kojih mi se, da prostite – diže želudac...

Jerbo...kada se govori o brodovima, preciznije rečeno – plovilima za odmor i razonodu, naši (i ne smo naši) mediji, od svih silnih tehničkih karakteristika, dizajnerskih pogodaka i promašaja, ljepote, elegancije i ukupnog dojma, ističu samo jedno – koliko ta i ta jahta košta!
Quando costa, how much?
Bolje rečeno – čija jahta najviše košta!
I naravno, onda idu bombastični naslovi tipa:
«Ugledni poduzetnik Mate Protrka kupio megajahtu vrijednu XXX milijuna eura...
A iza toga obično slijedi top-ljestvica domaćih tajkuna i njihovih plovila, koji se i na takav način nastoje što bolje pozicionirati u odabranom društvancu uspješnika koji su već ostvarili svoj «hrvatski san».



No, za ovu priliku, odbacit ćemo sve te medijske eskapade sa strane, uostalom moja malenkost na brodove i tako gleda ponajprije kao na tehničko-umjetnička (remek) djela, pa iako sam bolno svjestan činjenice da 99 posto izloženih primjeraka sa CB-shoua nikada sebi neću moći priuštiti, nitko mi ne brani da barem «glasno» sanjam...
Ipak, moram priznati, doza glamura i preseransa je neizbježna, tako to već ide...



Idemo zajedno napravit jedan đir...

Iako su se proizvodi hrvatskih «malih» brodograditelja nekako sramežljivo skrivali u manje atraktivnim kantunićima, mislim da se nemamo čega sramiti, naprotiv.
Vjerovali ili ne, ovaj brodić proizvodi se u Muću!



Da, da u «onome» Muću, u Dalmatinskoj zagori, točnije u škveru «Monachus» koji nakon linije brodića «Marco Polo», sada kreće korak naprijed...

Ovaj «Boston Whaler» uopće ne bi bija loš za ić fatat ribe tamo negdi oko Šolte, Drvenika...



Samo...ko bi uspija napojit ova tri monstruma na krmi, tz,tz,tz...



Čekajte da skontam na brzinu...750 «konjova», a ako računamo da benzinci za uru vrimena rada pod punim opterećenjem, troše otprilike 0.4 litre goriva po konjskoj snazi, to ispada 300 litara. Lipo!
Idemo još malo kontat, 300 litara puta 8.5 kuna znači
2550 kuna potrošenih za samo jedan sat vrimena vožnje, pardon - plovidbe. Još lipše!
I sad zamislite – ulovite tri šparića, dva kanjca i sedam pirki – poala koja lipa računica!!!

Gumenjaci i dalje rastu rastu kako u dužinu tako i u širinu. Rastu i u još mnogim dimenzijama. Na ovome «sirotanoviću» najviše mi se svidilo ime – «A je to!».



Mnogi su na «Croatia Boat Show» došli dobrim dijelom i zbog atraktivnih hostesa....
Njihov zadatak je jako složen. Moraju se smiješiti po čitave dane. I naravno – biti lijepe, elegantne i zavodljive. Što naravno, uključuje i štikle.



Štiklice na brodu – ne ne, to nikako, ne pokušavajte ni za živu glavu!
Ovo je danak sveopćoj «glamurizaciji» ovakvih «evenata»...

S glamurom ili bez njega, mislim da nitko ne bi bio nesretan da ga dopadne ovakvo upravljačko mjesto...



Bilo je i jako lijepih dizajnerskih ostvarenja u retro stilu...



Moje škverane već godinama pokušavam animirati da pokušamo proizvoditi ovakve brodove.



Nizozemsko brodogradilište «Linssen yachts» proizvodi seriju brodova pod nazivom «Grand Sturdy». Trup im je izrađen od čeličnog lima, ali zahvaljujući suvremenim metodama antikorozivne zaštite i kvalitetnoj izradi, ovi brodovi se ističu odličnim karakteristikama.
Istinu govoreći, njihov dizajn je više prilagođen sjevernim «teškim» morima, ali ne vidim razloga zašto mi ne bi mogli pokušati sa mediteranskom verzijom ovakvih tipova brodova...

O ovom brodiću još nekako i smijem glasno sanjati...
Merry Fisher 705, francuskog proizvođača «Jeanneau», izvrsno je «pogođen» za naše more.
Nepunih sedam metara dužine, veliki kokpit, prostrana kormilarnica, tri ležaja, kuhinjica i WC, maksimalna snaga motora 110 kilowata ili prevedeno - 150 konjskih snaga.





Ah, kako bi to bilo lijepo....

Svaka čast motornjacima, ali jedrilice su ipak moja veća ljubav.
Salona 42 – regatna verzija, wow...



A što reći na ovaj bolid, također sa oznakom «domaće je domaće»...



Arhitekt Marko Murtić, još uvijek poznatiji kao sin velikog slikara Ede Murtića, (ali ne zadugo!) hrabro je zakoračio u avanturu zvanu «proizvodnja vrhunskih regatnih jedrilica». Za sada mu ide i više nego dobro, preostaje nam samo da mu kao i ostalim domaćim proizvođačima, poželimo dobar vjetar u jedra... Na slici je jedrilica «Adria.Azija», pobjednica mnogih jadranskih regata.

A kad smo već u ovoj našoj regiji, zašto ne istaknuti i naše susjede Slovence, posebno braću Jakopin, koji su nakon godina rada, dizajniranja i projektiranja za druge škverove, odlučili napraviti nešto svoje – linija «Shipman» - lud'lo brale, čisto lud'lo...



Zahvaljujući vezi, uspio sam ući i u Beneteau 57, jedrilicu predviđenu za putovanja oko svijeta.



Lipi moji, kad otplovim na put oko svijeta u 800 dana, u ovom kutku ću, između ostalog – pisati blog...



Nisam siguran, hoće li stol za blagovanja biti uvijek ovako ukusno dekoriran, ali bit će sigurno dobrih bokuna...



U rijetkim trenucima odmora i opuštanja, ovo će biti idealno mjesto za.... hmm...dobro se naspavati...



Ehhh, sve je ovo lipo, puno lipo, samo je malo puno za jedan post. Sve u svemu, možda sam ja malo konzervativan, ali još uvijek smatram da brod mora bit brod, a ne kuća na moru.
I to kakva kuća!?
Opremljena zlatnim špinama, najmodernijim audio-vizualnim uređajima i još mnogim udobnostima koje su na moru najblaže rečeno – nepotrebne.
Ali, tko sam ja da namećem trendove, samo me žalosti da najveći dio ovih najatraktivnijih brodova i nisu plovila nego najobičnija – plutala, kojima je osnovna uloga i namjera vezati se za neku rivu i javno se šepuriti s neskrivenim izrazom zadovoljstva na licu iz kojeg će mnogi iščitavati samo ono – «Nu me!»

A dok čekamo da se i nama takujini malo podebljaju, navodno treba biti zadovoljan i s malim.
Ići, mići, brodići...



Od svega viđenog, još mi samo preostaje riješiti financijski grop. Naime, on je još prilično zamršen, zapetljan i ingropan, ali kad jednog dana bude lipo vezan kao ovaj «pašnjak» na slici, eeeee onda ćemo zaprašit na more!!!



Barem prvo vrime, dok ne oplovim sve ono o čemu sam oduvik sanja.
A kad me plovidba malo štufa, vezat ću se za neku jadransku rivu, sist na krmu, pijuckat piće i vrlo vjerojatno - s neskrivenim izrazom zadovoljstva svima davati do znanja – NU ME!
Heeej, šala, šala, nemojte mi odma skakat...