Marketing
DANAS SVAKI KLINAC ŽELI BITI OGULINAC!
Pala je i moćna Španjolska! Jako teška pobjeda kauboja ali je među inima i Španjolska ekspedicija otputovala put Madrida, Barcelone. I tko bi rekao da će jedna tako moćna ekipa otići kući i to da će izgubiti od jedne golobrade Hrvatske. Hrvatske za koju su mnogi tvrdili da je najslabija u zadnjih deset godina. Malo me to iskreno i bocnulo. Nisu nam davali šanse. Gotovo nikakve. Ali tu je proradio inat. Prije svega igrača jer izbornikove egzibicije u nekim trenucima su zbilja nepotrebne. To vidi svaki lajk. Jer njegov sedmi igrač za kojega kaže da je svet, u današnjom utakmici se pokazao nepotrebnik kao slijepo crijevo. A obrana granitna, čvrsta skoro pa savršena. Jedino je curilo iz kontre ali niti tako ne mogu vječno igrati. A to je Španjolskoj danas bila jedina šansa.
Hrvatske koja u svojim redovima ima sve mladiće koji su do nedavno te velikane gledali možda samo na tv u i divili im se. Htjeli biti kao oni. A danas, zadnji čavao u njihov lijes zabili smo bez puno razmišljanja i poslali ih kući. Mrtvo ozbilje, začuđene i nemoćne. Otpuhali smo FURIJU s natjecanja, pokazali im da se mladost i neiskustvo lako može nadopuniti SRCEM i prije svega ljubavilju prema domovini. Jer ona njihova poštapalica IZNAD SVIH HRVATSKA i danas je pokazala koliko im znači borba za stijeg, za narod. Za puno veselja u našim domovima.
A Mi, gradić manji od većine kvartova grada Zagreba imamo našeg Luku, našeg Cindru, Tornada s Kleka. Jer ako je netko pred kraj utakmice imao muda, imao je Luka. Možda i jedini. Rođeni pobjednik koji poraz ne priznaje koji je spreman ići i nogometnim žargonom rečeno i glavom na kopačku za dobrobit ekipe.
Imam osjećaj da je cijeli naš gradić na minus šest stupnjeva osjećao toplinu u srcu.Led se topio pod navijačkim stopama, svako ogulinsko srce kucalo je taktovima Lu-Ka Cin-Dra. Kada je Luka probijao obranu Furije probijali smo mi s njim. Kada je pucao po golu pucali smo mi s njim. Kada je slavi slavili smo i mi s njim. Iako je statistika točan niz netočnih podataka njegova statistika ne laže. On je jedan od najboljih na turniru. Spočitavali su mu sebičnost, to pobijaju ipak brojke u rubrici ASISTENCIJE. Naš ponos.
Kada smo očekivali poslijedni ples na turniru velikih, otplesali smo gotovo maestralo. Na krilima jednog Mamića za kojega su navijali i bad blue boysi čak. Dečko je zaslužio spomenik. Kao i naša dva junaka. Djakovački maestro i njegov rukometni brat po oružju (lopti) vode ovu ekipu prema medalji. Ovo do sada što su odigrali je super. Ne smijemo podcijeniti ovaj rezultat.
IZNAD SVIH ...................HRVATSKA
Post je objavljen 24.01.2017. u 22:42 sati.