točan odgovor



Zanemarimo na trenutak jezičnu nespretnost, odnosno to da skupina eventualno može biti kontrakulturna, a ne kontrakultura, pokušajte pogoditi koji je odgovor točan. Jeste li? Sastavljači testa točnim su proglasili onaj pod D. U našem društvu, tvrde oni prema pisanju Jutarnjeg lista, kontrakulturom bi se nazvala stranka za povratak u kameno doba!??? Ovoga puta malo je teže zanemariti sintaktičke probleme nastale rečenice. Jesu li sastavljači testa htjeli reći da bi, u našem društvu, nekakva stranka čiji bi politički program bio povratak u kameno doba sebe nazvala Kontrakulturom? Ili smatraju da bi naše društvo takvu stranku doživjelo kao kontrakulturnu?



Dakako, studenti ovdje nisu ništa krivi, ma kako glasio njihov odgovor na pitanje. U njihovu obranu ide i podatak da se pitanje navodi kao jedno od najtežih, jer je polučilo najmanje točnih odgovora. Ako me sjećanje ne vara, u znanosti o testovima, psihometriji, vrlo visok postotak krivih odgovora, ili izostanka odgovora, kriterij je za procjenu niske valjanosti nekog pitanja, jer se u sumnju dovodi njegova razumljivost.





Dva su moguća načina razrješavanja ovog logičko-semantičkog problema. Prvi, dobrohotniji, mogao bi ići u smjeru pretpostavke da su se sastavljači testa, pretpostavimo da ga čine sociolozi, psiholozi, politolozi, logičari, filozofi i drugi profili znanstvenog osoblja sa Hrvatskih studija, poigrali ironijom kao kritikom i htjeli dati na znanje da je naše društvo u toj mjeri zatucano i neznalačko da bi neku kontrakulturalnu političku inicijativu odmah optužilo za tendenciju povratka u kameno doba. No iz premise naše je društvo zatucano, još uvijek ne možemo zaključivati/poopćavati da bi ono, ili da bi baš svi članovi tog društva kontrakulturnu političku inicijativu nazvali strankom za povratak u kameno doba. To bi dakle bio neispravan način zaključivanja, a o ironiji kao ne-valjanoj psihometrijskoj metodi da i ne govorimo.



Daljnjom dedukcijom pri pokušaju razumijevanja što su autori testa, ili barem tog konkretnog pitanja htjeli reći, ipak se čini da je riječ o tome da sastavljači testa:

1. ne poznaju sadržaj pojma kontrakultura, a time ni pojma kultura;
2. ne razlikuju pojmove kultura i civilizacija;
3. Ne čitaju čak ni Wikipediju.



Na stranu sva ostala sociološka, kulturalna, povijesna, politološka i ina znanja, ne poznavanje Herdera, Cassirera, MacLuhana, i Theodora Ruzsaka iz čije smo Kontrakulture kasnih sedamdesetih svi učili o karakteru i uzrocima pojave kontrakulture i subkulture kod mladih. Ovo pod 3. to jest da nisu pri sastavljanju pitanja konzultirali ni Wikipediju ipak je najskandaloznije i lako provjerljivo.
Po Wikipediji, osim što se pojam kontrakulture veže i uz takve povijesne i kulturne pokrete i vrednote kao što su evropski romantizam, boemština, dendizam, on se najčešće povezuje sa kulturno-političkim pokretima šezdesetih, uključujući američki pokret za ljudska prava, bitničku i rock kulturu, mirovne pokrete, kao i subkulturu i prava raznih manjina, ili marginaliziranih skupina – žena, starosjedilačkih naroda, homoseksualnih osoba itd. U Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije, kontrakulturu bi bilo nemoguće sustavno definirati bez slovenskih alternativnih društvenih pokreta iz osamdesetih (NSK, npr), ili ženskih inicijativa i Poleta u Hrvatskoj.


I dakako još mnogo toga.



E, pa sada, sva je sreća što Hrvatski studiji, za sada, u svom sastavu nemaju i studij prava. (Veći dio članka u Jutarnjem listu, zapravo se odnosio na Pravni fakultet, tako da komentari na članak i diskusije po forumima nisu ni uočili da je ovo konkretno pitanje postavljeno na prijemnom ispitu na Hrvatskim studijima.)



Jer da imaju, moglo bi nam se desiti da u nekom budućem zastupničkom skriningu sudaca za Ustavni sud, za dvadesetak godina, na pitanje: Biste li u Hrvatskoj zabranili stranke sa predznakom zeleni?, potencijalni kandidati odgovore Da. Zelene stranke, naime, u svojim programima često sadrže i tekovine raznih kontrakulturnih pokreta. Slijedom gore izvedenih silogizama, a la Hrvatski studiji i ako tome još dodamo potrebu racionalizacije potrošnje energije, sve odjednom postaje jasno. Zelene stranke vraćaju nas ravno u kameno doba. A kome, dovraga, trebaju takve stranke? Sasvim lijepo vegetiramo i u (ne)održivom razvoju zagađivanja okoliša, sterilne kulture, korupcije, rasta standarda i obrazovnog sustava s već postojećim strankama. I studijima.



Preuzeto s portala H-alter


30.04.2008. | 19:32 |
16 K | P | # | ^


Kültura



Čuvajte se studenata Hrvatskih studija!
Autor: Vesna Kesić

Za upis na Hrvatske studije kandidatkinje i kandidati moraju biti toliko obrazovani i domišljati da pojam kontrakulture dovedu u vezu sa strankom za povratak u kameno doba. Znači li to da smo na putu zabrane zelenih stranaka?
Čuvaj se studenata Hrvatskih studija, generacija 2007.! Napose onih koji su na prijemnom ispitu točno odgovorili na slijedeće pitanje iz testa znanja, opće kulture i logičkog zaključivanja:



Koja bi se od navedenih skupina u našem društvu nazvala kontrakulturom:



A. Klub ljubitelja sintetičkih tkanina
B. Udruga za promicanje rada radnim danom
C. Društvo za zaštitu prava vrtnih patuljaka
D. Stranka za povratak u kameno doba



Norman Rockwoll


27.04.2008. | 20:11 |
9 K | P | # | ^


Moving




25.04.2008. | 19:47 |
14 K | P | # | ^


Unutra ? Van ?






25.04.2008. | 19:15 |
1 K | P | # | ^


Feng shui



Imala sam sobu s limunadom i jednu sa zelenim psom.
U onoj koje nije bilo dijete je stalno željelo igrati šah.
Plava je soba zvala u vječnost
Okrugla je bila puna svjetlosti.
Jednu se smjelo otvoriti samo sutra.

U južnoj je šumilo more
ili je jara bila takva da se željela svježina vode.

U zapadnoj je umirao zadnji dodo.

Sjeverna je gledala na jug.

Istočna je bila izokrenuta.

Petu sam stalno zaboravljala.

Hodnik je uvijek bio pod koracima.

U svakoj se
u svakom slučaju
sanjala neka
tuđa kuća.


22.04.2008. | 21:29 |
17 K | P | # | ^


A(j)fekt



Nu, tu klikni


19.04.2008. | 11:17 |
11 K | P | # | ^


SLOMLJENO CVIJEĆE





Odmah na početku ovog subjektivnog osvrta na film `Slomljeno cvijeće` ( ` Broken flowers`) moram napraviti digresiju zapanjena neobično raznolikim interpretacijama filma koje sam pronašla na Netu.
Ali to je valjda Jarmusch.
`Kad su kritičari u kontroverzi, umjetnik je u suglasju sa samim sobom`

Oscar Wilde

Imam dojam kao da smo svi gledali različit film. Ili smo svi toliko različitog senzibiliteta, afiniteta, životnog iskustva i gledateljske percepcije da ` Broken flowers` funkcionira kao pravi Rorschachov test mrlja.
No, kada jedan takav izraziti individualac i osobenjak poput Jarmuscha uzme u obradu žanr koji bismo uvjetno rečeno nazvali ` romantična komedija`, ili moramo ustvrditi da je redefinirao žanr ili da je Jarmush - žanr per se.
Zbuniti tako mnoštvo kritičara, ali na način da svaki vjeruje da je ponudio kompletan odgovor evocira mi dva autora s polja književnosti koja su se svaki na svoj način bavila relativnošću istine :Luigija Pirandella i Johna Godfreya Saxa u svojoj pjesmu `Slijepci i slon`.
Pirandello je cijeli opus posvetio analizama unutrašnjih doživljaja svojih likova minjenjajući pripovjedački rakurs koji u konačnici više nalikuje channelingu likova nego ustrajanjem na vlastitom svevidećem oku promatrača. Pirandello ostavlja čitatelja u tjeskobnom zadatku da čitavu sliku pojedinog događajasklopi sam, uvalivši ga takoreći u klopku slobode / odgovornosti vlastite interpretacije koja nužno mora isključiti moralnu osudu nakon što čuje unutrašnju istinu svakog pojedinog sudionika.
Ostaje bizaran događaj, ali posve razumljivi uzroci i motivi koji su doveli do njega nakon što su nam predočena svjedočanstva likova.
Razumljivi u smislu ljudske sklonosti pogrešnim prosudbama.
Tajanstveni zbog nemogućnosti da na zamršenu ljudsku prirodu damo jedan konačan ( točan ?) odgovor, poučni bez namjere reduciranja stvarnosti na poučnu basnu, sa konačnim dojmom da je najviše što možemo učiniti da ne sudimo i ne potežemo obarač svoje moralne samouvjerenosti tako lakonski impulzivno uzimajući vlastito stajalište kao `ono ispravno`.
...

SLIJEPCI I SLON



Bijahu šestorica iz Hindustana
Što k znanju naginjahu veoma.
Pa k Slonu pođoše jednog dana
( Premda svi slijepi potpunoma)
Da promatranjem svak se uvjeri
Što bi mu umu bilo po mjeri.



I prvi k Slonu stupi po planu,
Pa kako slučilo se da pade
Baš na čvrstu i tvrdu mu stranu,
Na sav glas odmah vikati stade:
Tako mi Boga ! K'o u priči
Slon od sveg' više na ZID sliči !



Sljedeći pak, napipavši kljovu,
poviče: Oho! Što dira mi dlan
stvar oblu, glatku i oštru ovu?
Meni je samom jasno k'o dan:
To čudo od Slona, od sveg što ima,
najsličniji KOPLJU se doima!



Treći k životinji potom korakne,
i kako prilika se stvori
da surlu vrpoljeću rukama takne,
smjelo ustade i progovori:
Znam, on prorekne, da Slon od sviju
najvećma bogme liči na ZMIJU!



Četvrti pruži radoznalu ruku,
Pa negdje kraj koljena prste svi
Ova zvijer čudna objavi puku
ništa složeno za nas nije.
Jasno je svakom, reče k'o prvo,
Slon je veoma nalik na DRVO!




Peti, pak, koji se uha dohvati,
reče: Čak je i slijepcu jasno,
kad se po sličnosti ta stvar shvati,
poricati je istinu kasno:
To čudo od Slona stoji u svezi
s nečim što sliči LEPEZI.


A šesti, tek što časak minu,
Pipajuć' uspije da nešto ščepa.
I ideja mu o tom sinu,
dok držao se čvrsto repa.
Vidim, izjavi, što pričat duže
Da Slon je posve nalik na UŽE!



I tako ti ljudi iz Hindustana
raspravljahu dugo i na široko.
I držahu se svaki svog plana,
misleć o sebi vrlo visoko.
Premda u pravu svak bješe dijelom
ne sastahu se s istinom cijelom.


John Godfrey Saxe

Bill Murray u filmu `Slomljeno cvijeće` tumači ostarjelog Don Huana po imenu Don Johnston i čitav film, predvidljivo, svakome tko ga upoznaje po prvi puta mora tumačiti da nije `Johnson`, a pritom se lica svih na početku sapuničarski ozaruju u izraz uzbuđenja na spomen ` Johnson`, da bi uslijedila razočarana zbunjenost kada im Don flat -line tonom sviklog na zabunu objasni da je `Johnston sa T`.
Jednaka razočarana zbunjenost slijedi kada ga djevojka Sherry ( Julie Delphy) i najbolji prijatelj, obiteljski čovjek s petoro djece i detektiv amater, Winston ( Sam Spade), apostrofiraju kao Don Huana.
Kakav mrtvi Don Huan ?
Jedino po Sherrynom ljubomornom ispadu, Donovom gledanju starih filmova o libertinskom zavodniku i Winstonovom teasingu,snagom njihove sugestije počinjemo u njemu kao gledatelji tražiti tragove burne zavodničke prošlosti. No osim ako ne odlučimo vjerovati njemu bliskim ljudima (koji ga valjda poznaju ?) osobine serial heartbreakera ne bismo mogli naći ni najsuvremenijim mikroskopom.
Murray ne samo da nije Don Huan ( vidjeli smo mi i pravog ostarjelog-dobrog-kao-stary-brandy Don Huana u liku Marlona Branda u filmu `Don Huan de Marco`) već djeluje i kao da je na filmski set stigao zabunom, lutrijom ili jednostavno kao igračka istih sila koje su od njega u mladosti učinile fast food komičara, da bi ga u jeseni života kao ozbiljnog glumca reinkarnirali Sophia Coppola i Jim Jarmush, svaki na svoj način reciklirajući njegovu glumačku karizmu u filmski proizvod nezavisne produkcije : zrelog i magnetičnog muškarca.
Murray čitavim svojim držanjem daje do znanja da je igra sudbine bila i čitav jedan život uspješne karijere trash komičara, upravo kao što je i novootkriveni potencijal ozbiljnog glumca stvar percepcije režisera.
Tolika bezizražajnost Glavnog Glumca zakonom svakog pretjerivanja koje prelazi u svoju suprotnost postaje nevjerojatno komična : odjednom Murraya vidimo u centru pažnje ( dva cijenjena `nezavisna` režisera), te snagom njihovog redateljskog autoriteta - gledateljske.
Shvativši očigledno komični potencijal te i takve dinamike Jarmusch je shvatio da će imati priču OKO Murraya, tornado oko praznog i mirnog središta.
Naš antidonhuan, antimurray u filmu doslovno tek - postoji.
Sve njegove akcije rezultat su dijametralno suprotnih emotivno i afektivno ustrojenih bližnjih.
Murray...Don...u filmu je osim ostarjelog zavodnika - navodnika, uspješan bogatunski yuppie koji se obogatio na kompjuterima.
I vidi vraga, ta referenca je savršeno uvjerljiva i logična.
Ne znam koje bi drugo zanimanje polučilo uspjeh jednog takvog krajnje otuđenog i ljudskim emocijama užasnutog tipa.
( Dobro, računovođa. Zanemarite opasku.)
Sve što mu se u pedesetima događa isključivo je prepreka beskonačnom ležanju u svojoj stilski besprijekornoj, hladno sterilnoj kući u predgrađu gdje je na kožnom kauču odlučio dočekati Eshaton gledajući ad infinitum stare filmove o Don Huanu.
A događa se to da mu je stiglo ružičasto pismo bez potpisa i povratne adrese u kojem piše da je u svojim ljubavničkim pohodima prije dvadeset godina jednu od tadašnjih djevojaka oplodio te ima sina dvadesetogodišnjaka koji je ovih dana nestao i majka/ autorica pisma / bivša, gotovo je sigurna da je sin krenuo u potragu za ocem.
Za Donom, no.
Ružičasto pismo postaje prvo povod odlaska zadnje djevojke uz optužbu da ima ljubavnicu, no Don još uvijek s kauča mora sići tek toliko da s bolno - hladnjikavim izrazom sasluša njen histerični ispad i isprati je melankoličnim pogledom iz kuće i zajedničkog života.
Isto pismo potom postaje objekt Winstonovog novog entuzijastičnog detektivskog zadatka na koji, naravno, šalje Dona uz razložan argument da se `radi o njegovom životu`.
Winston je mišljenja da je pismo znak da će Donov život krenuti u novom smjeru.
( Blazirani pogled.)
Don dobiva zadatak da sastavi listu bivših djevojaka,sve ih redom posjeti I POKUŠA ZA WINSTONA IZMAMITI OD NJIH PISAĆU MAŠINU DA USPOREDI TIP SLOVA I OTKRIJE KOJA OD NJIH JE AUTOR (?!!!:)))
Winston ga opskrbljuje mapama i adresama koje pronalazi na Internetu i iznajmljuje mu auto. Naročito ga upozorava na sve ružičaste tragove i savjetuje da svakoj pokloni buket ružičastih ruža.

Laura & Lolita


Prvi susret ima sa Laurom, točnije njenom kćerkom teenagericom Lolitom koja čitavo vrijeme koketira s njim i šeće gola po dnevnom boravku (!). Zatim stiže Laura, udovica vozača formule, tipična vesela raspuštenica koju glumi Sharon Stone. Što Laura radi u životu ? ` Organizira ljudima ormare i još je plaćaju za to. Radi čak i ladice.` ( Gee, woman, try that in Croatia :))
Na pitanje zašto je kćeri dala ime Lolita, neodređeno sliježe ramenima uz blesav smiješak.
Mala nema pojma tko je Lolita.
Ali je Lolita. U ružičastom kimonu do ispod guze.
Don završava s Laurom u krevetu neobavljenog zadatka. Barem što se Winstona tiče.


Dora & Ron

Slijedeća je Dora ( Frances Conroy), blijeda yuppie mimoza na rubu plača koja se s mužem Ronom, iritantno napasno veselim WASP Amerikancem s tri reda blještavo bijelih zuba obogatila na nekretninama. Dora uznemireno/ hipersenzitivno tumači Donu da nije imala djece jer im se ne bi mogla posvetiti.
Jedini ružičasti trag koji bi vrijedio za Winstona je Dorina ružičasta poslovna posjetnica. Ron ima istu samo plavu. Ron misli da je to slatko.
Don ostaje na večeri na Ronovo inzistiranje. Ron u jednom trenu vadi staru Dorinu fotografiju kao hippey vile s cvijećem u kosi, a koju je napravio Don i u tom momentu možemo naslutiti tu slavnu Donovu prošlost kao i ječeću ispraznost u koju su oboje upali 20 godina kasnije. Dora izgleda svjesna cijele slike, djeluje poniženo svjesna kontrasta, a njen pogled u pod svojevrsna je optužba Dona.
Ron, naravno ne shvaća ništa od te međuigre.



Carmen, dyke, animal communicator

Carmen, koju igra Jessica Lange očita je aluzija na Briggite Bardot.
Carmen ima ordinaciju za komuniciranje sa životinjama i autorica je nekoliko uspješnica o toj temi. Nakon Dona je, naime, imala samo uspješnu odvjetničku karijeru i psa Winstona (!) kojeg je jedinog voljela. Kad je Winston umro ostavio joj je dar razumijevanja životinjskog jezika. Sada je uspješna terapeutkinja za životinje, ledeno hladna prema Donu.
Njena pomoćnica ( Chloe Sevigny) vrlo se zaštitnički odnosi prema njoj, stalno upada u ordinaciju i časti Dona smrknutim, urokljivim pogledima. Ni Carmen nema bolje mišljenje o bivšem ljubavniku, a ni mačka. Mačka čak kaže Carmen da Don ima skrivene namjere.
Odbija i večeru i razgovor o djeci i ostavlja Dona kratkih rukava.
Pomoćnica vraća raskošan ružičasti buket.


Peggy & Lolita

Da se Donov unutarnji život ipak uzburkao doznajemo iz opetovanih proganjajućih snova živih boja u kojima dominiraju ružičasti detalji iz svih susreta. Ružičasto postaje simbol senzibiliziranja Dona kojem su uspomene oživjele usprkos panici od vezanja.
Zadnjoj bivšoj ljubavi, Peggy ( Tilda Swinton) ne nosi više ružičasti buket već kitu razbarušenog, šarenog cvijeća.
Peggy je referenca na udatu Lolitu koja živi u zabiti, u oronuloj kući sa dečkom mehaničarem koji nepovjerljivo mjerka Dona, a zatim mu smjesti i šaku u nos jer je Peggy susret s Donom uznemirio u samom početku.
Njen Hell`s angel dečko smatra da je Don vrlo nepristojan.
Na upit ima li djece dobio je tek histerično vikanje i jedan `fuck off`.
U travi pokraj kuće leži ružičasta pisaća mašina.
Trag ?
Donu je svejedno.


Michelle, R.I.P

Na grobu Michelle, zadnje djevojke s popisa koja je stradala u automobilskoj nesreći, s posvetom ` dobroj sestri i kćeri` ( dakle, single), Don se konačno slama.
Iz rezignirane, prazne ljušture teku suze i mješaju se s kišom koja pada.
Ružičasti buket stavljen na njen grob slomljeno je cvijeće.


Sin

Na povratku u svoje predgrađe, Don dobiva ružičasto pismo od Sherry u kojem ga obavještava da se vraća.
Winston ne odustaje od potrage, ali Don je dobio sve tragove koje je trebao da bi se suočio sa posljedicama svoje prošlosti iz koje je izašao tek s aurom okorjelog neženje, kožnim kaučem i velikim televizorom.
Upoznaje i dvadesetogodišnjeg mladića i po prvi puta tijekom čitavog filma sam uzima inicijativu, upoznaje se s mladićem na proputovanju, kupuje mu sendvič i vodi jedan topao i iskren razgovor.
Mladić za torbu ima vezanu ružičastu vrpcu koju mu je `majka vezala za sreću` i sve ukazuje na to da je to taj, ali kada Don nakon zbližavanja izjavi:` Slušaj, znam da misliš da sam ja tvoj otac`, mladić užasnuto bježi.
Trčeći za njim Don ugleda auto iz kojeg viri još jedan mladić i traži nekog pogledom.
I tu nas Jim ostavlja na cesti, okrenuvši kameru oko Dona za 360 stupnjeva sugerirajući da se za Dona promijenilo sve i ništa.
` Prošlost je prošla i ne može se promijeniti, budućnost još nije došla i ne znamo što će donijeti, sve što imamo je ovaj sadašnji trenutak`, startna je točka za Dona nakon rekapitulacije i vlastiti `filozofski savjet` koji ga je tražio nepoznati mladić zaljubljen u filozofiju.
Mogući sin.
Sve moguće žene kojima je nešto nedostajalo da bi postale Donova životna ljubav.
Šest likova koje traže račun od svog autora.
Šestorica slijepih iz Hindustana.
Slomljeno cvijeće.

















18.04.2008. | 10:55 |
5 K | P | # | ^


nastavlja se...



Da se svi dragi ljudi ne pitaju kaj mi je i s obzirom da relativno redovito pišem ili objavim post, samo obavještavam da me neće biti neko vrijeme.
Većina stanovnika Catmara s vizom ima adresu na koju se mogu javiti i znaju je, ostalima mašem dok se zvijezde ne slože u povoljniji položaj ...ili štoveć...


14.04.2008. | 20:57 |
18 K | P | # | ^


Catmarski odjel za psihološko zdravlje i mentalnu higijenu













11.04.2008. | 20:19 |
25 K | P | # | ^


Gogol Bordello





Need I say more ?


10.04.2008. | 21:55 |
11 K | P | # | ^


ČAŠA



Nešto ti
nisam u stroju dans.
Možda nisam.
Uši su mi slomljene
za buku staklene čaše,
ruke izrezane
uskraćenim dodirima.
I slušam neki blues
tamo u kuhinji.
Danas sam
možda tako -
tamo negdje.
Perem suđe ili dušu
pa kažem :
srećo, idi.
Sutra ćemo se igrati.


08.04.2008. | 21:06 |
24 K | P | # | ^


We must hide



-We must all hide in a tree before Uragan strikes again.
Rekla je Aretha na nekom nerazumljivom jeziku.
Ona ju je gledala još uvijek umrljana lizaljkom koja joj se polako ljepila za ruku.
Aretha je ličila na onu čudnu stvar koju je jutros iskopala u pješčaniku.
Onu stvar koju je odnijela potom u školu kad se upalio alarm i kad su svi počeli vrištati , a nekakve upute na istom nerazumljivom jeziku zagrmile iz zvučnika. Uskoro na hodniku više nikog nije bilo, svi su poput stampeda utrčali u one podzemne hodnike o kojima se ponekad šaputalo i čija su vrata bila zabrtvljena nekakvim volanom koji se otvarao digitalnom šifrom.
Zatim je uslijedio kratkotrajan bljesak, a onda je svega nestalo.
Svega poznatog, to jest.
Sve što je preostalo ličilo je na kapsule u kojima su plutale slike svega, ali ni u jedan se nije moglo ući, tek napraviti maleno uleknuće koje bi se ubrzo natrag vratilo u svoj opnasti oblik.
U jednoj takvoj kapsuli bila je i njena škola, mama, tata, Fido i Olivija ( koju je uvijek samo ona vidjela), njena soba i njena kutijica s Onim. Pogled na kutijicu najviše ju je uzbudio, strašno je čeznula da je dohvati , no stalno bi čelom udarila u tu savitljivu, no nepropusnu opnu koja ju je poput plazmatičnog ekrana dijelila od svega.
A zatim je došla Aretha.
Kako, nije imala pojma, maločas nije bila ovdje, stvorila se kada je okrenula glavu.
Mislila je barem.
Aretha je u rukama držala nešto nalik na kompjuter iščupanih kablova, imala je debele naočale iza kojih su joj oči bile samo dvije malene, daleke točke, raščupanu sivu kosu, potrgani slamnati šešir i prestrašno šarenu cvjetnu haljinu.
Kompjuter je ludio, na ekranu su se smjenivale slike, vijesti, govori, filmovi, crtići, bijele stranice s tekstovima koji su promicali velikom brzinom , ispresijecano onom olujom.
- We must hide in a bushes before it strikes again, we must hide in a bushes.... mrmljala je Aretha poluodsutno.
Nešto u njenim kretnjama, nešto u njenom govoru ili nešto na tom ekranu blokiralo ju je da bilošto izusti.
Ili sve zajedno.
Jedino što je mogla smisliti kao obranu bilo je da toj čudnoj ženi dade ime i pokuša prevesti njeno nerazumljivo brbljanje na prvi strani jezik koji je barem malo poznavala...





07.04.2008. | 20:38 |
3 K | P | # | ^


IN MEMORIAM



` U stepenastom viđenju vrijednosti i kvaliteta duša na najvišem stupnju stoje Divlje duše. To se one nesavladive, urlajuće, žedne i gladne bijesa, uragana, samrtničke strasti ajkule , teške more krajolika koji pada u mjesečarstvo s užasom viđenja sunčeve svjetlosti.
DIVLJIM DUŠAMA NIKAKVO I NIČIJE RAZUMIJEVANJE NIJE POTREBNO`.

` U svim oblastima divlje duše neprekidno vlada kaos - to treba zamisliti kao `kaos višeg reda`, što je savršeni princip meteža koji je Divlja Duša sama ustanovila i sama ga se pridržava u svim poročnostima koje su joj pristupačne.
Nezakonito ?`

Marija Čudina

...
CURT COBAIN POČINIO JE SAMOUBOJSTVO.
SO CURT IS DEAD.


...
Nisam išla nikamo. Bila sam na V.ovom partyju. Točno prije godinu dana na istom partyju upoznala sam E.
Nisam umeđuvremenu o tome puno razmišljala. Razmišljam, kada sam se spremala taj dan nisam slutila nikakav susret, kao nekada kada ga namjerno tražiš, pa ćeš i prvu žabu koju sretneš krstiti u princa samo da ispuniš svoje očekivanje.
Kasnije, u krevetu slušala sam Einstürzende Neubauten i koncentrično širila misli u jedinoj formaciji u kojoj se znam kretati : spirali.
Bolesno....
Onda jesam. Jer tko zna....ne ja...da nikada nisam gubila kontrolu...
Naslikala sam jednu nasmiješenu vješticu za koju svi kojima pokažem kažu da je Drvo koje se smije.
Što god bilo zaljepila sam ju na ormar.
Promatrala sam natpis ` INVENTURA` na unutrašjoj strani moje sobe. To se naravno, odnosi na van. Izvan sobe je inventura - NIŠTA VIŠE NIJE ISTO i zato se stalno mora procjenjivati iznova vrijednost svega.
Vani je kaos.
Kada unutar sobe u kojoj je uvijek sve isto razmišljam o ` izvansobnom` prostoru osjećaam se istovremeno uplašeno i sigurno.
Kao da sam vječno na dva mjesta : jedno je uporište, utočište, drugo je bojno polje. Prisutna u utočištu sobi, moje misli su na bojnom polju.
Vani, na bojnom polju, moje misli su u sobi.
Po podu su razasute boje.
Što radim s njima ?
Nemam pojma. Slušam Faust :` It` s a rainy day, sunshine girl` i ruka se kreće animirana glazbom. Ispada kišni dan nekoj sunčanoj djevojci.
Možda ne radim zapravo ništa. Stalno me brine da ne radim ništa. Još uvijek obuhvaćam sve oko sebe u svim smjerovima u širokom radijusu.
Čekamo to.
To je kao onaj razgovor između M. i mene u kojem se ja divim D. koja je uvijek sva u crvenom, čak joj je i kosa kričavo crvena, a ja uvijek nosim sivo.
Ja govorim M. koliko me ona takva crvena uzbuđuje, a on ništa ne razumjevši pita zašto JA nisam crvena, zašto sam siva, čak mi je i kosa sivo - plava.
Odgovaram kako ne mogu, da još nisam došla, izašla, preobrazila se, našla Duh. Nije moje vrijeme i to je kao da optužuje biljku koja je još klica u Zemlji.
Praktički - nisam rođena. Nisam ni mrtva, ali upravo u istoj mjeri nisam ni živa.
Moje oči okrenute su prema crvenoj D., ali to su oči promatrača, a ne ruka koja poseže.
...

Smirila sam se. To ne znači da mislim da sad ZNAM.
Samo sam se pomirila s tim.
Ništa nisam napisala u testu iz matematike, zato što nikada ništa nisam ni slušala. I kako da sam ispravim ocjenu kada ništa tu ne mogu promijeniti niti se mogu prisliti na interes.
No KEMIJA je bila zanimljiva. Učili smo o rasipanju svjetlosti u koloidnim otopinama. Kaže ` TYNDALOV FENOMEN` i onda...čestice koloidnih otopina rasipaju zrake svjetlosti u svim smjerovima. Ova pojava se dobro uočava ako se promatra okomito na smjer širenja svjetlosti pri čemu vidimo svjetlu plohu...itd...itd...i sad : ČESTICE POSTAJU MALI IZVORI SVJETLOSTI !!
Nije li to transcendentalna kemija, trans- kemija, metakemija, alkemija ??
Interkemija - znanost o pročavanju promjena svetlosti aure
Astralkemija - znanost o proučavanju promjene kemijskih spojeva u tijelu kako tijelo postaje tijelo svjetlosti , ne događa li mu se TYNDALOV FENOMEN ???
Događa. Zašto sad onda nemamo filozofiju slijedeći sat na kojem ćemo raspraviti Tyndalov fenomen u poimanju bitka , a ???
To bi bio spoj znanja u Znanje, ko ga je razrezao i sad nam dobacuje nepovezane komadiće ??
To bi bio spoj fizikalnih zakona i eteričnih, tj. fizikalno KROZ eterično, kao potku, jer obratno nije moguće.
Ja sam to ustanovila još prije dvije godine kada smo učili o GREENHOUSE EFFECTU.
Znati sve mijene značilo bi znati točan čas kada će se gusjenica preobraziti u leptira , značilo bi znati točan čas svega, jer ti bi bio to `sve`.
Gusjenica svakako nije kreten, ali ljudi jesu.
...
Ni Kurt nije bio kreten, ali smučio mi se razgovor , plakanje i naklapanje o tome zašto se Kurt ubio.
Majmuni.
Slušala sam ih kako majmunski pametuju kao da su bili rodbina s Kurtom ( ustvari što uopće i rodbina zna o tebi ? )
Svatko ima teoriju.
Ja neću ništa komentirati. Što se tu ima `misliti` ?
Užasava me ta `upućenost` u tuđe živote i smrti kojom se oni sami izuzimaju iz kola, kao da su stijene i neće nikada pasti u svoj zakoniti bunar.
Ne osuđujem ih.
Oni su ono drugo cvijeće kojima je ugodno biti to što jesu i jednog će se dana nonšalantno osvrtati i sentimentalno trubiti kako nam je bilo kraaaaaaaasno.
...
No, P. je kao i uvijek bila nenadjebiva.
Krenulo je kako uvijek krene : P. me šarmatno odere za kavu, cigarete i pinku. Ja pristajem jer znam da će mi uskoro krenuti P. show. P. to radi kao uvertiru, a ovo je plaćanje ulaznice.
Zatim me P. bez objašnjenja i najave vodi u neku pizzeriju u kojoj nikada nisam bila i upoznaje me s nekim macho tipom koji nas obje pokušava zabljesnuti sa :` Cure ne znate vi ko sam ja, ja sam pjev`o s Hladnim Pivom`.
P. mrtva hladna počinje sa fabuliranjem u stilu :`Jel ? A ova moja frendica ovdje`....i zahuktava se.
Frendica ( ja) je dakle vrlo utjecajna osoba s IQom 250, wunderkind pijanistica, potomak mađarskog grofa . Moram biti ozbiljna, iako se P. i ja cijepamo od smijeha kad Ladan Pivo ne gleda.
Ladan Pivo je u transu, ali mi imamo sastanak s Vladom i Elizabetom, vidimo se drugi put, ciaooooooo.
...
A onda opet malo maštam o M.
Jedva čekam ljeto da ih gledamo dalekozorima kako skaču bez nepotrebnih kupaćih rekvizita po jezeru.
To je baš ispravna slika.




....
Nadovezak na Dakinčinu kontemplaciju u grunge-u, originalan izvadak iz dnevnika tadašnjeg ...





05.04.2008. | 11:38 |
24 K | P | # | ^


INFINITIV





Yes I care she brings me spring but don`t care about nothing she brings the rain oh yeah


Magic mushrooms out of dreams.

Iz nekog razloga ova pjesma....oh yeah she brings the rain
YES I CARE SHE BRINGS ME SPRING
BUT DON`T CARE ABOUT NO THING

Oh yeah

Magic mushrooms out of things

In a dawn of a silvery day clouds seem to melt away

Grlim zvučnike.
Vraćam se.
Prepoznajem kamo, ali to je dobri stari kazamat iz kojeg sam pobjegla zaronivši.
Tamo dolje, tamo je dom.
U struji, u oluji, u vrtlogu.
U vodi.
Unutra.
Dugo, dugo nakon što izronim rikavaju sve žarulje u kući.
Problemi s hard discom.
Problemi s vodovodom.
Problemi s ukočenom vilicom.
Problemi s koordinacijom.
Problemi s orjentacijom.
Mutavost.
Suze.
Spominjanje suza u svih budi nelagodu.
Zato uglavnom šutim.
Spominjanje šutnje i buljenje u zid budi nelagodu.
Zato pričam.
Intuitivan osjećaj sugovornika da sam se samo krajnjim naporom prisilila na razgovor budi nelagodu.
Ponekad i laganu uvrijeđenost.
Zato ponovo ušutim.
Tuđa pažnja je kao reflektor uperen u oči šišmiša.
Općenito ljude doživljavam nametljivima, preglasnima i pregustima.
Sunce koje prži je jednostavno vulgarno.
Previše postoji.
Ja sve manje.
Gasim svjetlo, punim kadu toplom vodom.
Malo bolje.
Trebala sam se roditi u bazenu.
Trebali su me pustiti da izronim kada izronim.
Prijelaz je treba biti blag.
Soba plava.










03.04.2008. | 22:12 |
7 K | P | # | ^


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Listopad 2014 (5)
Rujan 2010 (1)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (23)
Siječanj 2008 (32)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (29)
Listopad 2007 (20)
Rujan 2007 (36)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga


nuclear


Linkovi


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr



Virtualnu kavicu pijem sa:

Mirisne misli

Ska!Ska!

dakini.Lala

Mene goli kurac vodi

Vadimastok

Kalthir

Propheta Nemo

Nemanja

Pametni Zub

Pooka

Vertebrata

Kap

eho ega

Dolphina

Odmak

Sijač luda

Xiola

Inhibitor









ajfekt

kruzsok






Usvojite nova pravila komentiranja :

Udahnite duboko.
Zamolite svoje osobno božanstvo
za sposobnost pismenog izraza Uvida koji će uslijediti.
Pročistite grlo i iz abdomena izgovorite jedno duboko
: " Hmmmmmm".
Ako vam to pomaže razgolitite se
i zauzmite pozu Rodinovog
" Mislioca".
Ne igrajte se sa spolovilom.
Odselite se od roditelja ako imate više od 35 i radno ste sposobni.
Na psihofarmacima smije komentirati samo pooka.
Spremni ?






Basta!





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se