Kako su svi masovno hrlili u vojsku na dobrovoljno služenje vojnog roka išao sam i ja. Dečki su se prijavljivali kao da im se nude 72 djevice a ne moraju sami sebe dići u zrak kao Muslimani koji u ime Svetoga rata pucaju ko petarde piratice na staru godinu!
Prvi dan su nas poredali ko siromahe, postrojili na pisti, pa nam dali jesti. Bila je neka riba, sjećam se ko danas, bio je to vjerojatno najgori ručak u tih par mjeseci. Kome se nije svidjelo odmah je otišao kući, a bilo je i takvih. Valjda su mislili da će jesti pizzu, čevape i kavijar. Odmah znaš tko bi izmaknuo iz vojske da počne kakav rat.
Nakon ručka, koji je bio i večera a za neke i doručak, iako smo bili ošišani šišali su nas opet. Izgledali smo svi ko tifusari. Jbt pas sam sebe sam se prepao u ogledalu. Poredali su nas u skupine i sobe. Na prozivci sam dignuo ruku u zrak kao da sam u drugom sjvetskom ratu, malo se falilo da dobijem 100 komada za zagrijavanje. Sve je bilo super, novi frendovi, super mentor. I jedan narednik koji je bio lud za dva luda. E njega su zvali puma, i s njim nije bilo zajebancije.
WC i u našoj zgradi su bili normalni, kakve vi poznajete i u svom životu, ali drugdje, bili oni čučavci. Čuo sam da je bilo nekoliko hrabrih vojnih obveznika koji nisu koristili SPIDERMAN STYLE nego su sjdali u čučavac. Jadna im majka koja ih je rodila. Bilo je nekih koji su se ujutro brijali a izgledali kao da ih je netko klao tupim nožem, a neki su glumili barabe pa nisu brijali bradu nego pumpali sklekove za NAGRADU.
Pritom, naša skupina dobila 500 komada radi zalisaka, imao zaliske veće od Elvisa Presleya. U biti dobio je samo on, a mi htjeli pomoć kolegi, kao svatko će nešto odradit i mirna Bosna. Na sreću skupnik je prihvatio i dobili smo svi 500 NAGRADNIH. Pumpali smo svako malo, drugi dan nitko ruke nije osjetio, a žlica nas se tresla ujutro kao da nam treba jedan čaval, čokančić, deci konjaka, badelovog iz 1862.
Bio je jedan vojnik koji se mučio sa sklekovima pa je jedan od narednika rekao da se mota ko sarma, te je pri tom morao objasniti kako se radi sarma, mislim da je sarmu zamrzio iz dna duše.
Za vrijeme radnog vremena nismo smjeli sušit ono kaj smo sami morali prati poput čarapa, gaća i sl. Jednom nas je skupnik uhvatio i to Dalmatince, pa smo za kaznu radili sklekove uz riječi NEĆEMO, VIŠE, NIKADA, SUŠITI, RUBLJE, ODNOSNO, LANCUNE, ŠPIGETE, BIČVE, GAĆE, ZA, VRIJEME, TRAJANJA, RADNOG, VREMENA. Ajmo od početka. ........ Jao kako sam zapamtio dalmatinske riječi kao da sam rođen dole, ne samo rođen nego i da živim dole 100 godina.
Najdraže su mi bile večeri kad smo po sat vremena meli lišće kojega nema, hvatali mrak koji se ne hvata, pomicali zgrade koje se ne mogu pomaknuti. Ah ta vojska.
Post je objavljen 07.01.2017. u 09:54 sati.