borut.blog

borut

30.01.2008., srijeda

Snijeg u Jeruzalemu

Snijeg u Jeruzalemu U Jeruzalemu je vec sinoc sve bilo spremno za snijeg koji je nocas poceo padati i u zoru obojao grad u bijelo. Skole i vrtici su zatvoreni, a specijalna vozila ciste ulice i posipaju sol. Gradjani su pozvani da bez velike potrebe ne izlaze automobilima na ceste, kako bi se izbjegle guzve i omogucilo kretanje sredstava javnog prometa i posebnih sluzbi. Pravo izvanredno stanju u Jeruzalemu nenaviklu na bijeli ogrtac i hladnoce.


- 16:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.01.2008., subota

Bjelasnica (sjecanje)

Svakako treba procitati Vincijev post o izletu na Bjelasnicu i, tko nije bio tamo, osjetiti cari te planine, zazeljeti krenuti u njene visove. Onaj tko je vec lutao njenim prostranstvima obogatit ce se jos jednim iskustvom iz malo drukcijega, vincijevskog, ugla gledanja. U odgovoru na moj komentar Vinci izrazava nadu da cu ja ipak doci u prigodu opet se penjati Bjelasnicom, a kako ja neke stvari ipak pouzdano znam, medju njima i da me Bjelasnica vise nece vidjeti, pokusao sam prizvati u sjecanje neke detalje od tamo.

Odlucio sam pokusati opisati pocetna 24 sata (nas tridesetak iz Splita i Makarske) osmodnevnog bavljenja planinarskim aktivnostima na Bjelasnici, bez naznake datuma i imena, jer protek vremena je izblijedio sijecanja, nikakvih biljeski kod sebe nemam (i fotografije su tudjih izvora), a nepravdu pogresnim kazivanjem ne bih htio nanijeti nikome. U svakom slucaju to je bilo osamdesetih godina proslog stoljeca, nakon Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Autobus nas je iskrcao ispod bjelasnickih skijaskih terena, a uspinjaca nije radila, ne zbog poodmaklog vremena, nego zbog orkanskog vjetra.



Upravitelji skijalista su se smilovali, nakon sto su nas vidjeli u tolikom broju, sa ogromnom kolicinom opreme i posebno kada su saznali koje su nam namjere. Ukljucili su na kratko vrijeme zicu, tek da do gornje postaje prebace nasu kompletnu prtljagu, a mi smo se bez naprtnjaca, laganih nogu uputili pjeske prema gore. Uspon nije pretstavljao nikakav problem, jer smo bili dobro fizicki pripremljeni, a pred samim vrhom nas je vjetar potiskivao u ledja tolikom silinom da smo se kretali bez ikakvog napora. Na vrhu, izmedju Opservatorija i zgrade zicare (u njoj je bio i start bjelasnickog spusta) trebala je posebna pozornost da nas vjetar ne otpuse po zaledjenom prostranstvu. Opremu smo nasli "uredno razbacanu" i okovanu ledom, te je odmah poceli rasporedjivati po nasim ruksacima. Meni je vodja akcije dodijelio na brigu i nosenje plasticnu kantu s 15 litara crnog vina. Na to je proradio i pobunio se moj principijelni mehanizam, jer ja za vrijeme planinarenja nisam pio alkohol, pa ga nisam htio ni nositi. Bio sam uporan i pristao preuzeti 20 kg tereta, samo da ne nosim vino. Proslo je vise od dvadeset godina od tada, a ja jos uvijek ne znam jesam li postupio pravilno i moram priznati da me s vremena na vrijeme progoni misao na taj detalj iz moga drustvenoga zivota, trazeci uvijek iznova preispitivanje savjesti.

Bilo kako bilo rasporedio sam svoju i zajednicku opremu po ruksaku koji je tezio dobrano preko 30 kg i bio spreman za pokret. Ta tezina i ne bi bila neki poseban problem da lavovski dio zajednicke opreme nije bio natovaren u akiju koju je trebalo cijelim putom vuci i gurati.



Onima koji su napredovali s akijom drzeci je za rukohvate pomagalo se vukuci za penjacka uzeta daleko od ispred. Ostali su se "odmarali" prteci duboki snijeg i odredjujuci pravac kretanja od jedne do druge bambusove trske s komadicima platna na vrhu koje je postavio kolega iz prethodnice koja je na Bjelolasicu stigla dan ranije. Kretanje je postajalo sve teze kako smo se udaljavali od vrsnog grebena, jer skije nisu drzale pod velikom tezinom i naporom od vucenja akije. Tama nas je ubrzo okruzila, a ni ponoc nije bila daleko kada smo mrtvi umorni usli u toplu drustvenu prostoriju Planinarskog doma "Stanari" gdje su nas preostali prijatelji iz prethodnice docekali toplim cajem i ukusnim obrokom.
..............

Brzo smo se razmilili po lezajevima i pozaspali u puhastim vrecama iz kojih su virili samo nosevi kako bi mogli disati, jer se temperatura u spavaonicama nije razlikovala mnogo od one vani. Probudili su nas prije svanuca, jer je plan bio da u Pazaricu uhvatimo prvi radnicki autobus (valjda je bio petak ili radna subota) za Sarajevo. Nakon obilnog dorucka izasli smo na -27 stupnjeva C i zapoceli jurnjavu niz brdo. Netko ravno, netko zaobilazno, ovisno skijaskom umijecu svak je sebi birao stazu. Daleko iza onih najbrzih, ali dobrano ispred onih koji su na velikim strminama tovarili skije na rame stigao sam do makadamske ceste gdje smo se trebali okupiti i nastaviti jos nekoliko kilometara kliznim korakom po zaledjenoj cesti do autobusne stanice za Sarajevo. U autobusu su nas gledali kao da smo s druge planete, a mi smo brzo trazili presjed do bjelasnickih skijaskih terena. Jucerasnji vjetar je bio potpuno prestao, zice su vec radile i mi smo proveli jedan prekrasan skijaski dan. "Posljednja zica" nas je ostavila kod Opservatorija odakle nam, onako s laganim ruksacima, nije bio nikakakv problem stici do "Stanara".



Preostalih sedam dana provedosmo u okolici doma ne vidjevsi zivog stvora do nas iz doma i poneke ptice sto nadleti.

- 13:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.01.2008., petak

Lian bat 12

Lian je danas proslavila 12 rodjendan. Vesna joj je napravila kapicu koju je ona odmah stavila na glavu i pozirala za "b.b.hr".



A onda smo zajedno odradili nasa 2 kilometra plivanja (Lian se u vodi vec snalazi bolje i od svog tate /onaj u zelenim hlacama/, a brza je i od mene) dok su u istom bazenu Ramon i Carvalho, nogometasi moskovskog CSKA odradjivali sate fizioterapije,



a tip iz vodstva tog nogometnog kluba koji se svake zime odmara i priprema u nasoj okolici, uzivao u dobrom stivu, povremeno podizuci pogled s knjige kako bi provjerio jesu li dva Brazilijanca dovoljno marljiva!



- 19:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.01.2008., četvrtak

Velika tajna


Tko jos nije shvatio, Vesna i Joncica su prijateljice od ranog djetinjstva. U posljednje vrijeme su njih dvije pocele "razgovarati" i preko komentara na moje postove. Unatoc nekakvoj upali koja mi je napala oci, pomno citam svaki komentar (iako ne uspjevam na svaki odgovoriti ili barem posjetiti blog njegova autora) i tako sam naslutio da sam pred otkricem velike tajne. Naime u njihovim desetljecima dugim druzenjima postoji jedno tamno razdoblje u kojem nisu odrzavale nikakve dodire. Cak do te mjere da bi mimoilazeci se na stepenistu okretale glavu jedna od druge!!! Cudno, ali istinito. Povod je bila u pocetku sasvim bezazlena igra u kojoj su djeca iz citavog susjedstva podigla veliki sator na travnjaku, podijelili se u dvije grupe i zapodjeli borbu kojoj grupi pripada sator. Vesna je bila u jednoj grupi, a Joncica u drugoj. Igra je presla u svadju, a svadja u opcu tucnjavu u kojoj se nisu birala sredstva, pa su udarci padali i stakama djevojcice, koja se bez njih nije mogla kretati. Dakako, poslije tucnjave su joj obje stake bile slomljene. Neke od sudionika te bitke sam kasnije i osobno upoznao, ali nikad nitko od njih nije spominjao to "krizno razdoblje" zapoceto bitkom oko satora. "Kriza" je, po nekim procjenama, trajala pune tri godine i zavrsila se ponovnom uspostavom punog prijateljstva koje traje do danasnjih dana.

- 16:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.01.2008., petak

... i nova trava

... a onda je dosao veliki kamion sa dragocjenim teretom



kojega su spustili na ocisceno tlo.



Kad sam se vratio kuci vec je sve bilo ljepse.


- 17:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

15.01.2008., utorak

Zima

Zima je dosla svom silinom. Hladnije je nego li proteklih godina. Jucer je zabiljezena i rekordna potrosnja struje (deset tisuca i dvadeset necega /cinimi se MEGAWATA/ - samo 60 manje od maksimuma kojega ovdasnja elektroprivreda moze pruziti. Ispred kuce su nam skresali dva prekrasna stabla i Vesna je jako ljuta na ljude iz gradske uprave.



Zao joj je zelenih krosnji, a jos vise macjeg roda koji smrznut ceka pored praznih kontejnera za kucne otpatke da netko nesto donese, pozeljno i kartonske kutije, jer u njima je toplije.



Nije svak Macijeve srece, da i guzu moze grijati udobnim jastucima za koje je, usput receno, jednom davno Pedeset + napravila patchwork jastucnice!!!!!


- 18:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.01.2008., četvrtak

Rastanak

Kada je pozavrsavala sve poslove zbog kojih je dosla (a mozda i nije, jer vec planira novi dolazak na proljece) Omika je krenula natrag za Rijeku. Odlucila je da ce vlakom iz Binjamine do zracne luke, jer vrlo je zabrinuta da bi ceste mogle biti zakrcene s obzirom na boravak americkog predsjednika Busha u Izraelu. Briga se ocituje na njenom licu i dok ceka taj vlak da je povede.



Na aerodromu su je docekala dva gospodina u bijelim kosuljama i zamolili da sjedne u kolica, jer njezin G. joj je sredio wheelchair uslugu cijelim putom.



E, tu se je na rastanku jos nasmijesila, jer dok su je gospoda u bijelim kosuljama odvodila neka tuga ju je spopala, a i nas bogme!


- 14:06 - Komentari (20) - Isprintaj - #

06.01.2008., nedjelja

Kod kuce

Prvu fazu svoga zivota (rodjenje, brit, jacanje) od ukupno 25 dana Jotam je proveo u Ber Shevi. Jucer su ga doveli kuci u Eli



i medju prvima koji su pohitali da ga pridrze u krilu bila je njegova prabaka (da, da - Omika) koja ce u cetvrtak natrag za Rijeku - pa da ga zadrzi u dobrom sjecanju do slijedeceg susreta.


- 17:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.01.2008., petak

Prehlada i pticja gripa

prehlada Iako moje trenutno zdravstve stanje potsjeca na gospodina s karikature, ono ipak nema veze s jucer otkrivenim virusom pticje gripe u malom zooloskom kutu djecjeg vrtica u Binjamini! Vec je unistena sva perad u radijusu od 3 km oko Binjamine, a striktna kontrola je uvedena u krugu od 10 km sto ukljucuje i nas u Or Akivi.

Jedna djevojcica iz tog djecjeg vrtica se nalazi u bolnici "Hillel Jaffe" (da one iste bolnice u kojoj sam i ja proveo dio sjecnja prosle godine) sa dijagnosticiranom upalom pluca, ali uz preventivno doziranje i antibioticima protiv pticje gripe, kao i sva ostala djeca i osoblje vrtica, a isto tako i osam veterinara koji su bili u dodiru s unistenom peradi!

I dok ja bolujem, u panici su vlasnici velikih kokosinjaca kojima se moze dogoditi da pretrpe i ogromnu materijalnu stetu!

................

Odista je moja prehlada "macji kasalj" prema pticjoj gripi!

- 08:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,
Click for תל אביב-יפו, ישראל Forecast

KOD G-a(Zagreb-Trnsko)
Click for זאגרב, קרואטיה Forecast

I KOD BARTULA (Jeruzalem)
Click for ירושלים, ישראל Forecast


:
2004.
V, VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2005.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2006.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2007.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2008.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2009.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2010.
I, II, III, IV, V,
VI, VII,VIII,
IX, X, XI, XII

2011.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2012.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2013.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2014.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2015.

I, II, III, IV ,V
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2016.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, lX, XI, XII

2017.
I, II, III,
Travanj
V,
lipanj
srpanj
VIII, IX,
listopad

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se