borut

31.08.2004., utorak

Ber Sheva

Ne, nisam danas bio u Ber Shevi. Motao sam se po drugim krajevima i dosao kuci cuti o dvostrukoj teroristickoj akciji u centru Ber Sheve. Na glavnoj ulici, stotinjak metar od zgrade gradske uprave, isto toliko daleko od bolnice Soroka poslije podne oko 15,00 sati cekala su pred raskrsnicom dva autobusa. U jednome je palestinski terorist opremljen eksplozivnom napravom izazvao eksploziju koja je raznije autobus. Drugi autobus je brzo prosao raskrsnicu, otvorio vrata i pustio putnike da brzo izidju. Izisli su samo mladji, jer je u medjuvremenu terorist koji je bio i u tom autobusu napravi isto sto i onaj prije njega. U dvostrukoj teroristickoj akciji smrt je naslo 16 osoba, a u bolnici Soroka ima vise od 100 ozljedjenih. Dio njih zahvaljuje svoje spasenje samo cinjenici da je bolnica toliko blizu mjestu dogadjaja.

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.08.2004., subota

Karte u troje

Nije treseta, nije ni briskula, ni trijumf, ali nas je troje, a jedan gleda ispod karte. Subota je, vrijeme idealno za odmor na balkonu - a nas troje. Nadra spava negdje po ormarima.

- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2004., petak

Um El Fahem (2)

Taj je grad razbacan po puno brezuljaka i nijedna zgrada ne odaje dojam da je zavrsena, a Fajsal je svoju tek prije 4-5 mjeseci poceo graditi.

- 17:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Um El Fahem

Fajsal Mahadjna je radio do prije godinu dana u mojoj poslovnici. Bio je prije toga direktor jedne male poslovnice, pa kod nas sef odjela, pa kasnije samo savjetnik za investicije, dok ga konacno prosle godine nisu otpustili zajedno s jos 900 radnika moje banke. Dobio je otpremninu i s njom pokusao srecu u Jordanu. Nije islo, pa je prodao posao koji bio zapoceo i vratio se u Um El Fahem, te poceo graditi na zemljistu, koje je svojedobno kupio za sitni novac, poslovnu zgradu. Danas sam bili kod njega u posjeti i nasli ga sa zenom i cetiri sina kako zadovoljno trlja ruke, jer je uspio iznajmiti citavo prizemlje u jos nedovrsenoj zgradi. Vozeci se kroz Um El Fahem (to je po velicini treci arapski grad u kojem se 50-60 tisuca ljudi tiska po tijesnim ulicama) desi se i da vam konjanik na neosedlanom konju u punom trku presijece put!

- 16:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2004., ponedjeljak

KIKAR

Na Ivritu (za Hebrejski jezik ovdje se kaze Ivrit) KIKAR znaci trg. Poznat je Kikar Rabin u cnetru Tel Aviva na kojem je prije 9 godina ubijen tadasnji predsjednik Vlade Ichak Rabin po zavrsetku mitinga podrske mirovnom procesu kojem je prisustvovalo vise od sto tisuca ljudi. Lijep je i Kikar Medina (Trg Drzave) takodjer u Tel Avivu na cijem ogromnom sredisnjem dijelu je park koji je do prije nekoliko mjeseci "ugoscavao" mirne prosvjednike koji su se zalagali za socijalnu pravdu - oni su dio trga kojeg su zaposjeli svojim satorima i privremenim nastambama nazivali Kikar Lehem (Struca Kruha, jer KIKAR znaci i "struca"). Oni su uklonjeni s trga izvrsenjem sudske presude po tuzbi velikih poduzetnika koji namjeravaju na trgu sagraditi velicanstvene stambeno-poslovne prostore. U Or Akivi je Kikar Vadim, lijepi trgic okruzen malim prodavaonicama i radnjama, a u sredini neveliki spomenik mladicu po imenu Vadim koji je bio zrtva linca u Ramali, kada je na pocetku posljednje Intefade koja jos traje, zabunom umjesto u vojnu jedinicu gdje je trebao ici na odsluzenje rezervnog vojnog roka, usao u palestinski grad Ramala. Ali KIKAR znaci i raskrsce sa kruznim tokom, kao onaj Rotor u Novom Zagrebu. Takvih ima nebrojeno i svako naselje nastoji uljepsati te male otoke oko kojih se neprestano vrte automobili. U blizini moje kuce "trude" se vec mnogo vremena. Eto su nedavno donijeli ogromnu staru maslinu -prekrasno!! Pa onda ogromne kamene gromade (Vesna kaze "Kamenko I Kremenko") - neka bude!! Zatim su rasuli uokolo velikih oblutaka, koje su donijeli iz pustinjskih vadija, kamo ih nanose bujice koje se u vrijeme rijetkih kisa ruse s okolnih planinana - i to bi moglo biti lijepo!! Ali evo sada postavljaju nekakvu crvenu plastiku koja spaja sve to i potsjeca na klupu za sjedenje. Sve zajedno - ako nije ruzno, a ono je barem cudno. Danas sam to zamijetio, a od sutra cu primjecivat samo VELIKU MASLINU.

- 19:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.08.2004., nedjelja

Kao u filmu ...

... se razvijala drama dok sam se priblizavo kuci nakon posla. Sjedio sam u prepunom taksiju (onom od deset mjesta, koji vozi istom trasom kao i autobus broj 75 i krade mu putnike) i stali smo pred semaforom da bi skrenili na lijevo u moje naselje. Pored nas je zaustavio i veliki autobus broj 75. Dok smo cekali gledali smo prema autobusnoj stanici na kojoj je bilo oko 15-tak putnika cekajuci prevoz. Jedan taksi koji se stvorio tko zna odakle je upravo otvarao vrata da ukrca putnike. Semafor je promijenio svjetlo u zeleno i autobus je pojurio prije nas prema stanici i uletio ispred taksija koji je krcao putnike, kako bi mu sprijecio mogucnost nastavka voznje. Taksi u kojemu sam ja sjedio je jos brze uletio ispred autobusa i sada autobus nije mogao niti naprijed niti natrag. Radio- vezom moj taksista je obavijetio onoga na stanici da je autobus blokiran i da se on jednostavno treba natraske vratiti i nastaviti voznju prema slijedecim stanicama i tamo preuzeti nove putnike. Na veliku zalost obojice taksista upravo je stizao jos jedan autobus koji je do kraja zakrcio sav promet, tako da se je onaj taksista na stanici morao jos dugo prepirati dok su ga autobusi propustili. Moja je sreca bila sto sam bio u onom prvom koji je mogao nastaviti, pa sam dosta brzo stigao kuci.

- 16:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.08.2004., srijeda

Aqua gim

Vesna nedjeljom i srijedom u 19,00 sati ima okupljanje na bazenu. Sastanu se 10, uglavnom zrelijih, gospodja i jos dva muskarca, pa pod strucnim vodstvom Brahi sat vremena gimnasticiraju u vodi. Vjezbe su na oko jednostavne i lagane, ali treba probati i uvjeriti se da iziskuju mnogo snage. Posebno su teske vjezbe s plasticne elementima koji se provlace kroz vodu, pa se dobiju efekti kao kod rada s pravim tegovima. Na kraju, kada se ekipa potpuno zagrije i umori Brahi ih jos provede kroz dio razgibavanja. E, tu do izrazaja dolazi Vesnina elasticnost koja potjece jos iz dana kada se bavila baletom.

- 21:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.08.2004., utorak

Cempres

Ispod naseg balkona, u prizemlju, pored Ilje zivi bracni par u cetrdesetim godinama zivota. Njezini su roditelji doselili iz Maroka, a njegovi iz Iraka. Ponasanjem odudaraju od vecine stanovnika naseg susjedstva, a osobito se isticu glasnim bracnim prepirkama. S nama ih povezuje ih cempres, kojeg su zasadili uz ogradu vrta i uz kojeg se penje cvijece koje je izraslo iz sjemena palog prosle godine s naseg balkona.

- 20:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.08.2004., nedjelja

Nadra

Nadra nam je doselila 1994. godine iz Petah Tikve. Iz dobre je kuce, treca generacija kucnih macaka i to sa plemenitim porjeklom koje se je vremenom i putovima pokvarilo. Bila je toliko sitna i krhka da smo mislili da nesto s njom nije u najboljem redu. Ime joj je dao moj prijatelj Jemenac (Nadra na tamosnjem znaci "blagoslovena"). Vremenom je stasala i postala prva nestasna, svojeglava maca. Kada je dosla u zrelu fazu, prosla je operaciju sterilizacije i nakon toga nam pala s balkona. Prezivjela je taj slobodni pad od desetak metara i od tada nam je jos draza. Mota se po kuci, nikoga ne podnosi, a od kada joj je u prostor usao bijeli Maci, postala je i razdrazljiva. Uvijek na oprezu, spremna na napad ako je se krivo pogleda - dopustila je da napravim samo jednu fotografiju dok se odmarala na gornjem balkonu.

- 16:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.08.2004., subota

Souvignon Blanc

Prosao je i ovaj petak 13-ti u mjesecu. Ne treba napominjat da sam kao i svako drugo jutro ustao na lijevu nogu, jer to je moja strana kreveta, i skoro ugazio na Nadru (davno bih ja o njoj napisao nekoliko rijeci, ali je ne mogu ulovit za dobru fotografiju). Svi ti znaci praznovjerja zajedno nisu mogli poremetiti da mi dan prodje, ma ne moze bolje. Mojoj maloj necakinjici je bio rodjendan, pa smo se lijepo ispricali. Onda sam pratio Vesnu u prodavaonicu cipela, gdje se je lijepo obula - a sta mi vrijedi vise nego li kad je ona zadovoljna. Usput sam sredio odlican burek s tolikom kolicinom sira, da me je podjetio na dane kada sam kod Sulje na Kacicevom trgu narucivao burek od jabuka. Tako sit i zadovoljan otisao sam na bazen, dakako sa zakasnjenjem, pa sam morao nadoknaditi metre koji su ostali preplivali. Kako uvijek konac djelo krasi, na travi su vec cekali obecani Souvignjon Blanc (propisano ohladjen) i na kocke izrezani kozji i ovcji sir. Na vecer sam uzivao u otvaranju Olimpijskih Igara, a raspolozenje mi djelomicno kvari nesnalazenje u pripremi fotografija za tekst.

- 11:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.08.2004., petak

Ilja

Posebna prica u mome kompjutorskom zivotu je Ilja. Upoznali smo se 1994. godine kada je s roditeljima doselio u prizmeni stan nase zgrade. Tada je studirao prvi stupanj Informatike i sve radove koje je trebao tiskati radio je na nasem racunaru, jer on nije imao printer. Nas "Epson" je hrabro podnosio sva opterecenja i kada je Ilja diplomirao na njemu je otiskan i prvi zivotopis mladog strucnjaka na putu do njegovog prvog zaposljenja. Od tada su prohujale godine, Ilja je promijenio nekoliko tvrtki i sada radi u elitnome "Intelu" u Haifi. Svih tih godina Ilja je pohodio nas stan da bi mi pomogao u mukama koje prate vecinu onih koji nismo posvetili dovoljno vremena ucenju informatickih temelja, a ipak zele rabiti kompjutor. Dolazio je Ilja po sistemu: jednom uspjevam, jednom ne!! Nakon takvih posjeta koje su zavrsavale Iljinim neuspjehom kompjutor je odlazio u "suhi dok" kod Edija u Jeruzalem ili kod proizvodjaca. Eto takav jedan posjet je bio i po isteku proslog sabata (subota). Ilja, koji se, usput budi receno, vraca religioznim tradicijama pa mu je subotom nalozeno da se odmara, a to znaci da treba apstinirati od svakog rada do te mjere da ne smije niti paliti svjetlo, pritisnuti dugme da pozove lift, kidati toaletni papir, upaliti stednjak da bi podgrijao jelo itd, popeo se u nas stan oko 20,00 sati i poceo instalirati Norton Antivirus, jer je starome istekla registracija. Razgovarali smo o svemu i svacemu , a posebno o zdravlju, jer Ilja jos od ranog djetinjstva vuce neizljecivu, tesku bubreznu bolest. Spominjao sam mu i metode kojima Dr. Ljutic u Splitu tretira bolesnike prije nego li im se stanje toliko pogorsa da moraju na dijalizu, a u cilju da se sto je moguce vise poboljsa kvalitet zivota bolesnika i prolongira sama dijaliza, kao posljednje sredstvo za odrzavanje zivota. Sve su te metode Ilji poznate, pa i vise od onoga sto sam ja u mom nepotpunom znanju uspio skupiti tu i tamo, ali Ilja tvrdi da je njegovo stanje takvo da se ni jednom od tih metoda, pa cak niti dijalizom, on nece moci koristiti, nego da ce njegov zivot trajati onoliko koliko ga njegovi bubrezi, stalno podrzavani ljekovima, budu sluzili. Sve je islo dobro dok nam se nije pridruzila Vesna, a razgovor skrenuo na religiju i religiozne, a tu su Vesnini stavovi oprecni onim koje zastupa Ilja. E tad su pocela "nadmudrivanja", a i kompjutor, na kojem je bio zavrsen proces instalacije Nortona, je odlucio zuzeti svoje misljenje i krenuti u pravcu s kojega ga Ilja nije mogao skrenuti, a cini mi se da mu bas nakon prepirke nije bilo niti stalo. Ostavio mi je disk sa Nortonom, lijepo pozdravio i otisao, napominjuci da sutra puteja ne dva tjedna u Slovacku. Meni je jos preostalo do jutra jos toliko vremena da sam uspio reinstalirat taj Norton Antivirus, predgledat da nikakva druga steta nije napravljena i s kopjutorom ispod ruke na servis. Jer Edi je vec nekoliko dana na dopustu u Francuskoj i nemam se komu obratiti. I evo se malocas vratih od "majstora", koji je usput ugradio i novi disk, przilicu, i najnoviji Windows, laksi za 2000 sekela (oko 3000 kuna). ... i sad ce netko komentirat: "tko ne plati kurvu-plati doktora"

- 17:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.08.2004., subota

Jos o EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI

Simon Buskila je ime za koje, siguran sam, zna jedna polovica Izraelaca. To je pjevac koji pjeva tzv. "mediteransku" muziku koja je ugodna uhu onima koji su porijeklom iz Maroka i ostalih zemalja Sjeverne Afrike, iz Jemena ili ukratko onim sefardima koji su godinama zivljenja uz Arape, pregrubo bi bilo reci poprimili i neke njihove odlike, ali u svakom slucaju njihova muzika jeste. Ona druga polovica Izraelaca se i na samu spomen imena nekog od pjevaca te muzike najezi, a o slusanju te muzike nema niti govora. Iz tko zna kojeg razloga ja rado slusam tu muziku, pa koristim svaki trenutak kada oko mene nema nikoga da bih pustio zvrtio disk ili nesto "ukradeno" s Interneta. Tako sjedim sinoc kasno preko puta televizora i slusam cijuk violine i evnuhske glasove muskaraca, gotovo spreman pustiti suzu, kad na podij izidje Simon Buskila s novom verzijom "Kap srece" koju je lansirao legendarni "Kralj" Zoar Argov 80-tih godina. Sve je bilo kako treba dok se kamera nije sasvim priblizila pjevacu i ja zamjetio neodoljivo slicnost jednom narkomanu koji je putovao istim taksijem s kojim sam se i ja vracao s posla pred neki dan. To je ona vrsta taksija, koji za istu cijenu kao i autobus vozi otprilike istom trasom, ali staje gdje ga se zaustavi. Ima unutra deset mjesta za sjedenje i toga dana sam imao srecu pa je i klima uredjaj radio besprijekorno, a to je dosta vazno kada se ja vracam s posla oko 16,00 sati, jer dani su bez iznimke vruci. Dakle sjedim ja udobno na jednom od prednjih sjedala i nakon 2-3 kilometra ulazi novi putnik, gotovo teturajuci i sjedne na straznje sjedalo. Ma nije se vozilo ni pokrenulo, a on ustane i podje prema vozacu. pocne s njime o necemu razgovarati i sjedne tamo pored vrata na pod. Odmah sam osjetio puhanje vruceg vjetra, pa sam zapitao vozaca "zar je otvorio prozor ?" Nije ovaj uspio niti promrljati odgovor, kad ustade onaj sto je sjedio na podu i prijetecim pogledom me prostrijeli vicuci kako ja ugodno sjedim tocno ispod otvora klima uredjaja, a da je njemu vruce i da se znoji i da nece podnositi vrucinu, nego ce otvoriti prozor da ga vjetar hladi i da on poznaje takve tipove kao sto sam ja. E, sad je bilo na meni da mu odgovorim, ali se sjetih onoh predavanja o "EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI" pa se nekako suzdrzah , a i jedna zena ga je pocela smirivati tvrdeci da sam samo priupitao je li prozor otvoren i da nista lose nisam mislio, a uostalom jos uvijek me nije fizicki napao. Nekako se je on primirio, ponovo sjeo, uzeo od nekud novine i pravio se kao da cita, svakih minut, dva podizuci pogled prema meni kao da mi zeli reci "cuvaj se" . Tako je on nas (ili mozda samo mene) terorizirao sve dok nisam izasao. Osvjezavajuci ruzno sjecanje, pogasio sam televizor, poslao i Buskilu i onog narkomana tamo gdje (samo narkoman) spada i otisao na pocinak, a do danas mi nije jasno kako sam se uspio savladati i "ne staviti narkosa medju dvije fite kruva". Mozda se ipak isplatilo otslusati ono predavanje o EMOCIONALNO INTELIGENCIJI?!!!

- 18:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ekipa za plivanje

Svakoga petka oko podne skoknem do bazena. To je vrijeme kada se tamo nadjemo 4-5 pretplatnika koje medjusobno povezuje samo potreba za plivanjem. Svak pliva iz svog razloga. Jedan zbog zdravlja, drugi jer zeli smrsavit, treci je jednostavno navikao cijeli zivot plivat. Ima opet jedan koji kaze da mu zivot prolazi izmedju dva plivanja. Jedan je poljoprvirednik kojemu na poljima rade deseci Arapa, drugi je vlasnik male hi-tech tvrtke, treci je cinovnik u banci. Ima opet jedna raspustenica koju izdrzava bogati bivsi muz. Ama bas nista zajednicko medju njima, osim toga petka i plivanja po programu kojega uvijek pripremi netko drugi. I jucer me "pregazilo". Nakon laganog zagrijavanja, poceli oni sa sprintevima. Sve neke serije: dva puta 75 metara, cetri puta 50 metara, 8 puta 25 metara i onda opet natrag. Pa ledjno, pa prsno, pa leptir. Onda je dosla Vesna i ovjekovjecila jednu od kratkih pauza. Onda sam se morao takmicit sa kcerkama koje je doveo jedan od nazocnih, pa onda warm down (kako bi se to reklo: "odgrijavanje") i na kraju sam, jedva ziv, presao u djakuzi s bocom od litre koju sam ispio na brzinu. Najbolji dio ipak dolazi na kraju, jer su mladji medju nama vec pripremili na travi pored bazena lezaljke, iznijeli kolace i pripremili kavu. Pao je dogovor da ce slijedeceg petka Jair (tako se zove poljoprivrednik) donijeti nekoliko boca Souvignon blanc od berbe 2001-ve. Sta se moze, ostali cemo donijeti raznih vrsta sireva, pa sta bude!

- 08:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.08.2004., petak

Giardino Botanico

Jucer poslije podne nikoga nije bilo kod kuce kako bi zalio cvijece na balkonu, a vrucina ne oprasta. I jutros dok sam jos slatko snivao neradne snove Vesna "u panici" doleti da moram vidjeti sta je ostalo od naseg botanickog vrta! Jos pospan izadjoh i zapoceh sa spasavanjem sto se spasit dalo. Sada vidim da i nije tako grozno, pa sam pristao tri puta obuci i skinuti majicu na spaline, sve dok Vesna nije nasla najpovoljniji ugao za fotografiju naseg Giardino Botanico.

- 08:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.08.2004., nedjelja

Kosulja

Ljeto je vec odavno zavladalo ovim krajevima! Temperatura se kod nas ne spusta ispod 30 stupnjeva danju, a nocu je iznad 25. Sreca da smo blizu mora, pa svaku vecer osjetimo pirkanje s mora, kao ono maestral u ocevoj kuci na Bilom Brigu ili u nasem prvom stanu uz makarsku plazu. U Eilatu, na Mrtvom Moru ili uz rijeku Jordan je jos gore - tamo se ziva ni nocu ne spusta ispod 30-tak stupnjeva. Sve to Vesna zna i ona brine da sam prigodno odjeven kada odlazim na posao. Zimi lagane kozne cipele, lagane hlace, kosulja dugih rukava i jaketa, a pet - sest puta ponesem sobom i ogromni kisobran Hrvatskog Nogometnog Saveza, pa sam glavna atrakcija na cesti, jer ga nosim otvorenoga i kada kisa ne pada. U svim tim odjevnim predmetimaosjecam se ugodno, osim, avaj, kada odjenem jednu lijepu lanenu kosulju koja, ali, nema dzep na prsima, a ja bez njega kao gol. U taj dzep stavljam novcanicu za platit taksi koji me dodje uzet ispred kuce, tu je uvijek i autobusna karta za vise putovanja, onda i moja radna kartica je uvijek tamo, tu odlazem i kljuc od ulaznih vrata banke, a kada udjem na dzep objesim i plocicu sa svojim imenom.Ukratko, taj dzep je nezamjenjiv i onoga dana kada ja obucem tu kosulju (jednom ili dva puta mjesecno) nema zalosnijeg covjeka, a i moja nervoza vidno skace, jer ruka stalno ide u istom pravcu, a tamo nema onoga zbog cega je krenula. Sve to Vesna gleda i slusa moje gundjane, ali, cini mi, se ne shvaca ozbiljno, ili jednostavno smatra da mora postojati razlog da ja na nju mislim bez prestanka. ... jer prosloga tjedna odluci ona obnovit malo i moju ljetnu garderobu (a to vam je: sve isto kao i zimi, osim jakete, a kosulja je kratkih rukava) i ja jutros odjenuh novu prekrasnu kosulju i na izlasku iz kuce htjedoh stavit sve one nuzne stvari u dzep ... ... tako da sam do maloprije samo Vesnu u mislima imao!!!

- 15:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.