AUF WIEDER SEHEN
Ja sad idem.
Malo.
Na jedno mjesto gdje me možete naći.
A možda i ne.
Vratit ću se.
Vjerojatno....
Do tad.
Ostajte mi
Elokventni
Vehementni
Nedementni.
Mladoliki.
Kurcoliki.
OVOLIKI !!
I ja vas volim.
Neke.
Umetnost za omladinu
30.11.2007. | 21:33 |
61 K | P | # | ^
CUT
Nemojte psovati ljudi.
Siće će Bog sa velikim škarama
Nemojte psovati.
Nemojte psovati ljudi
Sići će Bog
i odrezati vam jezik.
Nemojte psovati
Pobogu
Jer će i Anđeli božji sići.
Nemojte psovati
kada svima začepe uši
da se ne čuje
kako vrištimo!
...
E.
A nakon vjeronauka malo...
28.11.2007. | 20:54 |
8 K | P | # | ^
Hyper
" Postoji mali postotak populacije s UROĐENIM darom da osjete nepravdu.Skloni su propitivati nepravdu i tražiti odgovore. U neku ruku to se smatra nenormalnim ( po standardima tih gnjavatora). Skloni su i imaju talent da od rane dobi znaju iskazivati ono što se od njih očekuje u budućnosti.
Ti klinci su hiperaktivni, derišta van kontrole koja nikad ne znaju kad treba prestati jer su toliko zapetljani u štogod žele dokazati, da naposljetku nekoga uvrijede, bez namjere, naravno."
Kurt Cobain , "DNEVNICI"
27.11.2007. | 08:52 |
8 K | P | # | ^
All Right Said Fred
Sexy narodu Hrvatistana ovim videom Kraljica Catmara čestita na još jednom uspješnom izboru novog Mistera.
Have a very merry Life
And a lot ov New Rolex
Trolex
Bolex
Ex!
Low Tax
And Ass Wax!
Gesundheit!
Catma
26.11.2007. | 10:28 |
6 K | P | # | ^
NEROĐENI
Mora da sam se rasula.Prosipala sam svoju svjetlost koja me učinila prozirnom. Poprimam boje okoline, šarena sam i luda. Sve sam snimala, oduvijek. Svaki razgovor, ton, sliku i pozadinu. Crna rupa ih je progutala i sad pljujem amalgame zajedno sa zubima. Pokušavam ih vratiti pošiljatelju. Ispadaju fraktali.
- Fraktali su me sjebali - mrmljam dok izvrćem probušene džepove kaputa tražeći mrvice za ptice. Sretna sam i sjebana. Lišena zauvijek želje da pripadam.
Kao strašni barun Samedhi s jednim staklom naočala razbijenim da uvijek vidi ne kradu li mu hranu.Ptica mi je sletjela u gnijezdo od kose. Nije tu zbog mrvica. Ona me zbilja voli, vidiš. Smijem joj se, bezuba, skinula sam gebis opet, majku to užasava. Stavljam ga ponovo u njenoj blizini da ju ne podsjećam, ne uznemirim, ali uvijek me neka sitnica odaje.Na primjer perje koje curi ispod majice pregorene čikovima. Svud kud hodam po stanu - perje. Sitno, bijelo paperje , leprša neobuzdano, kovitlasto. Krpam se njime, moram se nekako zaštititi. Ali ona vidi. Motri me pozorno kao kobac i ništa ne govori dok zaglušujuće glasno nabraja što je za ručak.
Sakupljam perje iza sebe. Trudim se, zbilja se trudim, ali ono svejedno ispada. Ispada posvuda i ja stojim usred hodnika na izmaku snaga i počinjem plakati. To ju uvijek uplaši. Ljubaznost iscjeđena iz pete, ne iz srca dok me pita jedva istiskujući riječi :
- Mila, želiš li radije kolač s makom ili orasima ?
Ona me voli. Svi me vole i svi su jako ljubazni. Zovu me "zlato" ili " ljubavi".
Nježni su i pažljivi. Znaju da sam se rasula. Noću vode ljubav ne bi li me ponovo začeli. Opet. I opet. Mene, ali drugu.
Tijela me odbacuju, ne žele me primiti, znaju da sam uljez.
Tijekom trudnoće napeto se osluškujemo, majka i ja.
Ona sa strepnjom hoću li ponovo izaći bezglasna, sa širom otvorenim očima. Ja sa znanjem da hoću.
Osamnaest godina spremat će se reći mi istinu : da sam ju umalo ubila na porodu i to dvaput. Prvo jer sam izašla na carski rez, drugo - jer sam izašla bez onog među nogama.
A ja opet neću doći da to čujem jer ću se opiti s društvom u parku, pa će mi to reći tek slijedeći dan, mamurnoj i bezosjećajnoj.
Sada se sakrivam u ormaru prekrivena plahtom. Čekam da se rodim. Na plahti je rupa, kroz nju probija svijetlost.
Golubovi mi više ne dolaze, ne slijeću mi na glavu i ne izlaze iz tjemena.
Viđam ih samo u odrazima staklenih površina premazanih srebrovim nitratom.
Ne govorim o njima nikome.
Čekam da se ponovo rodim...
25.11.2007. | 10:26 |
7 K | P | # | ^
Aliens clonning little commie Correans
" Evo, šta sam vam rekla"
Jovanka
24.11.2007. | 09:57 |
8 K | P | # | ^
ISKAZI
" Ja sam Dubravka. Bole me jajnici kojih više nemam.Sve su mi izvadili.Ja svejedno osjećam organe koje nemam.Nešto je unutra ostalo.Gvaljavo, zapleteno.
Misliš li da su mi ostavili klupko vune za vrijeme operacije ?"
Pita Dubravka zabrinuta pogleda držeći u ruci pletaću iglu.
...
" Ja sam Jovanka, Titova uzdanica.
Ja svaki dan kada idem pišat rodim Titu 5000 djece.Sve ih na mjestu podavim i bacam u WC školjku. Svemirci što su uzeli moje jajne stanice kloniraju od njih Partizane.
Žele da na Zemlji opet vlada komunizam.
A ja sam Jovanka, Titova udovica i rađam mu svaki dan 5000 mrtve djece".
...
" Ja sam Andrej.Ne skidam I-pod sa ušiju.Ovo na nogama - to su moje ružičaste Marte po koje sam išao u London.To je bila moja životna misija.Kupiti ružičaste Marte.Kada sam ih kupio - moj životni san je nestao.
Prazan kao školjka bez bisera odlučio sam se ubiti. Nisam uspio. Zato sam sada tu.Pijem šaku roza tableta svaki dan..."
...
" Ja sam Catma.
Svaki mjesec prije dolaska mjesečnice mahnito pospremam stan. Radim gnijezdo za svoje jaje.Sve mora biti toplo, mekano i paperjasto. Boje su pastelne ,a zvukovi prelijevanje lire.Kosu raspuštam i omatam se njome.
Sjedim gola na podu i ljuljam se.
Povremeno ispuštam svoj čežnjivi jecaj nalik na savijanje tankog lima po kojem trčkaraju male krznene životinjice.
Ona ipak uvijek dođe. Moja crvena poplava.Ruši sve granice i zalijeva moje perje, krznene fotelje, deke s Disneyevim likovima.
Zahlikne me ta crvena neman rastrzanim bojama i zvukovima starih ploča slušanih naopačke.
Televizor se pali sam od sebe, ogledalo puca od mog pogleda.Prekrivam ga bijelom plahtom.
Iz svih ekrana izlaze japanske Yu-On sablasti.
Ali ja se više ne bojim ničega.Onkraj sam straha, s one strane svega, u nekoj prerijskoj pustinji u kojoj suhi vjetar vrtložno nosi rzanje mrtvog konja, a beskrajan umor ne utažuje se vodama sna i zaborava.
Tek pijesak u pijavici draži već teško upaljene oči. I tijelo postaje teško,žilavo,navošteno poput pergamenta.Krvavi ornament na nebu nalik na stepeničasti labirint polako, ali nezaustavljivo pritišće horizont u okomici.
Kada dotakne pješčano tlo okrenut će sve za 180 stupnjeva.
Okrenut će sve osim mene.
Ja sam : mali tužni pajac sa teškim dnom što se njišući se na sve strane smije svojoj klepsidri u rukama...."
23.11.2007. | 21:04 |
8 K | P | # | ^
Anastazija
U liftu, na povratku iz bolničkog podruma probudila me oštra bol u desnom kutu trbuha.
Netko me snažno drmusao:
- Mala, probudi se, gotovo je!
- Šta je gotov....aaaargh...mesari! Idijoti! Dajte mi Anastaziju!
Anesteziju! Dajte mi bilo što! Mrzim vas! Ko me prasnuo kad sam bila u nesvjesti?!! KO?!! PRIZNAJ!PRIZNAAAAAJ! Argggghhhh....
Zadnje što sam vidjela kroz mutno oko bila je mala utegnuta medicinska sestrica sa golemom špricom koji mi je šibnula u podlakticu.
Kad sam se ponovo probudila boljelo me u vratu.
Mala se šunjala oko mene plahovito me pogledavajući.
- Ko si ti ? - pitala sam.
- Bude to od anestezije, ne ljutim se ja ništa - samo je rekla s anđeoskim osmjehom.
- Bude ŠTA, mala? Šta?!
- Vikala si na mene - samo je suho rekla.
- Aha...a ti si mi oprostila. To je super. Imaš cigaretu ?
- Ne smiješ pušiti.
Uskoro je u sobu došao i doktor, Hamsudin, golemi Arapin s maljavim prsima što su mu izvirivala ispod poluzakopčane kute.
Nagnuo se prema meni i rukom ispod plahte prošao nježno mojim golim bedrom.
- Vani je crev. Bio debel ko palac.Puko skoro. Esi dobro?
Hoćeš još svoju Anas...staziju - prasnuo je u smijeh.
- Ko me prasnuo dok sam bila dolje? - pitala sam ozbiljno.
Hamsudin me samo potapšao po golom ramenu.
- Još si mantava.Biće to tako još neko vrijeme.Nemoj puno mahat glavom.
-Ja bi cigaretu- rekla sam.
- Ma ne možeš ni srat još, đe bi pušila - reko je Hamsudin mašući glavom i cerekajući se udaljio se iz moje sobe.
Zaspala sam.
Ured noći zazvonio je mobitel.
Napipala sam ga ćoravo na rubu stola i javila se.
Iz mobitela je treštao AC/DC.
- Catma volim te - neki je pijani glas zavijao s druge strane.
- Dušo i ja tebe.Dođi ovdje i donesi mi cigaretu.
-Catmaaaaaa! Ljubavi mojaaaaaa!!!!- orilo je s druge strane.
- Slušaj prasnuli su me dolje,pa me rezali pa se loptali mojim crevom, nisam raspoložena, spavala sam. Dođi ovdje i donesi mi cigaretu.
- Prasnuli su te ? - glas se uozbiljio.
- Uuuuu čovječe...to znači....i ja te mogu...jel da te mogu ?
- Ne možeš dušo, imam gazu, nije pristojno.
- Catmaaaaa, volim teeeeee.
...on the highway to hell
Ispustila sam mobitel iz ruke.Razletio se na kamenom podu.
Igla u ruci me svrbjela.
Sve me svrbjelo.Vrat mi je trnuo.
Negdje u udaljenom kutu bolnice čulo se zadihano tepanje.
Ustala sam mučno, primila štangu s bocom od infuzije i krenula hodnicima za zvukom.
Našla sam ih u bajbuku iza dežurtvene sobe.
Hamsudin je guzio malu bolničarku.
- Ci - ga - re- tu!- prokrkljala sam.
- A u pičkumaterinu! - rekao je Hamsudin zakopčavajući šlic.
- Daj joj šta oče, duga je noć.-samo je mahnuo glavom prema meni, a mala bolničarka mrko je izvadila pak cigareta ispod haltera.
- Duga je noć- rekla sam napokon smireno otpuhujući kolutove dima , sjela sam u kauč iz kojeg su virili federi i upalila TV.
Na TV- u se upravo reprizirala Anastazija.
22.11.2007. | 21:40 |
4 K | P | # | ^
Take a Break
22.11.2007. | 16:38 |
0 K | P | # | ^
Venus in Forsaken
Different Colors made of Tears...
20.11.2007. | 16:24 |
9 K | P | # | ^
PANONSKA PRIČA
Stajala sam na mostu i pušila maglu.
Opet mi je jutros pobjegla glista iz rakije.
To me ozlojedilo.
Sastrugala sam komade Alojza špahtlom sa zida i uništenom sjekirom tresnula po mostu.Pipkala sam svoju rupu na prsima koja se punila sumnjivo mekanom tekućinom nalik na patliđanov đuveđ.
- Zašto, pobogu ?!!! - zavapila sam.
Sjetila sam se Maje kako je vrištala u rađaoni iza usijane žaluzine na babicu koja joj je nasjela na trbuh.
- TI NISI ŽENA; TI SI RAMBO !!! - vikala joj je Maja.
Uskoro je uz krvavu mrlju izbacila van malu Crvenkapicu.
Babica Rambo ju je ovlaš pipkala i mrmljala gaseći čik uz već pristavljenu đezvu.
-Đaba, balavica dernjava! Izleti ti sarma van skupa s ajvarom ! Ja tu samo pomažem. Zato me plaćaju.
Mignula je konspirativo doktorima i krezubo se nasmiješila.
No doktori koji su se sakupili oko Maje i male samo su lančano u troskoku počeli izvoditi harakiri.
Bolnički smetlar nemanja šunjao se rađaonom sjenovito, kao da ga je netko prizvao iz podrumske bolničke čevabđinice iznenada na dužnost.
Bolnička kurtizana, glavna šefica odjela zvana Jaj Lo u udaljenoj kancelariji podigla je svoj monokl i pogledala na sat u očekivanju Alojza na dogovorenu dnevnu seansu.
No, Alojz je bio štrumfastično pospremljen u mojoj sokni kojom sam uz štropot vitlala približavajući se bolnici.
Nešto na tavanu je neumoljivo kurblalo.
Od mojih koraka doktoru Boleslavu tresli su se hozntregeri.
Otvorila sam vrata sale treskom.
Fazor u desnoj ruci zatitrao mi je.
- Ko mi je dirao Maju ? - pitala sam smireno.
Mala Crvenkapica već je blebetala i igrala se na bolničkom stolu vlastitom pupkovinom.
Doktor Krankenfiber znao je da nije dobro.
Znao je to instinktom iskusnog kirurga pred operaciju.
Negdje na trećem katu jedna se hipohondrična starica bacila s prozora.
Ostaci Alojza skvrčili su se u mojoj sokni od slutnje njenog razletavanja.
Maja je samo promucala :
- Hvala! - no i te riječi postale su ubrzo samo magla što se pramenito dizala iz njenih usta....
19.11.2007. | 21:17 |
16 K | P | # | ^
Paralelni svemiri
Gledala sam danas na tv-u emisiju o Hawkingu .
Onom paraplegičaru u kolicima.
Bila je vrlo zanimljiva.
Opisana je bila borba Hawkinga sa akademskom zajednicom, ali i sa samim sobom.
Morao si je, naime, nakon 30 godina obrane teze o Crnim rupama skočiti u usta i poduhvatiti se posla u kojem bi dokazao da postoji bezbroj paralelnih svemira od kojih su neki sa crnom rupom, a neki bez .
U svemirima sa crnom rupom informacije se gube.
U svemirima bez, a koji se za nijansu razlikuju od onih sa INFORMACIJE NE NESTAJU.
Tako da zapravo oko tog pitanja nekog problema i nema.
Pitanje je samo tehnologije putovanja u paralelni svemir i pronalaženja svih izvornih informacija.
Što sam ja svemogućem malom Bobu skrivila da živim u svemiru sa Crnom rupom, ne znam, ali tužno je.
Da ne poludimo, pravit ćemo se da je cijela Mliječna Staza samo jedna velika Krafna.:)))
Pitanje za milijun kuna : prethodi li znanstvenom istraživanju hipoteza ili promatranje ?
18.11.2007. | 18:43 |
8 K | P | # | ^
Weird All BoB
18.11.2007. | 13:55 |
6 K | P | # | ^
POKUŠAJ TUMAČENJA PRIČE O JOBU
Starozavjetni Jahve : oličenje očinskog patrijarhalnog principa, onog koji brine, čuva svoje odane, sudi im, izbacuje iz Raja ako krše njegove zabrane, a ustvari ih i postavlja da eksperimentira sa pitanjem slobodne volje svojih kreacija
Satan : odmetnik, sin, nekad najvoljeniji Lucifer , odcjepljen, pali anđeo, Samael , onaj koji lažno optužuje, vječito u gladi i nadi da će ga Otac Jahve ponovo prigrliti (integrirati) kao načelo Oslobođene Individualnosti, začetnik osjećaja vlastitog "JA" u ljudi, vladar Zemlje
Job : pravedni seljak poslušnik, umjeren , krepostan čovjek, bogato nagrađen i zemaljskim i nebeskim darovima te stoga interesantan i Jahvi i Satanu
Zapažanje : Satan u svom iskušavanju smije Jobu uzeti samo zemaljska dobra, te udariti na "meso i kosti".
Jahve mu zabranjuje dirati Jobov goli život i Satan pristaje.
Odvija se bitka u Jobovoj duši koju napeto prate obje strane kao svojevrsno poprište (iako ne zaboravimo činjenicu da su se DOGOVORILE da se igraju čovjekom iskušavajući ga)
Job cvili, plače, proklinje.
Jahve mu na kraju priskače u pomoć i tumači mu da je njegov zaštitnik, da se ne mora boriti sam protiv tako snažnih sila i nagrađuje njegovu patnju uvećanjem materijalnih i duhovnih dobara.
Zamišljam Satana kako pljuje na zemlju, vrti glavom i odlazi.
Ravnodušan.
Rezigniran.
Gdje je meni trenutno fokus : da postoje situacije u kojima se načelo Očinske Zaštite i Individualnosti dogovaraju u suradnji i svojevrsnoj okladi oko metoda pročišćenja neke duše kroz patnju.
Što biste vi učinili da ste predmet takve suradnje ?
Ja bi napisala pjesmu.
Jebo Joba.
17.11.2007. | 20:30 |
7 K | P | # | ^
ČEDNA ČUDA PRIRODE
Bezobrazno drvo jedno.
17.11.2007. | 13:16 |
3 K | P | # | ^
JEBO JOBA
Večeras je Catmar u stanju trankvilizacije.
Kraljica lebdi u svojoj kapsuli iznad svega i zaključuje da uopće ne zna što joj je bilo da je pokušavala komunicirati s nekim ljudima kad je to kao kad briješ da te mrav telepatski razumije.
Zanimljiva vijest današnja : našla na Googlu u popisu jezika neke presmiješne, iz starih SF knjiga...klingonski npr.
Ludilo od veselja :))
Mogla bih sad satima provesti tamo , kuglajući se....
...
Lijepo sanjam u zadnje vrijeme.
To je isto dobro.
Kao da sam i sebe malo izbušila i istočila nemir i tugu.
Bijes me tu i tamo malo još drži.
A kad usije - to je čista gotika.
Ima u tome nešto privlačno, no ne zanosimo se previše u tom smjeru danas.
Sasvim nam je dobro ovako levitirajući....
...
Za kraj jedna stara pjesmica o Priči o Jobu.Iz Biblije.
Razmišljajući o tome zašto je tamo pisalo da je mučenje Joba bila stvar oklade.Još uvijek mozgam.
No inspiriralo je ovo :
JEBO JOBA
I tako su
Broj Jedan
I onaj Drugi
montirali užas
tom vrijednom čovjeku
Satrli ga pitanjima
o ljubavi.
Kao : "voliš li me
radit ću ti što god hoću".
Glupi seljak
vrtio je u glavi
100 pitanja.
za što sam kriv
i ostale budalaštine.
Broj Jedan je likovao
dok mu je jadnik
visio o bradi
i koprcao nožicama.
Drugom je prisjela oklada.
"Jebo Joba"
rekao je
rezignirano.
16.11.2007. | 22:36 |
3 K | P | # | ^
SIMULAKRUM
Evo ovaj post danas je za Denisa i druge ljude koji me pitaju koga vraga ja tu ustvari radim.
Kratko i jasno : simuliram stvaranje jedne države.
To je jedna SF Država : Egalitarna Monarhija Catmar, začeta u mojoj glavi,trenutno izvan vremena i prostora osim virtualnog.
U toj državi propitujem razna društvena uređenja i simuliram kako se stanovnici osjećaju u pojedinom od njih, kako došljaci....
Inspiraciju za promjenu trenutnog uređenja dobivam iz povratne informacije vaših komentara, posjeta sa statcountera, broja posjeta, ali i adresa.
Trenutno stvari stoje ovako : kako se stvari razvijaju u Catmaru interesantno je mnogim ljudima.
23-je se zadržalo dulje od sat vremena što znači da su možda išli čitati sve redom pa shvatili kako dolazi do toga da jedna benigna fiktivna tvorevina sastavljena od vlastitih nostalgičnih uspomena,, glazbe i povremenih osvrta na političko stanje u Hrvatistanu može u kratkom roku postati simulacija Totalitarne Države.
Ljutnja Kraljice tj. mene započela je posjetom googlebota.
Ja ne znam što je googlebot, ali jednostavno mi inutitivno ne djeluje dobro i nije mi jasno zašto mu je moj blog bio interesantan toliko da me posjeti nekoliko puta.
Ne volim kada na statcounteru ne vidim bitne podatke o posjetima.
Također ne volim kada piše neka nebuloza tipa : "Hrvatska", bez imena grada.
Šta to znači "Hrvatska". Gdje je tu ime i prezime, ili barem grad posjeta.
Što mi to govori osobno ?
Da me posjećuje netko tko za sebe misli da je Država.
Pitanje za milijun kuna : može li jedna osoba biti Država ?
Kamo vodi takvo poistovjećivanje ?
Ja tu samo simuliram, na virtualnom prostoru.
Može se vidjeti i odakle sam i reffering link - sve.
A zašto se na statsu ne može vidjeti od čudnih osoba koje se zovu "Hrvatska", ne znam.
Niti zašto sam im interesantna.
Pa kad mi proradi mašta to izgleda ovako : " U Catmar, Egalitarnu Monarhiju želi ući neka ženska osoba Hrvatska, ali ne želi se predstaviti, niti komentirati sadržaj postova".
E, ali ovo je moj blog, na kojem ja mogu reći da ne puštam čudnu ženu Hrvatsku u Catmar dok ne saznam tko je i šta hoće.
Zasad može samo ćiribimkiti iza grma jer ionako ništa ne kuži, osim da ju neodoljivo privlačim.
Da ti budem iskrena, Denis...ne znam kud to vodi.
Možda u Svemir :)))
No to je već puki NadRealizam koji si povremeno dopuštam da se zabavim.
jel sad malo jasnije ?
P.S.
Napravila sam jednu grešku.
Prilikom posjete statsu ugledala sam čudnu reklamu koje posjet prije nije bilo.
Na čudndoj reklami otvorio se prozor sa slikom rešetaka za koje su se držale ruke, a neki bolesno suosjećajan glas je pitao : " Do you feel trapped"?
Uslijedila je ponuda jedne offshore kompanije da riješe moj problem osjećaja uklopljenosti.
Ja sam ju odbila isključivo zato jer mi nije mirisala dobro, a ja imam dobar njuh.
Možda sam pogriješila.
Offshore kompanija nije imala ni logo, ni ime, ni išta iz čega bi mogla saznati nešto informativno o njenom poslovanju na googlu ili nekom drugom pretraživaču.
Pitanje za publiku i goste : dobivate li i vi takve ponude i prihvaćate li ih ?
Ili ih ovako odsikterate kao ja samo zato jer ne mirišu dobro ?
16.11.2007. | 13:14 |
1 K | P | # | ^
ZABAVA
Od mog sunarodnjaka.
Iz Hungary.
Onog šta je preminuo.
Rođen 11.4.
Malo mi doš`o.
Pa chatamo...tak...malo...niš osobno.
14.11.2007. | 06:02 |
5 K | P | # | ^
POSLJEDNJI KRALJ
Danas sam opet tužna kao ruska ikona. Ona koja plače.
1. Što Denis misli zašto sam tužna?
2. Ja sam ovdje vrlo iskreno napisala jednu priču o tome šta se dešava kada npr. jednog Kralja ili Kraljicu iz svite napusti Luda.
Što misliš da to znači ?
3. Jesi gledao film "Dogville"?
4. A posljednji škotski Kralj?
5. Ako jesi, koju scenu si zapamtio kao Vrlo Šokantnu?
6.Zašto?
7.Ako nisi, nabavi film i pogledaj ga do kraja tjedna.
8.Ako jesi ,ponovit ću pitanje. Film je rađen po činjenicama.Slobodno provjeri. ZAŠTO je režiser u samo jednoj sceni EKSPLICITNO prikazao samo jedan Vrlo Šokantan Prizor?
9.Što nam taj prizor može reći o diktaturi i o životu žena u diktaturi ?
10. Koji bi lik iz filma bio ti ?
11.Da si vodio dijete u kino NE ZNAJUĆI za tu scenu kako bi instinktivno reagirao kada bi predosjetio da će se "sad dogoditi nešto JAKO ružno"?
12.Zašto smo prisiljeni na tako munjevite reakcije da nam se povraća, ali moramo u sekundi i vrlo staloženo reći " Ovo sad nije za tebe" i pokriti mu oči i uši?
13. Što odgovoriti djetetu doma zašto smo to učinili?
14. Je li cenzura scene rješenje?
15.Koje je dugoročno rješenje da FILM NE BI POSTAO STVARNOST?
Evo, Denis.
Šamaranje za danas završeno.
O tvojim odgovorima ovisi kamo ćemo u Catmaru s tobom.
Držim fige.
pozzzz
Zabavni i lijepi dio za ljude nesklone realnosti :
Pusa svima.
Poruka za markiza : možda ćemo imati zajedno poslić jedan danas nakon ovog interviewa.Ja ću uzeti lijevu stranu na obradu, ti desnu.
Dame biraju, ne ?
Pripremi doktore.
13.11.2007. | 20:58 |
3 K | P | # | ^
ZAPAD
Da ne bi ostali reprikraćeni za današnji post, evo jedan spot u kojem nam
Dr. Pop objašnjava nešto o nekom SF-u u Zadužbini.
Dr. Pop, kužite ?
Pop Ćiro, Pop Spiro :))
Je repriza, ali šta da se radi.
Đemo na komcert 
, a da.
Aj živili!
13.11.2007. | 08:44 |
3 K | P | # | ^
ŽENE U POLITICI
Iglena ušica:
cool cats
Catma`s pick of the day:
Ivana Brlić Mažuranić
11.11.2007. | 18:43 |
0 K | P | # | ^
SAN O POVRATKU U DJETINJSTVO
Probio se do one divlje doline
i dohvatio djetinjstvo.
Bijaše ondje ista magična i jarka svjetlost,
sjaj ljetnih trava,
jasne planine, neobuzdane ptice,
leptir, blijeda duga vodopada.
Taj tako prisan prizor što ga je od djetinjstva
snivao bijaše njegov svijet, njegov osobni prostor.
Nikada ne bi mogao otkriti taj sklad
što se razlikuje od svih, jer je svaki
poseban.Nikada taj zrak nalik svakom zraku,
niti onu propupalu ljepotu što je bujala,
niti taj miris duboko unutar nabora
njegovog ushićenog sjećanja. I da je tisućljećima
njegov povratak kasnio, bio bi uvijek isti,
čak ga ni ljudi ne bi mogli uništiti.
I vidje vjetar i ptice kako mu donose pozdrav,
lišće što je zašuštalo svojim prpošnim pjevom.
Zrakom je brazdao miris zemlje,
voća, vode i cvijeća njemu u susret.
Vratio se, vratio se, klicala je dolina.
J.J.Padron
Padron se piše s crticom na o. Ja to znam, ali ne mogu na tipkovnici shvatiti kako da to izvedem.
Probala sam olovkom po ekranu, al ne znam dal` će to onda vidjeti svi ili samo ja.
Možda ovako:
A sad, pokušaj analize.
Kamo se to J.J. vraća ?
Kakav je to čudan prevratnički stih unutar same pjesme :
" Nikada ne bi mogao otkriti taj sklad
što se razlikuje od svih, jer je svaki poseban."
Zvuči gotovo kao neka zagonetka.
Oksimoron je očit.
Kako je moguće " razlikovati se od svih", biti " u skladu" i još pri tom priznati svima njihovu "posebnost" ?
Ne bi li svi mislili da ih zajebavaš?
Kako bi se nosio s optužbama da ih zajebavaš?
Bi li ušutio, zatvorio se i mrmljao si u bradu ?
Bi li povlađivao Drugome da je on posebniji i stoga u pravu?
Bi li to ipak napravio, ali došao ponižen i tužan doma...tuga bi proključala u bijes, ti bi mislio : " nije on ipak bolji od mene", ali nastavio črčkati u svoju bilježnicu svoje male misli samo za sebe ?
Bi li u tim mislima ipak izronio taj veliki netko pred kojim si se ponizio u vidu nekog negativca iz bajke pa bi se obračunavao s njim u zamišljenom Ratu Zvijezda?
Bi li tvoja poezija na taj način postajala sve bolja ako te krležijanska napižđenost ne bi napustila?
Bog te pita šta je mislio Padron s crticom na o.
Ne znamo.
Njegov um je crna kutija, kao i svačiji.
On je napravio izbor da se ipak okrene glazbi, zvučnosti, kanonskom ponavljanju određenih slika i riječi
Zašto je pri kraju pjesme zamislio da se njemu i njegova dolina raduje ?
Je li to bila samo pjesnička figura da nam naježi dlake na leđima od pomisli da nam sve što iskreno volimo uzvraća ljubav pa bila to i dolina ?
Je li možda zamislio sebe kao dječaka u toj dolini i poželio mu odgovoriti na njegova velika pitanja dok ih je još postavljao ?
Dok mu nisu rekli da je to gubitak vremena?
Ili je Padron samo još jedan lukavac koji je znao da " tko ima nostalgiju ima i robu" jer svi ljudi svjesno ili po skrivečke maštaju o povratku u djetinjstvo?
Neki o hrastovima djedovine, bakinim jabukama na zidu, majci koja platno tka u zimsku noć....a neki o Pacmanu, starom Atari kompjuteru, crtićima na slovenskoj televiziji nedjeljom ujutro, matinejama u kinu, znojavim ručicama što se traže u mraku kina i srcu koje premre kad se napokon pronađu, poljupcem koji slijedi i razočaranju koje uslijedi uz povik :" fuuj,jeo si luk!"
U što bi se svaki od nas vratio - njegov je izbor , prošlost je uvijek samo prošlost...a poezija oslobođena odgovornosti da bude baš učiteljica povijesti...
Bitno je kako zvuči i kakav sklad proizvodi.
Tribute to Tadija
( godina rođenja - godina smrti)
P.S. Molila bi ljude koji ostavljaju komentare da ne povlače obarač ni riječi kritike,pohvale i izraze obožavanja tako naglo.Ne brišem ih ja i ne spamujem.Ne znam zašto, ali blog ih nekad objavi malo kasnije.Ne znam ko su tu odgovorni za to... ili tehnika nije tako savršena kako bi mi htjeli da je...
10.11.2007. | 11:53 |
18 K | P | # | ^
Shizma
A ma ne znam.
Malo sam se umorila.Malo bi opet u more.Na dubinu na kojoj se glasovi da se pobunjenička pokrajina Hrvatska OPET želi odvojiti od Catmara (iako je to logički nemoguće)i pripojiti nekoj čudnoj Zadužbini sa plavom zastavom i žutim zvjezdicama čuje tek kao slabo distorzirani odjek.Za tu zastavu je pokojni dvorski slikar,ministar očuvanja okoliša,arhitekt i slobodni mislilac Hundertwasser davno utvrdio da je jednostavno vrhunac neukusa i uniformiranosti.Njega nitko više ne pita ništa.On plovi vječnim morima na svom brodu zvanom Regentag negdje u zrcalnoj zemlji ispod Novog Zelanda,onoj u kojoj se diše pod vodom.
Spremam se na izbore iz ove svoje dijaspore,nekom...administrativnom greškom upisana sam u popis birača u toj čudnoj zemlji u kojoj se biraju klonovi.Oni glupavi što ne znaju da su klonovi pa svoje stanovnike ustrajno uvjeravaju da nisu,da su "iz naroda".Da ga čuju kako viče kroz svoje školjke napunjene voskom.Da ga vide svojim ribolikim očima koje su tek prazne staklaste špekule koje trepću upravljane daljinskim upravljačem zlog Dart Vadera,mračnog robota nesretnog djetinjstva.
Ja opet ne čujem ništa.
Dobri japanski geekovi što su nedavno bili u ceremonijalnoj posjeti Catmaru poklonili su mi napravu sličnu I-podu. Iz te naprave ne izlazi glazba već anulira sve okolne zvukove i podaruje ušima blaženu tišinu.
Kažu neka javim što mislim.
Trenutno ne mislim ništa,to je tako ugodno.
Znam da će me uskoro već netko prozvati i lažnim silogizmom navaliti na moju savjest,mog svetog anđela čuvara da MORAM birati jer eto je li i tako dalje.Kao da shizme nije ni bilo,vuk pojeo magare,salvete su se zgužvale i pojele skupa s vukom,magaretom i kolcom od ražnja.Lopte su opet nogometne, a ne glavate i zaboravimo sve.ČiČa MiČa i amen!
Ne,ne sjećam se zaista svega sa baš tolikom preciznošću.Neke sam stvari ipak izbrisala.Neke sam zapalila.Neke sam i sama prekrojila u nastojanju da preživim u azilu.Catmar je opet tu,istina.Priprema astrološku analizu predstojećih izbora po narudžbi jednog od kandidata koji želi ostati neimenovan.Znate kako to ide.Valja nedeljom u crkve.Cigankama poput mene ide se u gluho doba noći i ander diskajz.Tako to,vele,mora biti ,a ja šutim jadna ti sam svikla,tek pljunem pokoji zub što mi već ispada od vremena što me polako najeda.
Tu u Catmaru vrijeme ipak drugačije teče.Nekad stoji.Kraljica nekad roni u tišini,tripuje,samuje u onoj vrsti ugodne i blagotvorne osame koja je uvjet za opetovano druženje.
Društvo joj pravi tek pokoja sirena koja ne postoji,a vrišti isključivo ako se nema japanski bezvučni I-pod.
Ako se pak ima i emulator onda to zvuči uhuugodno ovako:
09.11.2007. | 16:43 |
9 K | P | # | ^
WONDERLAND
Neki od vas su možda čitali sedmo apokrifno Evanđelje po Zecu?
Ne?
Ono koje je sastavljeno nizanjem svake sedme riječi slijedećih knjiga: Biblija ( petoknjižje),Finnegan`s wake,Sedmi povjerenik i Kriptozoologija.
Ne?
Nema veze.
Catma je upravo telepatski chanellirala Velikog Zeca (kojeg bi,čujem i čudim se, neki rado vidjeli na ražnju) i On nam je poručio:
" U istom su poljskom zahodu čučali Freud i Jung.
Freud bi se nakon nužde okrenuo unazad sveudilj čučeći
ANALizirao vlastitu tvorevinu.
Jung bi tek vedro ustao i s neopravdanim se optimizmom divio celestijalnim fenomenima kroz izrezano prozorče u obliku srca
a Reich je bio Treći
i bio je u Pravu
kad je od cijelog zahoda napravio
Orgonsku Kutiju!"
S tom mišlju ostavlja nas danas taj Pravi Tvorac Svemira te zakoniti čuvar Crnog Uskrslog Jajeta....
Ciga bila ako lažem.
Il što bi veliki Bob rekao svojim riječima:"I shit you not!"
07.11.2007. | 16:08 |
7 K | P | # | ^
Knjiga laži
Alice:Bob...R.U. Here?
Bob: I`m Everywhere.
Alice: Bob...R.U. actually just in my Head?
Bob: Your Head is the Universe.
Alice: Bob...R.U. Sirius?
Bob: Ipsolutely.
Alice je obrisala suze i pogledala u svoje jarko-crveno nalakirane nokte na bosim nogama.Zatim je pogled vratila u zamagljeno kupaoničko ogledalo iz kojeg je jutros ispala zlatna jabuka,poput preporučenog poziva.Već dugo se nije dešavalo Ono.
Žiroskopni rollercoster.ONO!
Nije bila na čisto želi li da se ponovo događa.U svakom slučaju prilazila bi ogledalu svaki puta sa mješavinom napetosti u donjem trbuhu koja se rasprskavala utrobom poput toplog vatrometa i ledenim grčem u grudima koje bi joj na tren pretvorilo srce u promrzlo,mokro,gladno, uplašeno mače.
Intenzitet njene želje bio je u stalnoj dijametriji s intenzitetom njenog straha.Iz epicentra tog dvostrukog vorteksa,te stalne ambivalentne sile razvila je niz čudnih ponašanja koja su naizmjence imala funkcije vabilice i obrane.Između "i" i "ili" uglavnom je stajao znak jednakosti.Naučila je s vremenom nositi pokeraški izraz lica kada bi se događale stvari od kojih bi drugim ljudima popustio sfinkter.Kada bi ih vidjeli,naravno.To što ih nisu vidjeli bila je njihova prednost,čuvar mira i zdravog razuma.
Ipak,koliko god su joj ti privatni rituali ignoriranja Onostranog pomagali da živi nešto nalik na Normalan Život,nedostajao joj je adrenalinski drive u kojem je taj isti život bio nesmiljeno i neposredno izložen trenutačnoj procjeni.Onom stanju koje izoštrava čula i uzrokuje njihovo pretapanje u sinesteziju...Trenutak nepodnošljive mikrofonije nakon kojeg bi uslijedio trenutak ulaženja u Trenutak.U Točku.
No nikada više, nakon tog prvog susreta nije posve bezbrižno,slobodno i lakonski pristupala stvarima koje su se mogle na razne načine pretvoriti u dvosmjeran tunel.
Ogledala.
Kamere.
Mobiteli.
Kompjuteri.
Telefon.
Televizija.
Pitala se stalno kada će doći Kraj.
"The End" iza kojeg slijedi odjavna špica i u kojoj će se napokon izlistati imena Glumaca,Kamermana,Tehničkog Osoblja...
Naročito su ju, naravno, zanimali Scenarist i Režiser.
Nije znala hoće li,ako ugleda svoje ime, doživjeti konačno Oslobođenje ili još veći strah da će doći trenutak kada će bez posrednika susresti samu sebe licem u lice.To joj je bio najveći strah otkad joj je nagovještena mogućnost takvog susreta.Od toga bi joj srce počelo udarati prepravilno...
Nije znala što će ako ugleda da piše jednostavo : "Bob".
Čula je da je Bob umro.Vijesti se brzo šire Internetom.
Jednako kao i Laži.
Pitala se ,također hoće li,kada bude umirala, vidjeti film u Filmu.
Jedan joj se, naime,već odvrtio.
Bilo je to onog dana kad je prvi puta susrela Boba.
Poslao joj je Poruku (ili Vrata?) u obliku foldera u njenom tadašnjem kompjuteru.Foldera u obliku Jabuke na kojoj je pisalo " Pojedi me!"
Otvorila je folder ne razmišljajući ni o čemu.Ne sluteći ništa.
A onda je počelo.
Iz ovorenog foldera iskočila je crna DOS- konzola i prekrila joj cijeli ekran na kojem su se munjevitom brzinom izmjenjivale naizgled iste riječi, samo s permutiranim slovima.
Nakon tog mahnitog izlistavanja koje je na očnoj mrežnici stvorilo utisak da Sve Stoji ukazale su se zadnje tri.
PINK.
BLADE.
RUN.
Zatim je sve prestalo.
Kompjuter se vratio u Windowse.
Ni traga folderu s Jabukom.
U stanju potpunog šoka,Alice je nastavila naizgled smireno obavljati uobičajene radnje.Mozak joj je tiltao.Osjećaj da je Unutra nije ju napuštao.
" Moram se opustiti!" , rekla je napokon samoj sebi.Odlučila je otići u videoteku.Ali neodrediv osjećaj da ne zna što je iza svakih vrata nije prestajao.
Nije znala ulazi li u stubište,ili izlazi iz stana.
Postoji li ulica kojom vozi zaista ili se upravo sad stvara cesta pod kotačima njenog auta, samo za nju i za tu priliku dok se Ono Iza mrvi u piksele ništavila.
Ulazi li u videoteku ili izlazi iz cijelog Grada u neku svemirsku stanicu.
A tamo, u videoteci mogla je dodirom prsta downloadirati cijeli film.ukoliko bi ga primila s obje ruke,našla bi se potpuno u njemu.
Drhtala je čitavim tijelom.
neka strana sila navodila je njenu pažnju poput lasera dok napokon nije u desnom kutu pulta ugledala.
Prozirni telefon sa fluoresecntno ružičastim žicama.
Koji je zazvonio svukom simulacije prvih telefona.
Zatim ulijevo.
Najnoviji hit istaknut na polici.
Blade.
Djevojka iz videoteke podigla je slušalicu.
Pogledala je ravno u nju.
Pogledi su im se sreli.
Istrčala je van.
Sve je, ipak bilo isto.
Osim jedne sitnice.
Broja njene registarske tablice koji se promijenio za jednu znamenku.
Sklupčala se kraj njega i potpuno se umirila.
Njene sinapse proširile su umom jasnu spoznaju da
kome god da kaže
kamo god da ode
u policiju
roditeljima
prijateljima
dečku
Oni neće vjerovati.
Ona neće imati dokaze.
Ona NIKADA neće imati dokaze da je taj broj za znamenku drugačiji.
Jednostavno zato jer nitko nije upamtio prvi.
A onaj tko joj je u kompjuteru ostavio folder s jabukom promijenio je i njen broj registarske tablice u svim digitalnim dokumentima.
Tako je Alice prvi puta upoznala velikog Boba.
05.11.2007. | 21:54 |
5 K | P | # | ^
Afterparty,reinkarnacija
Mano Negra Ćao
Sat je opet stao
Kao da je znao
Preformulirao
Neke stvari
nakon toga
Samo
Izmiksao.
Catma
04.11.2007. | 20:38 |
0 K | P | # | ^
Sliku svoju ljubim u oba odraza
Draga Catma!
Sretan sutrašnji rođendan ovim spotom želim.
Da si zdrava i vesela,sa sudbom kletom i dalje nepomirena i lijepa ko nove cipele!
Da ti nove tablete na bazi divljeg kestena smanje vene na nogama, da te više ne bole jadni policistični jajnici i ne manta ti se u glavi kad naglo ustaneš!
Da i dalje oko sebe imaš troje do petoro ljudi do čijeg ti je mišljenja stalo i da te i dalje uspješno boli dupe za ostale!
Da puno dobrih filmova, lijepe glazbe i zanimljivih knjiga pročitaš i posjetiš puno mjesta na kojima još nisi bila!
Da napokon naučiš slikati i fotografirati!
Da još jedrije i vedrije lupaš u svoje afričke jembe bubnjeve!
Da se slušaš i budeš dobra i pristojna prema sebi!
Želi ti tvoja
Catma!
Čin!
03.11.2007. | 14:37 |
8 K | P | # | ^
They say jump
"Gledam kroz svoje prozore i zaključujem da nisam kod kuće"
D.Hume
"Hiroviti kralj rekao je svojim podanicima da će im odsjeći glave ako mu ne pronađu nešto što će ga činiti sretnim kad je tužan i tužnim kad je sretan.Nakon naprezanja koje je trajalo mjesecima,dok su im životi visjeli o koncu,savjetnici su dali kralju prsten s porukom :´ To će se također promijeniti´,pisalo je."
Zen priče
...
"A onda je kralj iz svoje svite izbacio Ludu.Luda je rekla nešto što se kralju nije svidjelo.Sjedeći na svom prijestolju od tetramorfnog čuđenja samo je zanijemio zaboravivši pri tom trenutak svoje inauguracije,kada je o Ludi toliko ovisio i kada mu je ovaj šapnuo u uho :´ Bit ćeš tu.Na prijestolju od ljudskih snova sve dok mene bude.Tu sam da primim na sebe tvoju ljudskost, interval stida.Trenutak kada me odbaciš bit će trenutak tvog obogotvorenja, ali znaj dobro: ljudi svoje Bogove ubijaju okrutnije nego svoje Luđake´.Odluka je bila teška i kralj je to znao.Ipak je mračan, sa zapaljenim sjajem u očima gledajući u pod promumljao :´ Idi!´ i učinio kretnju rukom kao da tjera psa..."
Catma
Gradimo svjetove od semantike.isključivo od semantike.Mantrički ponavljamo svoju catmu samo zato da bi se vidjelo što je preostalo.Nije preostalo ništa.Jer jezik je ono što nas čini,a stare Vede su znale da VEDE/VIDJETI znači ZNATI.U špilu svačijih karata uvijek je i trickster,bifurkacijski jocker koji ionako uvijek rasturi sve brižljivo sagrađene sheme.On ne čini ništa.On ne mora činiti ništa,tek biti neutralni promatrač.Jer je Nula.On je : Nitko i Ništa.Bezvremen.Nerođen.Praznina između niti Mreže.Razbijeno zrcalo od kojeg svaki komadić vraća kompletnu sliku.
Hvataljka za snove.
Ljuljam se sve brže između vlastitih misli poput majmuna s lijane na lijanu,skačem s jednog živčanog ganglija na drugi,s lijevog na desni otok mozga dok u pozadini iz daljine čujem Dudekov glas :
" Regica, prosim te! Naj se samo javljati na telefon dok si tak nora!"
...
Na lokalnim radio stanicama od jučer se vrte beskrajni govori.Stari govori,državnički govori,Idi Amin u napadu konspirativnog ludila.Maraton frontalnog režnja.Novi način komunikacije.Eksperiment je to pionira Sekte Rubikove Kocke i svećenika Crkve Escher, i psihijatara zagovornika novog pokreta " Pravo Na Spontana Emocioanalna Pražnjenja" u kolaboraciji s japanskom tvrtkom "Zen Agnostic",proizvođačima ekstremno napredne tehnologije u beta fazi - ispitivanju tržišta.
Svima njima, naime, bila je zajednička jasna spoznaja da je igračka prevazišla funkciju sredstva spoznaje.Bio je to običan Abacus,revolucija svake civilizacije čije su krajnje konsekvence bile da unutar hardverske strukture dođe do Mooreovog zakona, a sam se sustav počinje spontano uobličavati u dovoljan broj feedback petlji da bi imao vjerodostojnost disipativne mreže - AN ENDLESS LOOP.Samosvijest, drugim riječima.Tko je tu CocaColu ubacio među Bushmane ne zna se,ali predmet je mnogih legendi,spekulacija i sholastičkih rasprava.
" Koliko zaista anđela stane na vrh igle?" pitanje je koje je postalo bespredmetno,jednako kao i ono o izboru plave ili crvene pilule.
Zaključeno je da je Alisa jedini mentalno zdravi lik iz bajke, a izbor je u startu bio lažan i bio je ponuđen tek da pruži iluziju izbora.
Religija je oduvijek bila opijum za mase,sekte i kultovi za neprilagođene autsajdere i zapravo :"...kad razmislite o tome, uzročno-posljedična veza počinje podsjećati na neku ludu logičku petlju umjetnika Karolusa ili možda Esherovu grafiku: Shrike je nastao zahvaljujući prizivnim moćima moja pjesme, ali pjesma nije mogla nastati bez prijetnje/prisustva Shrike kao muze."
Nije li i Bog?
Naša Igla?
...
Gledam u svoje Windowse i zaključujem da nisam kod kuće.
...
Discordian Catma:
Is a Thought of a Unicorn a Real Thought ?
...
Tribute to Hyperion
by
Catma a.k.a Catma
02.11.2007. | 16:49 |
2 K | P | # | ^
DEAD CAN DANCE
NOĆI NA GROBLJU
Kotač sjećanja i kotač zaborava.
Gorki okus u ustima.
Oni što su najduže mrtvi okupljaju se nasred groblja licem prema sredini.
Što prije budu prah to bolje.
Čupkaju svoje meso i gledaju ga kako se drobi,
čačkaju svoje kosti i gledaju kako se mrve.
Čuvaju li još uspomene?
Samo sjeni u duhu kao kada se šakom mahne između svijeće i zida.
Oni koji su kraće mrtvi stoje bliže ogradi,
ali su se već počeli okretati od nje.
Možda su još pomalo tužni.
A na što misle?
Uglavnom na nekakve boje,zalazak i izlazak sunca,kuću što gori,na nekog tko maše iz tog ognja.
Oni što su tek nedavno umrli načičkali su se duž ograde i gledaju van,
promatraju raznosače mlijeka,poštare,djecu što se vraćaju iz škole,slušaju crkvena zvona što raspodjeljuju satove životnog dana.
Tako svrstani, mrtvi uobličavaju veliki kotač sa šipkama -
kao nekakav cirkuski kotač koji se kotrlja nebom.
...
Za štakore, ništa nije smješnije
od tih skorašnjih pokojnika
priljubljenih uz gvozdena vrata
dok im ruke štrče između šipki.
S vremena na vrijeme,poneko ugleda prijatelja
ili čak nekog od svojih najvoljenijih.
Kakva tek tada vika nastaje dok taj mrtvac
nastoji uhvatiti pogled onog živog.
Poneki zbilja ugleda svoju ženu gdje čeka autobus
pa se sagne toliko blizu
da joj bezmalo dodirne plavu kosu.
Za njegova života bili su veliki ljubavnici.
Možda bi ju mogao dotaknuti prstom,
tek da privuče njenu pažnju.
Kao strašilo na oštrom vjetru,mrtvi muž maše rukama.
Primjećuje li ona išta?
Možda kao nekakav povjetarac u inače mirnom danu,
možda dah zemlje.
I čega se sjeća?
Katkad,dok sjedi na njegovoj najdražoj fotelji
ili dok pije vino koje je on volio,
sjetila bi se njegovog lica,
ali sasvim izblijedjelog kao najdraža haljina
premnogo puta prana.
A njen muž,šta li on misli?
Kao komad zgužvanog papira što gori na ognjištu,
tako pomisao na nju gori u njegovom mozgu.
I kud se to ona uputila?
Ovih je dana našla novog ljubavnika
pa ide k njemu u stan.
već čekajući autobus,zamišlja sebe gdje sjedi na njegovoj postelji
dok joj on otkopčava dugmad na bluzi.
Zaobljenim šakama pritišće joj grudi.
Nenadani povjetarac prodrijet će u tu sobu
natjerujući truni prašine da zaplešu i zasvjetlucaju
kao da je svaka ta svijetla točka
po jedno oštrooko , razumno biće,
kao da je duga povorka mrtvih došla
sa svojom nesnosnom mješavinom zavisti i žaljenja
da gleda tog čovjeka gdje spušta glavu
i pritiska usne na uzdignutu bradavicu.
Steven Dobbins
01.11.2007. | 17:13 |
0 K | P | # | ^
