točan odgovor
Zanemarimo na trenutak jezičnu nespretnost, odnosno to da skupina eventualno može biti kontrakulturna, a ne kontrakultura, pokušajte pogoditi koji je odgovor točan. Jeste li? Sastavljači testa točnim su proglasili onaj pod D. U našem društvu, tvrde oni prema pisanju Jutarnjeg lista, kontrakulturom bi se nazvala stranka za povratak u kameno doba!??? Ovoga puta malo je teže zanemariti sintaktičke probleme nastale rečenice. Jesu li sastavljači testa htjeli reći da bi, u našem društvu, nekakva stranka čiji bi politički program bio povratak u kameno doba sebe nazvala Kontrakulturom? Ili smatraju da bi naše društvo takvu stranku doživjelo kao kontrakulturnu?
Dakako, studenti ovdje nisu ništa krivi, ma kako glasio njihov odgovor na pitanje. U njihovu obranu ide i podatak da se pitanje navodi kao jedno od najtežih, jer je polučilo najmanje točnih odgovora. Ako me sjećanje ne vara, u znanosti o testovima, psihometriji, vrlo visok postotak krivih odgovora, ili izostanka odgovora, kriterij je za procjenu niske valjanosti nekog pitanja, jer se u sumnju dovodi njegova razumljivost.
Dva su moguća načina razrješavanja ovog logičko-semantičkog problema. Prvi, dobrohotniji, mogao bi ići u smjeru pretpostavke da su se sastavljači testa, pretpostavimo da ga čine sociolozi, psiholozi, politolozi, logičari, filozofi i drugi profili znanstvenog osoblja sa Hrvatskih studija, poigrali ironijom kao kritikom i htjeli dati na znanje da je naše društvo u toj mjeri zatucano i neznalačko da bi neku kontrakulturalnu političku inicijativu odmah optužilo za tendenciju povratka u kameno doba. No iz premise naše je društvo zatucano, još uvijek ne možemo zaključivati/poopćavati da bi ono, ili da bi baš svi članovi tog društva kontrakulturnu političku inicijativu nazvali strankom za povratak u kameno doba. To bi dakle bio neispravan način zaključivanja, a o ironiji kao ne-valjanoj psihometrijskoj metodi da i ne govorimo.
Daljnjom dedukcijom pri pokušaju razumijevanja što su autori testa, ili barem tog konkretnog pitanja htjeli reći, ipak se čini da je riječ o tome da sastavljači testa:
1. ne poznaju sadržaj pojma kontrakultura, a time ni pojma kultura;
2. ne razlikuju pojmove kultura i civilizacija;
3. Ne čitaju čak ni Wikipediju.
Na stranu sva ostala sociološka, kulturalna, povijesna, politološka i ina znanja, ne poznavanje Herdera, Cassirera, MacLuhana, i Theodora Ruzsaka iz čije smo Kontrakulture kasnih sedamdesetih svi učili o karakteru i uzrocima pojave kontrakulture i subkulture kod mladih. Ovo pod 3. to jest da nisu pri sastavljanju pitanja konzultirali ni Wikipediju ipak je najskandaloznije i lako provjerljivo.
Po Wikipediji, osim što se pojam kontrakulture veže i uz takve povijesne i kulturne pokrete i vrednote kao što su evropski romantizam, boemština, dendizam, on se najčešće povezuje sa kulturno-političkim pokretima šezdesetih, uključujući američki pokret za ljudska prava, bitničku i rock kulturu, mirovne pokrete, kao i subkulturu i prava raznih manjina, ili marginaliziranih skupina – žena, starosjedilačkih naroda, homoseksualnih osoba itd. U Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije, kontrakulturu bi bilo nemoguće sustavno definirati bez slovenskih alternativnih društvenih pokreta iz osamdesetih (NSK, npr), ili ženskih inicijativa i Poleta u Hrvatskoj.
I dakako još mnogo toga.
E, pa sada, sva je sreća što Hrvatski studiji, za sada, u svom sastavu nemaju i studij prava. (Veći dio članka u Jutarnjem listu, zapravo se odnosio na Pravni fakultet, tako da komentari na članak i diskusije po forumima nisu ni uočili da je ovo konkretno pitanje postavljeno na prijemnom ispitu na Hrvatskim studijima.)
Jer da imaju, moglo bi nam se desiti da u nekom budućem zastupničkom skriningu sudaca za Ustavni sud, za dvadesetak godina, na pitanje: Biste li u Hrvatskoj zabranili stranke sa predznakom zeleni?, potencijalni kandidati odgovore Da. Zelene stranke, naime, u svojim programima često sadrže i tekovine raznih kontrakulturnih pokreta. Slijedom gore izvedenih silogizama, a la Hrvatski studiji i ako tome još dodamo potrebu racionalizacije potrošnje energije, sve odjednom postaje jasno. Zelene stranke vraćaju nas ravno u kameno doba. A kome, dovraga, trebaju takve stranke? Sasvim lijepo vegetiramo i u (ne)održivom razvoju zagađivanja okoliša, sterilne kulture, korupcije, rasta standarda i obrazovnog sustava s već postojećim strankama. I studijima.
Preuzeto s portala H-alter
30.04.2008. | 19:32 |
16 K | P | # | ^
