Bloger Zagy

srijeda, 01.02.2017.

VOJNA OBVEZA

Lokacija:Požega
Vrijeme:2011. godina

Kao što su mnogi hrlili tih dana na dobrovoljno služenje vojnog roka, među njima sam i ja hrleći završio 2011 na služenju vojne obveze.

Vojarna Požega. Ne sjećam se točno ali mislim da smo do 17 sati morali biti u vojarni. Čitali zapovjednici tko kojoj satniji pripada, mnogi su molili Boga da ne dobiju treću, jer su kružile priče da je tamo dril kao da ideš u Legiju stranaca a neki da su dobili sindrom PTSP kada su skinuli odoru. Ma jebo priče, pričaju ljudi gore nego babe na placu. Gutaš vatru prdiš gromove, prvo nismo ali kasno navečer ovo drugo je bilo prisutno kao da Beograd Nato bombardira. Neznam samo kako je netko mogao ostat živ.

I naravno ko prstom u govno, treća satnija. Nebo otvori se. Bože baci ciglu i budi precizan.

Obavili neke razgovore ovo ono stigao ručak i večera u jednom. Jebote neka riba kao da su je tri puta premlatili palicama u gradu pa stavili na stol. Još je onako prepečena čudno gledala, mislio sam da će oživit. A ne samo to, onim očima me gledala kao da kaže NE JEDI ME! Tamo ako nije odustalo bar 20 ljudi jebo me pas, jer to je najgora večera tamo bila u povijest valjda. A jbg, najgorih je tih prvih 2 mjeseca kasnije je lakše.

Prvi tjedan je bilo super za NAGRADU SMO DOBILI 500 sklekova koje smo morali odradit u pet radnih dana. Došao kolega iz grupe na postrojavanje sa zulfima kao da pjeva u bendu iz 70 ih. Kako je on dobio nagradu mi ljubazni pa htjeli da podjeli s nama i tako dobili svi 5 stotina komada. Svaku pauzu kad su drugi odmarali mi smo pumpali sklekove. Pili smo andole kao da su nam zadnji u životu.

U međuvremenu smo morali i učiti neke osnove. Kako susjedu dignut auto u zrak, kao u ogledalo gledat u bicepse. Te kako prepoznati ČIN u vojsci da slučajno generalu nebi rekli da je običan vojnik. ONDA BI dobili NAGRADUUUUU!

Jednom smo također sušili robu za vrijeme radnog vremena pa smo pumpali uz pjesmu :

JEDAN (nećemo) 2 više, 3 sušiti 4 robu 5 tj 6 mudante 7 bičve 8 špigete ...... itd na radijatoru. Većina naših kolega su bili Dalmatinci pa smo na njihovom narječju pjevušili i sklekove radili opet kao NAGRADU. Jebote koliko smo mi tamo NAGRADA DOBILI.

Znao sam Dalmatinski bolje od rođenih dalmatinaca ja mislim.

Prva dva tjedna smo umjesto puške nosali metle i od 7 do devet od prilike smo svaki list kaj postoji u Požegi pomeli. Meli smo sve ba kaj smo naišli. Dok su 1. i 2. satnija odmarali mi smo uvijek nešto radili.

POMAKNI ZGRADU DESET METARA ... NA ZAPOVIJED.

nastavak slijedi

Oznake: vojska

subota, 07.01.2017.

Jedna priča o vojsci

Kako su svi masovno hrlili u vojsku na dobrovoljno služenje vojnog roka išao sam i ja. Dečki su se prijavljivali kao da im se nude 72 djevice a ne moraju sami sebe dići u zrak kao Muslimani koji u ime Svetoga rata pucaju ko petarde piratice na staru godinu!

Prvi dan su nas poredali ko siromahe, postrojili na pisti, pa nam dali jesti. Bila je neka riba, sjećam se ko danas, bio je to vjerojatno najgori ručak u tih par mjeseci. Kome se nije svidjelo odmah je otišao kući, a bilo je i takvih. Valjda su mislili da će jesti pizzu, čevape i kavijar. Odmah znaš tko bi izmaknuo iz vojske da počne kakav rat.

Nakon ručka, koji je bio i večera a za neke i doručak, iako smo bili ošišani šišali su nas opet. Izgledali smo svi ko tifusari. Jbt pas sam sebe sam se prepao u ogledalu. Poredali su nas u skupine i sobe. Na prozivci sam dignuo ruku u zrak kao da sam u drugom sjvetskom ratu, malo se falilo da dobijem 100 komada za zagrijavanje. Sve je bilo super, novi frendovi, super mentor. I jedan narednik koji je bio lud za dva luda. E njega su zvali puma, i s njim nije bilo zajebancije.

WC i u našoj zgradi su bili normalni, kakve vi poznajete i u svom životu, ali drugdje, bili oni čučavci. Čuo sam da je bilo nekoliko hrabrih vojnih obveznika koji nisu koristili SPIDERMAN STYLE nego su sjdali u čučavac. Jadna im majka koja ih je rodila. Bilo je nekih koji su se ujutro brijali a izgledali kao da ih je netko klao tupim nožem, a neki su glumili barabe pa nisu brijali bradu nego pumpali sklekove za NAGRADU.

Pritom, naša skupina dobila 500 komada radi zalisaka, imao zaliske veće od Elvisa Presleya. U biti dobio je samo on, a mi htjeli pomoć kolegi, kao svatko će nešto odradit i mirna Bosna. Na sreću skupnik je prihvatio i dobili smo svi 500 NAGRADNIH. Pumpali smo svako malo, drugi dan nitko ruke nije osjetio, a žlica nas se tresla ujutro kao da nam treba jedan čaval, čokančić, deci konjaka, badelovog iz 1862.

Bio je jedan vojnik koji se mučio sa sklekovima pa je jedan od narednika rekao da se mota ko sarma, te je pri tom morao objasniti kako se radi sarma, mislim da je sarmu zamrzio iz dna duše.

Za vrijeme radnog vremena nismo smjeli sušit ono kaj smo sami morali prati poput čarapa, gaća i sl. Jednom nas je skupnik uhvatio i to Dalmatince, pa smo za kaznu radili sklekove uz riječi NEĆEMO, VIŠE, NIKADA, SUŠITI, RUBLJE, ODNOSNO, LANCUNE, ŠPIGETE, BIČVE, GAĆE, ZA, VRIJEME, TRAJANJA, RADNOG, VREMENA. Ajmo od početka. ........ Jao kako sam zapamtio dalmatinske riječi kao da sam rođen dole, ne samo rođen nego i da živim dole 100 godina.

Najdraže su mi bile večeri kad smo po sat vremena meli lišće kojega nema, hvatali mrak koji se ne hvata, pomicali zgrade koje se ne mogu pomaknuti. Ah ta vojska.

Oznake: vojska

<	veljača, 2017
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (30)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv