Bloger Zagy

srijeda, 01.02.2017.

VOJNA OBVEZA

Lokacija:Požega
Vrijeme:2011. godina

Kao što su mnogi hrlili tih dana na dobrovoljno služenje vojnog roka, među njima sam i ja hrleći završio 2011 na služenju vojne obveze.

Vojarna Požega. Ne sjećam se točno ali mislim da smo do 17 sati morali biti u vojarni. Čitali zapovjednici tko kojoj satniji pripada, mnogi su molili Boga da ne dobiju treću, jer su kružile priče da je tamo dril kao da ideš u Legiju stranaca a neki da su dobili sindrom PTSP kada su skinuli odoru. Ma jebo priče, pričaju ljudi gore nego babe na placu. Gutaš vatru prdiš gromove, prvo nismo ali kasno navečer ovo drugo je bilo prisutno kao da Beograd Nato bombardira. Neznam samo kako je netko mogao ostat živ.

I naravno ko prstom u govno, treća satnija. Nebo otvori se. Bože baci ciglu i budi precizan.

Obavili neke razgovore ovo ono stigao ručak i večera u jednom. Jebote neka riba kao da su je tri puta premlatili palicama u gradu pa stavili na stol. Još je onako prepečena čudno gledala, mislio sam da će oživit. A ne samo to, onim očima me gledala kao da kaže NE JEDI ME! Tamo ako nije odustalo bar 20 ljudi jebo me pas, jer to je najgora večera tamo bila u povijest valjda. A jbg, najgorih je tih prvih 2 mjeseca kasnije je lakše.

Prvi tjedan je bilo super za NAGRADU SMO DOBILI 500 sklekova koje smo morali odradit u pet radnih dana. Došao kolega iz grupe na postrojavanje sa zulfima kao da pjeva u bendu iz 70 ih. Kako je on dobio nagradu mi ljubazni pa htjeli da podjeli s nama i tako dobili svi 5 stotina komada. Svaku pauzu kad su drugi odmarali mi smo pumpali sklekove. Pili smo andole kao da su nam zadnji u životu.

U međuvremenu smo morali i učiti neke osnove. Kako susjedu dignut auto u zrak, kao u ogledalo gledat u bicepse. Te kako prepoznati ČIN u vojsci da slučajno generalu nebi rekli da je običan vojnik. ONDA BI dobili NAGRADUUUUU!

Jednom smo također sušili robu za vrijeme radnog vremena pa smo pumpali uz pjesmu :

JEDAN (nećemo) 2 više, 3 sušiti 4 robu 5 tj 6 mudante 7 bičve 8 špigete ...... itd na radijatoru. Većina naših kolega su bili Dalmatinci pa smo na njihovom narječju pjevušili i sklekove radili opet kao NAGRADU. Jebote koliko smo mi tamo NAGRADA DOBILI.

Znao sam Dalmatinski bolje od rođenih dalmatinaca ja mislim.

Prva dva tjedna smo umjesto puške nosali metle i od 7 do devet od prilike smo svaki list kaj postoji u Požegi pomeli. Meli smo sve ba kaj smo naišli. Dok su 1. i 2. satnija odmarali mi smo uvijek nešto radili.

POMAKNI ZGRADU DESET METARA ... NA ZAPOVIJED.

nastavak slijedi

Oznake: vojska

utorak, 31.01.2017.

BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE

BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE!!!!

Trgovci i ugostitelji, (i još neki zaboravljeni djelatnici koji rade 0-24 ko DJUTI FRI ŠOP) ljudi su bez Božića, bez Uskrsa i bez Novih godina. Riječ blagdan i praznik ne postoji u njihovom riječniku. Produženi vikend nedostižan je ko petica iz matematike. Nama je sve ukradeno, svaki blagdan svaki praznik svako slavlje. Koji GRINCH je nas osakatio? Radimo ko crnci a plaćeni smo ko..... Da ga nađu moje kolegice taj Grinch bi dobio batina ko osrednji borac od Cro copa. Ko Lalovčeva žena plavicu ispod oka. Razbila bi ga ko Grdović ferrarija.

Dok drugi u krugu svojih obitelji kite (nije spolni organ) borove, jelke il kako božićna drvca zovete, mi kitimo KITU. To je ona riječ koja počinje na k a završava na c. Ukrašavaju ih drugi ukućani bez nas, a mi postajemo kao gosti u vlastitoj kući, jer smo više na poslu negoli u krugu svojih najmilijih. BOK MAMA! SINE JESI LI TO TI??? Više me žena ni ne poznaje koliko me ne vidi, vidi! Kada da žene ispeku kolače? Nije da ih ja osobno pečem ali da ja kolač idem radit ispalo bi nešto ko križanac pitt bulla i ČIUVAVE. Znači NEJESTIVO!

Dok nedjeljom odmara većina ljudi i u posteljini toliko hrče te jednostavno dobijete predodžbu da netko pili drva na pilani, a ne da spava, mi radimo, na NERADNI dan i Bog je taj zadnji dan odmarao ali ne i trgovac, ugostitelj, konobari. On mora radit, on mora peći kruh, on mora složiti alkohol da se mogu ljudi ponapijati, prežderati. I najbolja fraza, isprazna kada vam ljudi kažu ŽAO MI JE KAJ RADITE danas? Bilo bi Vam žao kad nebi došli, kad nebi hrlili nedjeljama kao da se roba dijeli, hrlite kao da CARITAS dijeli odjeću i hranu devedeset prve. RADITE LI SUTRA (na Božić). Pa i mogli bi iako ga više ne osjećamo kao Božić već kao zapadnoeuropsko američko ludo kupovanje svega što je KIĆ, i to i jest, prenajedanje, prenapijanje a ne miroljubiva i neraskošna proslava Božića, Uskrsa. Državni praznik je nama još veća muka, dok nitko ne radi, mi se ubijamo slažući police da nedaj bože netko ne umre od gladi. Dok neki spajaju dane da bi bili SLOBODNI po cijeli tjedan nama se spoje radni dani da bi Vam bili na usluzi.
dAN rada PRVI maj. mOŠ MISLIT RASTRGAJU ONE GLAGAJNICE KO PAS MOKRE NOVINE.

VIKEND JE PRED NAMA

Je, vikend produženi ko teleskopski štap. Još kad trpiš MAMURNOG kupca nedjeljom ujutro KOJI JE UVIJEK U PRAVU, a iz njega dihta od produženog vikenda ko iz BADELove tvornice. ŠTIPA TE onaj miris za jeben oči. Nakon debate s njim pijan si od para. Konobarice ne stignu sanirat žuljeve na mozgu od pristiglih glupih komentara vikendom a isto tako KURJE OČI im progledaše od muke.

Produženi vikend, ŽIVIO TI NAMA!

KONOBARICA

...... Uz to konobarica je odmah u očima 80 posto raje djevojka lakog morala, ko francuska sobarica. Pa niste u bordel došli i da tamo plešu oko šipki nego u kafić. ALOOOOO. Čim se nasmije ŠONJI on odmah misli da ako joj da BAKŠIŠA da će za uzvrat dobiti novo seksualno iskustvo. Njoj je posao biti ljubazan, ne znači to odmah DA DAJE onu stvar više od poker aparati. Eto danas ne smiješ uputit lijepu riječ to je odmah POZIV NA pumpanje. Hvata je za obline kao da rukomet igra, slini po čašama kao da balavi malo dijete. TO JE ONA NAJGORA VRSTA, TZV GREBATORI. Oladite. Dok oko konobarice lete njih 80 posto, deset posto jednostavno dođe na cugu a ostalih deset došlo se unakazit od alkohola tako da ih vlastita žena ne prepoznaje. Zar je to posao? Više manje na papiru i je. Nije puno bolje ni u trgovinama.

KRAJ TEKSTA
Di su naša prava, i mi smo LJUDI. I mi imamo osjećaje, potrebe, i mi bi htjeli vidjeti Sunca i nebi htjeli biti moderni robovi. I mi smo gladni i žedni, i mi bi htjeli da smo usluženi a ne da samo uslužujemo. Zar je tako puno potrebno i da se mi osjećamo kao ljudi!!!????

Oznake: trgovina

nedjelja, 29.01.2017.

KAKO PROSJEČAN HRVAT GLEDA TEKME

Kako prosječan Hrvat prati rukometne utakmice, naravno kada igraju naši???

Prvo kupiš neki branik za televizor da ga ne možeš više razbit jer prethodna tri su slučajno PALA PO STEPENICAMA. Treniro malo na TV u frajer.

Počinje prvenstvo jebeš jelo, jebeš tehnički za auto. Mali u školu nosi hlače od preklani koje mu tijesne, jbg misle svi odma da se udebljo a on nije ni jeo par dana. ZAŠTO? Evo razloga!

Odeš u trgovinu i kupiš si najnovije kućno kino koje ti jedva uđe kroz prag. Na 650 rata. Dok doneseš to čudo doma narastu ti mišići. Jebote Rambo je mačkica za tebe. kad to čudo doma upališ dva dana ne vidiš, slijep slijep si .... Pa kako i ne bi bio kao da to je pred očima. Pa u 3d, Hd , sdp, hdz koda si SABOR doma dopeljao ne televizor majku ti stranačku.

Počinje tekma, naoružaš se do zuba. Kupiš par kutijica antidepresiva, pa odmah popiješ jednu tablicu. To dobro zaliješ pivčugom. Jebote izgledaš ko ušlagirani balavac, sve oko tebe skače, trešti, viče, lupa a ti kao da te uškopilo. Usporeno sve kao da si u MATRIXU. Duge oko tebe kao da si došao na sastanak LGTB ili kako se već zove zajednica pedera. Misliš sad ćeš mirno gledat tekmu ono k... od ovce tablete popustile. Jer toliko si tekmi već pregledao u dve godine i popio tih tableta više ni ne djeluju.

Krene tekma. Jebote kad uhvatiš grist nokte osjećaš se ko onaj mali ko smajli iz igrice koji jede sve po redu i viče Am am AM AM AM.
Nema noktiju. Kreneš na curine nokte ali jebiga njih si platio jučer 200 kuna da ti da napokon nakon mjesec i pol. Kaj sada? Odeš na ulicu i počneš loviti ljude i vičeš NOOOKTIIIII! AM AM AM AM AM.

Vratiš se nazad. Prvo vodimo sto razlike glavni si jebote. Odeš pišat nerješeno. Pišat si otišo jebote kaj da si ošo kakat. Igrali bi već tekmu slijedeće godine. Lud si, dobijaš srčani. Dolazi hitna oživi te. Pogledaš u ekran. Padaš u nesvijest. Opet te oživljavaju. Jebote kupi žena na rasprodaji onaj ku... za oživljavanje pa stisne tu i tamo pa oskočiš ko feder u zrak a svijetliš ko TESLINA ŽARULJA.

Penziju si zaradio invalidsku gledajući tekme, žuljeve na mozgu si dobio od preokreta. Žuljeve na mozgu.

IZNAD SVIH HRVATSKA

subota, 28.01.2017.

PONOS za kraj

Bila je to još jedna antologijska utakmica, utakmica koja se pamti do kraja života. Nažalost, deblji kraj je izvukla naša Hrvatska. Tako je to u sportu, jučer si imao sreće danas te je mimoišla, sutra neće. Jer i ta sreća je umješala svoje prste u sav taj jučerašnji dvoboj Titana.

Takav je sport, iako, dječaku koji navija šesdeset minuta, urla na svaki postignuti gol, znoje mu se dlanovi, kako njemu objasniti zadnje sekunde, poraz, bol koju osjećaju igrači na terenu. Suze, muk, i izraz lica opisuju svu tragediju jučerašnjeg dvoboja.

Kako objasniti da je Zlaji gol u očima bio duplo manji a ruka ne baš mirna i sigurna. Ali Zlajo je junak, Zlajo je možda i jedan od jedinih uzeo odgovornost. I nije uspio, nije uspio iz tunela izaći na svijetlo. To je lekcija svima nama, jer nekada moraš i izgubiti. Norveška je imala sreće ali bila je dobra, možda i jedina momčad koja može Francuskoj presoliti juhu. Nadam se.

Rukometaši su uspjeli u nečem, ujediniti sve Hrvate zajedno. Jer nije bitno bilo jesi li crven ili plav, jesi li Purger, Dalmoš ili Slavonac bilo je bitno da smo stali u navijački gard te da smo svi jednoglasno, svi i iskreno navijali za Hrvatsku. To je za političku eminicenciju danas nemoguće, a sport to učini u nekoliko minuta.

Pokazali su zajedništvo, ponos i ljubav prema domovini. Jer iz njihovih grla teku riječi slatke kao med a ljubav prema domovini nemjerljiva je bilo kojim instrumentom. Pokazali su to na terenu, ginuli za svaku loptu, ranjeni, istrošeni i umorni nisu se predavali. Nisu. Pokazali su INAT.

Iako smo za vrijeme prijenosa imali prosječno tri srčana udara, popili smo kutiju praksitena, pojeli nokte ali oni će narasti ali ponos koji prenose na nas je nezamjenjiv.

Ponosni na Vas, Idemo dalje LUKA i ZLAJO glavu gore

IZNAD SVIH HRVATSKA!

petak, 27.01.2017.

AJMO HRVATSKA

Došao je dan kada se svaka briga stavlja po strani. Nema bitnije stvari od rukometanja. Takvi smo mi Hrvati. Danas je dan kada će krenuti borba za finale dva najljuća rivala, nas Hrvata i Francuza koji su nam vječni dužnici. Vječni rivali. Pa čak i neprijatelji na rukometnom terenu.

Danas je dan kada BAD BLUE BOYsi i TORCIDA navijaju zajedno, kada ti nije bitno jesi li ARMADA ili WHITE STONES danas smo svi kauboji. Srca kucaju za finale, za svaki gol, svaku obranu, svaku suzu radosnicu na kraju. Danas svi skupa skačemo u zrak, psujemo čak ako treba, danas naši junaci igraju ispred jedno 4 i pol milijuna izbornika. Tako je u nogometu tako je i u rukometu. Danas o rukometu zna sve čak i bakica s Dolca. Tzv kumica. Nema tko je pametniji od izbornika tko bi bolje.

Ali nadajmo se da im na leđa nije stavljen pritisak i ono MORATE. Jer mora se samo umrijeti, na wc i platiti porez državi.

A zar ovo do sada nije uspijeh. Je, veliki jer Hrvatska igra sa mladom ekipom. Ali nemojte tugovati i ako izgube, jer ovo je velik uspjeh. Veliki. A Norveška, izgleda zbilja jako dobro. Brza je. Opasna i konkretna. Ali nije nepobjediva nije taj obrambeni zid neprelazan, nepremostiv. Nisu strojevi, iako se i oni kvare. Ljudi su od krvi i mesa. A humanum errare est. Ljudski je griješiti.

Danas ulazimo u borbu s ekipom za koju gore negdje u nekom među svijetu navija Bog groma, vatre, oluje THOR te njegov otac ODIN. Imamo li mi šanse protiv tih mitoloških bića.

Naravno. Imamo mi one koji hodaju zemljom, Tornada Luku, Domagoja doktora rukometa, hobotnice na golu, krila brža od vjetra i ponos. Ljubav prema domovini i srce veliko ko njihova Norveška. Čuvajte se naših dečkiju jakih ko Thor a odlučniji i ljući od groma.

Kako god prošli budimo PONOSNI. Nosimo u sebi nadu medalje, ali uvijek budimo ponosni u pobjedi ponizni u porazu.


Mogu samo reći na kraju.

IZNAD SVIH, HRVATSKA !!!!!!

KONZUM i tome slično

Gospodinu vlasniku svega u Hrvatskoj tresu se gaće. Evo piše se da mu ne žele odobriti kredit. Jadan čovjek. Svojim mukotrpnim radom i žuljevima je postao najbogatiji Hrvat. ŽULJEVIMA. Snašao se čovjek, šverao cvijeće malo po malo i eto. Obogatio se. Ja da se cvijećem idem baviti prije bi mi k... narastao nego cvijeće. Jebem ti sreću.

U njegovim k plus trgovinama, dućanima možete kupit sve hrvatsko! I samo hrvatsko. Jebote toliko hrvatsko misliš da živiš u NDH da si najveći Hrvat na svijetu na kugli zemaljskoj.

Kad ono:

Hrvatski krumpir s egipatskih njiva, iz EGIPTA uvozi krumpir, jebote a mi po cijelo ljeto sadi, vadi, kopaj, jebeš se sa zlaticama, špricaj, kosi, razvrstavaj i onda on nabavi iz Egipta. Dok ga pokupiš s njive dobiješ jedno do dva kočenja leđa i besplatni fejslifting od domaće zemlje. Na krumpir onaj uvozni se priljubila zemlja kada ga očistiš krumpir je veličine šljive. Ma šljiva je za njega Bob Sapp. Pečeš ga, recimo od jučer kreneš peći, speče se prekosutra koliko je kvalitetan. I još bude sirov opali te temperatura kao da je sirov.

A one k plus odojke odgojene, uzgajane u nizozemskim farmama. Jebote dođe odojak u plosnatoj kutiji misliš da je unutra suncobran. Otvoriš kutiju unutra nešto nalik na svinju. Jebote led ona kutija izgleda ko mrtvački sanduk. A ono te iznutra gleda kao da će TO tebe pojest a ne ti njega. Pa ti imaj volje to jest. Uz k plus jaja koja koštaju 9,99 kuna dobijete gratis salmonelu! GRATIS liječenje na račun HZZO. Jebote led to ti dođe ko godišnji odmor.

Djelatnice svojevoljno čiste snijeg poluatomatskim lopatama (ona pada sama) a za uzvrat od gazde dobiju išijas i upale pluća! Jebote djelatnici za koju godinu izgledaju ko ŽIVI UPITNICI. Za njih za par godina zvonar crkve Notre Damme izgleda ko maneken.

A na mesoreznicama kada počne rezati salamu imaju besplatno rezanje noktiju, jagodica ..... ali kada dođe na hitnu mora reći DOMA SAM .... Jebote da nosiš i pancirku tamo na poslu nešto će te sjebat,

ŽIVILA demoKROACIJA živio TODOR na IĆ!

Oznake: konzum

utorak, 24.01.2017.

DANAS SVAKI KLINAC ŽELI BITI OGULINAC!

Pala je i moćna Španjolska! Jako teška pobjeda kauboja ali je među inima i Španjolska ekspedicija otputovala put Madrida, Barcelone. I tko bi rekao da će jedna tako moćna ekipa otići kući i to da će izgubiti od jedne golobrade Hrvatske. Hrvatske za koju su mnogi tvrdili da je najslabija u zadnjih deset godina. Malo me to iskreno i bocnulo. Nisu nam davali šanse. Gotovo nikakve. Ali tu je proradio inat. Prije svega igrača jer izbornikove egzibicije u nekim trenucima su zbilja nepotrebne. To vidi svaki lajk. Jer njegov sedmi igrač za kojega kaže da je svet, u današnjom utakmici se pokazao nepotrebnik kao slijepo crijevo. A obrana granitna, čvrsta skoro pa savršena. Jedino je curilo iz kontre ali niti tako ne mogu vječno igrati. A to je Španjolskoj danas bila jedina šansa.

Hrvatske koja u svojim redovima ima sve mladiće koji su do nedavno te velikane gledali možda samo na tv u i divili im se. Htjeli biti kao oni. A danas, zadnji čavao u njihov lijes zabili smo bez puno razmišljanja i poslali ih kući. Mrtvo ozbilje, začuđene i nemoćne. Otpuhali smo FURIJU s natjecanja, pokazali im da se mladost i neiskustvo lako može nadopuniti SRCEM i prije svega ljubavilju prema domovini. Jer ona njihova poštapalica IZNAD SVIH HRVATSKA i danas je pokazala koliko im znači borba za stijeg, za narod. Za puno veselja u našim domovima.

A Mi, gradić manji od većine kvartova grada Zagreba imamo našeg Luku, našeg Cindru, Tornada s Kleka. Jer ako je netko pred kraj utakmice imao muda, imao je Luka. Možda i jedini. Rođeni pobjednik koji poraz ne priznaje koji je spreman ići i nogometnim žargonom rečeno i glavom na kopačku za dobrobit ekipe.

Imam osjećaj da je cijeli naš gradić na minus šest stupnjeva osjećao toplinu u srcu.Led se topio pod navijačkim stopama, svako ogulinsko srce kucalo je taktovima Lu-Ka Cin-Dra. Kada je Luka probijao obranu Furije probijali smo mi s njim. Kada je pucao po golu pucali smo mi s njim. Kada je slavi slavili smo i mi s njim. Iako je statistika točan niz netočnih podataka njegova statistika ne laže. On je jedan od najboljih na turniru. Spočitavali su mu sebičnost, to pobijaju ipak brojke u rubrici ASISTENCIJE. Naš ponos.

Kada smo očekivali poslijedni ples na turniru velikih, otplesali smo gotovo maestralo. Na krilima jednog Mamića za kojega su navijali i bad blue boysi čak. Dečko je zaslužio spomenik. Kao i naša dva junaka. Djakovački maestro i njegov rukometni brat po oružju (lopti) vode ovu ekipu prema medalji. Ovo do sada što su odigrali je super. Ne smijemo podcijeniti ovaj rezultat.

IZNAD SVIH ...................HRVATSKA

ŽUJA JE ZAKON

Najjače od svega je U NAs u Hrvata je to što ne smijemo reklamirati alkoholna pića, cigarete na TV u, na radiju na portalima, u novinama, smokvinom listu...... Valjda zbog maloljetnika da ih ne potakne da počnu ČIKATI (glagol) i DUDATI (glagol koji opisuje ispijanje većih koncentarcija alkoholnih pića vikendom). Mladi danas piju (i bez reklami) ko dvogrbe deve, a podočnjake nedjeljom ujutrom imaju takve da zapinju za prag vratiju sobe. Žuljeve dobiju na grlu od dudanja vikendom. I mole Boga da im stari ugradi pipu iznad kreveta.

U sobu im ne smiješ ući krv ti j... spadne ti sva dlaka s tijela kolika je koncentracija otrova tamo. jebo Černobil, uđeš sinu u sobu ne smiješ prdnut dva dana jer bi nekog mogao zapaliti, ko izbacivač plamena. Misle ljudi da si X man par dana.

A i mladi danas ni ne rigaju više drugi dan. Jbt ja se sjetim nekad držo sam se za školjku i drgao je kao da ljudim ljepoticu. Ovi danas ni ne znaju kaj je to bit mamuran. Udaraju dalje.

Ajmo dalje .....

Mislim , pivo je prehrambeni kao FAKING proizvod. Prehrambenog ti konja poljubim u PAKŠU kada napušem 2 promila subotom kaži ti onome sa dregerom da je pivo prehrambeni proizvod, jbt ti piva mater. alkohol. oBJASNI TI DA SI PIO JER SI BIO KAO gladan. JEDNA PIVA DVA JAJA. Jebe se njemu uzme ti vozačku, smjesti te malo u čeliju u 4 zida pa si ti misli. Jebale ih reklame. ŽUJA JE ZAKON. Zakon je k... ZAKON je onaj sa značkom i dregerom, a nemoš ga zajebat da hoćeš. Pušeš sporo, duboko, kao da potežeš pimpek. Napušeš kako god jer piva smrdi kao da si se pokvarenog zelja najeo.

I ona reklama STVARA PRIJATELJE OD 1892. Ma k... moj prijatelje stvara, Stvara alkoholičare i klubove liječenih alkoholičara.
Stvara pizdarije. Onako pijan ni sam ne znaš kome si poslao poruku. Napišeš šefu VOLIM TE jbt ovaj te izbjegava misli da si peder. A ti umjesto Ž (eni) stisnuo na Š(ef). Jebenica buraz.

Ono kaj svi prođu u životu, kažeš doma idem s frendom na kavu. Naručiš žuju jer nisi pička, druga je za žeđ, treća tjera drugu, TRI NE smiješ slučajno popit jer si odmah ČETNIK, najednom si na 3 oj pivi. Al sad već iz druge gajbe Jednostavno sama od sebe ide u tebe. A pišaš kao da te šarcem neko propucao. Jebeš slapove Niagare. Napokon otkriješ da se zaista Zemlja okreće oko Sunca. I tad u onom govoru i nastaju mjesta ŠPIčKOVINE, PIČKOVINE, PIMPEKOGRADI jer to trijezan čovjek ne može smisliti samo pijan. Jbt govoriš sve strane jezike doma te ne razumiju ni prevodioci. Žuja, za žeđ. Da da, je jer drugi dan piješ vodu ko pomahnitao.

Smisliše čak i dvolitarske tzv bombe, jebeš mi sve ali ono izgleda kao da tegliš bačvu za sobom. Možeš s njom usput i bildati. Možeš njome požar gasit kolika je ono BOČURDA. Od one jedne boce možeš cijeli prednji branik napravit za DAJCA.

ŽUJA JE ZAKON.

ponedjeljak, 23.01.2017.

Mačkare

Mačkare........kako ih najbolje opisat nego kao skupinu neidentificiranih maloljetnih osoba koje ne možeš prepoznati a spremna je oguliti ti kožu ko država isto porezom. Znači skupina grabežljivaca koja ti želi olakšati novčanik koji je ionako pun ko Robert Valdec dlaka na glavi.

I krv ti mladoga pijevca mrknem u ranu jesen, dolaze u skupinama najmanje po troje, to je lako uočiti. Ako vide da si doma i ako nisi doma počnu zvoniti na zvono kao da je opća i zračna opasnost zajedno. Jebote zvone dok ti od opterećenja sustava ne iskoči osigurač iz zida. jednostavno moraš otvorit jel ćeš ostat bez jebenoga sluha. Ili ako si inteligentniji pa vikneš iz hodnika NEMA NIKOGA DOMA. Da i nema duh pokojnoga pra pra djeda će otvorit vrata jer su dosadili i Bogu i Vragu istovremeno.

Pazi sada, otvoriš vrata uhvate pjevat. MI SMO MALE MASKE ... TATA KUHA VINO NEMAMO ZA KINO. Nit u Ogulinu ima KINA, a tata jest možda ovisan o oh skupinama, najvjerojatnije. A male maske, jbt njih bar dvoje od troje viši od mene. MALE MASKE???

Kad ono ajde pjevaju isto ko kad JELEN KAD ZOVE NA PARENJE. A sad još bolje. Svi sami BATMANI po cesti, krvavo ti sunce da danas počne rat razbucali bi SAO KRAJNU u dva dana. Pa SUPERMANi pa Kurcomeni ima ih koliko god hoćeš. Pa maskirani u ROME, kasnije shvatiš da nešto toliko smrdi kao da je krepala mačka, pa shvatiš da nisu bile ono MAČKARE već ROMI. Ajme, pet dana propuha u kući ne tjera one mirise.

Sad gledaju kaj ćeš im dati. Ako ima daš JAJA umjesto u tavi završit će na FASADI, ako im pokloniš jabuke, završit će ti na prozorima, tako da očekuju da ćeš im dati lovu.

Ono NEMAM sitno ne pali jer BALAVČAd ima više sitnog od PBZ a krvavu ti sablju poljubim. Znači na sitno nemoš se izvuć. Ako kažeš da nemaš uopće love nego karticu izvuku ti POS aparat pa si ti misli. Ili opću uplatnicu. jebiga došla su neka novija modernija vremena. A bez plaćanja ne ide ko kada dođeš u DUBRAVU pa moraš kupit CIGLU. Oćeš ili nećeš nema, nego MORAŠ.

A djevojčice se toliko našminkaju maminim i sestrinim šminkama, krv ti jebem doma ih moraš kasnije prati u DOMESTOSU.

A sve same Frozen i pičke materine iz današnjih crtića. TELETABISI i pizdimaterinokurcomausi.

Da se rješiš bagre daš kaj imaš i tako ti počnu dolazit svaki dan. Il poludiš pa počneš pucat iz kalašnjikova ili te opelješe ko Sanader nas.

U par dana te maskirane spodobe zarade za novog mercedesa htjeli mi to ili ne. A ti se vozi u starom stojadinu

Oznake: maskenbal

subota, 21.01.2017.

Tornado s Kleka

Mi Hrvati obično imamo neshavatljiv odnos i percepciju prema sportskim rezultatima. Ako ekipa pobjeđuje, sve je super nema sretnijeg naroda, ako pak izgube utakmicu bacamo sve pobjede ko prve mačiće u vodu i ništa nam ne valja. Ništa. Cijenimo samo prva, druga i treća mjesta. Čak sam sumnjičav u vezi ove dvije posljednje medalje. Jer u očima Hrvata, ako nismo prvi bolje da nismo ni drugi, kamoli treći. Zašto?

Imali smo slučaj Janice Kostelić u koju je država uplela prste(op.a.pomogla joj) tek kad je postala prvakinja. Kada je godinama spavala po kombijima i trošnim hotelima i jela škart hranu nitko tada nije htio to vidjeti. Nitko nije mario. U očima mnogih ona, Ivica i njen otac Gips su bili luđaci i divljaci kojima smo se kasnije divili kao hollywoodskim glumcima. Jer usitinu to i jest priča vrijedna blockbustera. Sve je bilo odlično kada je Janica bila prva i kada su se druge skijašice mrštile na zvukove LIJEPE NAŠE ali čim bi Janica završila utrku kao treća, svi bi uživali u tome tko će veću pogrdu izustiti. Hrvati?

Nas Hrvata ima manje negoli jedan grad Milano stanovnika, manje od jednoga grada a opet postižemo u svim sportovima super rezultate. Vrhunske što više. Mnogi se dive našim uspjesima osim, VJERUJEM DA ZNATE ODGOVOR, osim nas samih.

Porazi se reflektiraju kao tragedije veće od Ane Karenjine, ljubav prema reprezentaciji traje dok dečki pobjeđuju. To nebi smio biti bit navijanja ali ni ljubavi prema domovini. Nije nas išlo protiv Njemačke, nismo mogli prebaciti visoke njemačke nebodere niti dalekometnom artiljerijom, gorsostase kao da ih je sama Ivana Brlić Mažuranić rodila u svojoj mašti. Ali razumijevanje istoga je i to da je ta Njemačka godinama kaskala i stvarala ekipu koju imaju sada koja je prvak Europe. Njemačka koja ima osamdeset i kusur milijuna stanovnika i koja ima rukometne klubove koji su sama klasa. Pa je i normalno da budu vrh, krema, rukometna elita što su zapravo i postali. Ali i njima je trebalo dosta godina da izgrade ovo što su danas.

Naša ekipa, ovako pomlađena kroz koju godinu će biti nepobjediva u svim segmentima igre. Ali treba strpljenja, vremena. Ovo je za mnoge igrače prvo veliko natjecanje i nema vremena za žurbom. Realno, mi smo po kvaliteti tek možebitno četvrta ekipa na turniru, za sada, i treba to jednostavno prihvatiti. Hrvatska je u vrhu. Zar nam to nije dovoljno. Zar to nije dovoljan zalogaj za gladna hrvatska navijačka usta.

A uostalom kazao sam prije da ovaj orkestar nije do kraja uštiman. Nedostaje još jedan mali sitni detalj koji će od ove momčadi napraviti stroj koji će sve gaziti pred sobom. Za sada, oni koji gaze su Francuzi, Nijemci, Danci, Španjolci.

Mi moramo biti ponosni i čekati da sutra pobjedimo igrače iz domovine Keopsa i Tutankamona. Egipat nije niti lagan niti pretežak zalogaj, ali da smo bolji od njih jesmo i to će dečki pokazati na parketu. Jer treba vjerovati u KAUBOJE. Jer jedna izgubljena bitka ne znači izgubljen rat. Nikako.

A mis se imamo samo diviti Luki, koji uz Duvnjaka gura ovu ekipu, stvara prilike, zabija. Moramo navijati za svakog igrača, jer nas Hrvata nema 40 milijuna ima nas deset puta manje. A opet smo uspješni, dobri i u vrhu.

Luka Ogulin je i sutra uz tebe. Glave gore jer ste rođeni za velike stvari, možda ne danas, ali sutra , prekosutra sigurno!

Oznake: rukomet

<	veljača, 2017
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (30)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv