SLOMLJENO CVIJEĆE
Odmah na početku ovog subjektivnog osvrta na film `Slomljeno cvijeće` ( ` Broken flowers`) moram napraviti digresiju zapanjena neobično raznolikim interpretacijama filma koje sam pronašla na Netu.
Ali to je valjda Jarmusch.
`Kad su kritičari u kontroverzi, umjetnik je u suglasju sa samim sobom`
Oscar Wilde
Imam dojam kao da smo svi gledali različit film. Ili smo svi toliko različitog senzibiliteta, afiniteta, životnog iskustva i gledateljske percepcije da ` Broken flowers` funkcionira kao pravi Rorschachov test mrlja.
No, kada jedan takav izraziti individualac i osobenjak poput Jarmuscha uzme u obradu žanr koji bismo uvjetno rečeno nazvali ` romantična komedija`, ili moramo ustvrditi da je redefinirao žanr ili da je Jarmush - žanr per se.
Zbuniti tako mnoštvo kritičara, ali na način da svaki vjeruje da je ponudio kompletan odgovor evocira mi dva autora s polja književnosti koja su se svaki na svoj način bavila relativnošću istine :Luigija Pirandella i Johna Godfreya Saxa u svojoj pjesmu `Slijepci i slon`.
Pirandello je cijeli opus posvetio analizama unutrašnjih doživljaja svojih likova minjenjajući pripovjedački rakurs koji u konačnici više nalikuje channelingu likova nego ustrajanjem na vlastitom svevidećem oku promatrača. Pirandello ostavlja čitatelja u tjeskobnom zadatku da čitavu sliku pojedinog događajasklopi sam, uvalivši ga takoreći u klopku slobode / odgovornosti vlastite interpretacije koja nužno mora isključiti moralnu osudu nakon što čuje unutrašnju istinu svakog pojedinog sudionika.
Ostaje bizaran događaj, ali posve razumljivi uzroci i motivi koji su doveli do njega nakon što su nam predočena svjedočanstva likova.
Razumljivi u smislu ljudske sklonosti pogrešnim prosudbama.
Tajanstveni zbog nemogućnosti da na zamršenu ljudsku prirodu damo jedan konačan ( točan ?) odgovor, poučni bez namjere reduciranja stvarnosti na poučnu basnu, sa konačnim dojmom da je najviše što možemo učiniti da ne sudimo i ne potežemo obarač svoje moralne samouvjerenosti tako lakonski impulzivno uzimajući vlastito stajalište kao `ono ispravno`.
...
SLIJEPCI I SLON
Bijahu šestorica iz Hindustana
Što k znanju naginjahu veoma.
Pa k Slonu pođoše jednog dana
( Premda svi slijepi potpunoma)
Da promatranjem svak se uvjeri
Što bi mu umu bilo po mjeri.
I prvi k Slonu stupi po planu,
Pa kako slučilo se da pade
Baš na čvrstu i tvrdu mu stranu,
Na sav glas odmah vikati stade:
Tako mi Boga ! K'o u priči
Slon od sveg' više na ZID sliči !
Sljedeći pak, napipavši kljovu,
poviče: Oho! Što dira mi dlan
stvar oblu, glatku i oštru ovu?
Meni je samom jasno k'o dan:
To čudo od Slona, od sveg što ima,
najsličniji KOPLJU se doima!
Treći k životinji potom korakne,
i kako prilika se stvori
da surlu vrpoljeću rukama takne,
smjelo ustade i progovori:
Znam, on prorekne, da Slon od sviju
najvećma bogme liči na ZMIJU!
Četvrti pruži radoznalu ruku,
Pa negdje kraj koljena prste svi
Ova zvijer čudna objavi puku
ništa složeno za nas nije.
Jasno je svakom, reče k'o prvo,
Slon je veoma nalik na DRVO!
Peti, pak, koji se uha dohvati,
reče: Čak je i slijepcu jasno,
kad se po sličnosti ta stvar shvati,
poricati je istinu kasno:
To čudo od Slona stoji u svezi
s nečim što sliči LEPEZI.
A šesti, tek što časak minu,
Pipajuć' uspije da nešto ščepa.
I ideja mu o tom sinu,
dok držao se čvrsto repa.
Vidim, izjavi, što pričat duže
Da Slon je posve nalik na UŽE!
I tako ti ljudi iz Hindustana
raspravljahu dugo i na široko.
I držahu se svaki svog plana,
misleć o sebi vrlo visoko.
Premda u pravu svak bješe dijelom
ne sastahu se s istinom cijelom.
John Godfrey Saxe
Bill Murray u filmu `Slomljeno cvijeće` tumači ostarjelog Don Huana po imenu Don Johnston i čitav film, predvidljivo, svakome tko ga upoznaje po prvi puta mora tumačiti da nije `Johnson`, a pritom se lica svih na početku sapuničarski ozaruju u izraz uzbuđenja na spomen ` Johnson`, da bi uslijedila razočarana zbunjenost kada im Don flat -line tonom sviklog na zabunu objasni da je `Johnston sa T`.
Jednaka razočarana zbunjenost slijedi kada ga djevojka Sherry ( Julie Delphy) i najbolji prijatelj, obiteljski čovjek s petoro djece i detektiv amater, Winston ( Sam Spade), apostrofiraju kao Don Huana.
Kakav mrtvi Don Huan ?
Jedino po Sherrynom ljubomornom ispadu, Donovom gledanju starih filmova o libertinskom zavodniku i Winstonovom teasingu,snagom njihove sugestije počinjemo u njemu kao gledatelji tražiti tragove burne zavodničke prošlosti. No osim ako ne odlučimo vjerovati njemu bliskim ljudima (koji ga valjda poznaju ?) osobine serial heartbreakera ne bismo mogli naći ni najsuvremenijim mikroskopom.
Murray ne samo da nije Don Huan ( vidjeli smo mi i pravog ostarjelog-dobrog-kao-stary-brandy Don Huana u liku Marlona Branda u filmu `Don Huan de Marco`) već djeluje i kao da je na filmski set stigao zabunom, lutrijom ili jednostavno kao igračka istih sila koje su od njega u mladosti učinile fast food komičara, da bi ga u jeseni života kao ozbiljnog glumca reinkarnirali Sophia Coppola i Jim Jarmush, svaki na svoj način reciklirajući njegovu glumačku karizmu u filmski proizvod nezavisne produkcije : zrelog i magnetičnog muškarca.
Murray čitavim svojim držanjem daje do znanja da je igra sudbine bila i čitav jedan život uspješne karijere trash komičara, upravo kao što je i novootkriveni potencijal ozbiljnog glumca stvar percepcije režisera.
Tolika bezizražajnost Glavnog Glumca zakonom svakog pretjerivanja koje prelazi u svoju suprotnost postaje nevjerojatno komična : odjednom Murraya vidimo u centru pažnje ( dva cijenjena `nezavisna` režisera), te snagom njihovog redateljskog autoriteta - gledateljske.
Shvativši očigledno komični potencijal te i takve dinamike Jarmusch je shvatio da će imati priču OKO Murraya, tornado oko praznog i mirnog središta.
Naš antidonhuan, antimurray u filmu doslovno tek - postoji.
Sve njegove akcije rezultat su dijametralno suprotnih emotivno i afektivno ustrojenih bližnjih.
Murray...Don...u filmu je osim ostarjelog zavodnika - navodnika, uspješan bogatunski yuppie koji se obogatio na kompjuterima.
I vidi vraga, ta referenca je savršeno uvjerljiva i logična.
Ne znam koje bi drugo zanimanje polučilo uspjeh jednog takvog krajnje otuđenog i ljudskim emocijama užasnutog tipa.
( Dobro, računovođa. Zanemarite opasku.)
Sve što mu se u pedesetima događa isključivo je prepreka beskonačnom ležanju u svojoj stilski besprijekornoj, hladno sterilnoj kući u predgrađu gdje je na kožnom kauču odlučio dočekati Eshaton gledajući ad infinitum stare filmove o Don Huanu.
A događa se to da mu je stiglo ružičasto pismo bez potpisa i povratne adrese u kojem piše da je u svojim ljubavničkim pohodima prije dvadeset godina jednu od tadašnjih djevojaka oplodio te ima sina dvadesetogodišnjaka koji je ovih dana nestao i majka/ autorica pisma / bivša, gotovo je sigurna da je sin krenuo u potragu za ocem.
Za Donom, no.
Ružičasto pismo postaje prvo povod odlaska zadnje djevojke uz optužbu da ima ljubavnicu, no Don još uvijek s kauča mora sići tek toliko da s bolno - hladnjikavim izrazom sasluša njen histerični ispad i isprati je melankoličnim pogledom iz kuće i zajedničkog života.
Isto pismo potom postaje objekt Winstonovog novog entuzijastičnog detektivskog zadatka na koji, naravno, šalje Dona uz razložan argument da se `radi o njegovom životu`.
Winston je mišljenja da je pismo znak da će Donov život krenuti u novom smjeru.
( Blazirani pogled.)
Don dobiva zadatak da sastavi listu bivših djevojaka,sve ih redom posjeti I POKUŠA ZA WINSTONA IZMAMITI OD NJIH PISAĆU MAŠINU DA USPOREDI TIP SLOVA I OTKRIJE KOJA OD NJIH JE AUTOR (?!!!:)))
Winston ga opskrbljuje mapama i adresama koje pronalazi na Internetu i iznajmljuje mu auto. Naročito ga upozorava na sve ružičaste tragove i savjetuje da svakoj pokloni buket ružičastih ruža.
Laura & Lolita
Prvi susret ima sa Laurom, točnije njenom kćerkom teenagericom Lolitom koja čitavo vrijeme koketira s njim i šeće gola po dnevnom boravku (!). Zatim stiže Laura, udovica vozača formule, tipična vesela raspuštenica koju glumi Sharon Stone. Što Laura radi u životu ? ` Organizira ljudima ormare i još je plaćaju za to. Radi čak i ladice.` ( Gee, woman, try that in Croatia :))
Na pitanje zašto je kćeri dala ime Lolita, neodređeno sliježe ramenima uz blesav smiješak.
Mala nema pojma tko je Lolita.
Ali je Lolita. U ružičastom kimonu do ispod guze.
Don završava s Laurom u krevetu neobavljenog zadatka. Barem što se Winstona tiče.
Dora & Ron
Slijedeća je Dora ( Frances Conroy), blijeda yuppie mimoza na rubu plača koja se s mužem Ronom, iritantno napasno veselim WASP Amerikancem s tri reda blještavo bijelih zuba obogatila na nekretninama. Dora uznemireno/ hipersenzitivno tumači Donu da nije imala djece jer im se ne bi mogla posvetiti.
Jedini ružičasti trag koji bi vrijedio za Winstona je Dorina ružičasta poslovna posjetnica. Ron ima istu samo plavu. Ron misli da je to slatko.
Don ostaje na večeri na Ronovo inzistiranje. Ron u jednom trenu vadi staru Dorinu fotografiju kao hippey vile s cvijećem u kosi, a koju je napravio Don i u tom momentu možemo naslutiti tu slavnu Donovu prošlost kao i ječeću ispraznost u koju su oboje upali 20 godina kasnije. Dora izgleda svjesna cijele slike, djeluje poniženo svjesna kontrasta, a njen pogled u pod svojevrsna je optužba Dona.
Ron, naravno ne shvaća ništa od te međuigre.
Carmen, dyke, animal communicator
Carmen, koju igra Jessica Lange očita je aluzija na Briggite Bardot.
Carmen ima ordinaciju za komuniciranje sa životinjama i autorica je nekoliko uspješnica o toj temi. Nakon Dona je, naime, imala samo uspješnu odvjetničku karijeru i psa Winstona (!) kojeg je jedinog voljela. Kad je Winston umro ostavio joj je dar razumijevanja životinjskog jezika. Sada je uspješna terapeutkinja za životinje, ledeno hladna prema Donu.
Njena pomoćnica ( Chloe Sevigny) vrlo se zaštitnički odnosi prema njoj, stalno upada u ordinaciju i časti Dona smrknutim, urokljivim pogledima. Ni Carmen nema bolje mišljenje o bivšem ljubavniku, a ni mačka. Mačka čak kaže Carmen da Don ima skrivene namjere.
Odbija i večeru i razgovor o djeci i ostavlja Dona kratkih rukava.
Pomoćnica vraća raskošan ružičasti buket.
Peggy & Lolita
Da se Donov unutarnji život ipak uzburkao doznajemo iz opetovanih proganjajućih snova živih boja u kojima dominiraju ružičasti detalji iz svih susreta. Ružičasto postaje simbol senzibiliziranja Dona kojem su uspomene oživjele usprkos panici od vezanja.
Zadnjoj bivšoj ljubavi, Peggy ( Tilda Swinton) ne nosi više ružičasti buket već kitu razbarušenog, šarenog cvijeća.
Peggy je referenca na udatu Lolitu koja živi u zabiti, u oronuloj kući sa dečkom mehaničarem koji nepovjerljivo mjerka Dona, a zatim mu smjesti i šaku u nos jer je Peggy susret s Donom uznemirio u samom početku.
Njen Hell`s angel dečko smatra da je Don vrlo nepristojan.
Na upit ima li djece dobio je tek histerično vikanje i jedan `fuck off`.
U travi pokraj kuće leži ružičasta pisaća mašina.
Trag ?
Donu je svejedno.
Michelle, R.I.P
Na grobu Michelle, zadnje djevojke s popisa koja je stradala u automobilskoj nesreći, s posvetom ` dobroj sestri i kćeri` ( dakle, single), Don se konačno slama.
Iz rezignirane, prazne ljušture teku suze i mješaju se s kišom koja pada.
Ružičasti buket stavljen na njen grob slomljeno je cvijeće.
Sin
Na povratku u svoje predgrađe, Don dobiva ružičasto pismo od Sherry u kojem ga obavještava da se vraća.
Winston ne odustaje od potrage, ali Don je dobio sve tragove koje je trebao da bi se suočio sa posljedicama svoje prošlosti iz koje je izašao tek s aurom okorjelog neženje, kožnim kaučem i velikim televizorom.
Upoznaje i dvadesetogodišnjeg mladića i po prvi puta tijekom čitavog filma sam uzima inicijativu, upoznaje se s mladićem na proputovanju, kupuje mu sendvič i vodi jedan topao i iskren razgovor.
Mladić za torbu ima vezanu ružičastu vrpcu koju mu je `majka vezala za sreću` i sve ukazuje na to da je to taj, ali kada Don nakon zbližavanja izjavi:` Slušaj, znam da misliš da sam ja tvoj otac`, mladić užasnuto bježi.
Trčeći za njim Don ugleda auto iz kojeg viri još jedan mladić i traži nekog pogledom.
I tu nas Jim ostavlja na cesti, okrenuvši kameru oko Dona za 360 stupnjeva sugerirajući da se za Dona promijenilo sve i ništa.
` Prošlost je prošla i ne može se promijeniti, budućnost još nije došla i ne znamo što će donijeti, sve što imamo je ovaj sadašnji trenutak`, startna je točka za Dona nakon rekapitulacije i vlastiti `filozofski savjet` koji ga je tražio nepoznati mladić zaljubljen u filozofiju.
Mogući sin.
Sve moguće žene kojima je nešto nedostajalo da bi postale Donova životna ljubav.
Šest likova koje traže račun od svog autora.
Šestorica slijepih iz Hindustana.
Slomljeno cvijeće.
18.04.2008. | 10:55 |
5 K | P | # | ^
