Lokacija:Požega
Vrijeme:2011. godina
Kao što su mnogi hrlili tih dana na dobrovoljno služenje vojnog roka, među njima sam i ja hrleći završio 2011 na služenju vojne obveze.
Vojarna Požega. Ne sjećam se točno ali mislim da smo do 17 sati morali biti u vojarni. Čitali zapovjednici tko kojoj satniji pripada, mnogi su molili Boga da ne dobiju treću, jer su kružile priče da je tamo dril kao da ideš u Legiju stranaca a neki da su dobili sindrom PTSP kada su skinuli odoru. Ma jebo priče, pričaju ljudi gore nego babe na placu. Gutaš vatru prdiš gromove, prvo nismo ali kasno navečer ovo drugo je bilo prisutno kao da Beograd Nato bombardira. Neznam samo kako je netko mogao ostat živ.
I naravno ko prstom u govno, treća satnija. Nebo otvori se. Bože baci ciglu i budi precizan.
Obavili neke razgovore ovo ono stigao ručak i večera u jednom. Jebote neka riba kao da su je tri puta premlatili palicama u gradu pa stavili na stol. Još je onako prepečena čudno gledala, mislio sam da će oživit. A ne samo to, onim očima me gledala kao da kaže NE JEDI ME! Tamo ako nije odustalo bar 20 ljudi jebo me pas, jer to je najgora večera tamo bila u povijest valjda. A jbg, najgorih je tih prvih 2 mjeseca kasnije je lakše.
Prvi tjedan je bilo super za NAGRADU SMO DOBILI 500 sklekova koje smo morali odradit u pet radnih dana. Došao kolega iz grupe na postrojavanje sa zulfima kao da pjeva u bendu iz 70 ih. Kako je on dobio nagradu mi ljubazni pa htjeli da podjeli s nama i tako dobili svi 5 stotina komada. Svaku pauzu kad su drugi odmarali mi smo pumpali sklekove. Pili smo andole kao da su nam zadnji u životu.
U međuvremenu smo morali i učiti neke osnove. Kako susjedu dignut auto u zrak, kao u ogledalo gledat u bicepse. Te kako prepoznati ČIN u vojsci da slučajno generalu nebi rekli da je običan vojnik. ONDA BI dobili NAGRADUUUUU!
Jednom smo također sušili robu za vrijeme radnog vremena pa smo pumpali uz pjesmu :
JEDAN (nećemo) 2 više, 3 sušiti 4 robu 5 tj 6 mudante 7 bičve 8 špigete ...... itd na radijatoru. Većina naših kolega su bili Dalmatinci pa smo na njihovom narječju pjevušili i sklekove radili opet kao NAGRADU. Jebote koliko smo mi tamo NAGRADA DOBILI.
Znao sam Dalmatinski bolje od rođenih dalmatinaca ja mislim.
Prva dva tjedna smo umjesto puške nosali metle i od 7 do devet od prilike smo svaki list kaj postoji u Požegi pomeli. Meli smo sve ba kaj smo naišli. Dok su 1. i 2. satnija odmarali mi smo uvijek nešto radili.
POMAKNI ZGRADU DESET METARA ... NA ZAPOVIJED.
nastavak slijedi
Post je objavljen 01.02.2017. u 09:06 sati.