SAN O POVRATKU U DJETINJSTVO
Probio se do one divlje doline
i dohvatio djetinjstvo.
Bijaše ondje ista magična i jarka svjetlost,
sjaj ljetnih trava,
jasne planine, neobuzdane ptice,
leptir, blijeda duga vodopada.
Taj tako prisan prizor što ga je od djetinjstva
snivao bijaše njegov svijet, njegov osobni prostor.
Nikada ne bi mogao otkriti taj sklad
što se razlikuje od svih, jer je svaki
poseban.Nikada taj zrak nalik svakom zraku,
niti onu propupalu ljepotu što je bujala,
niti taj miris duboko unutar nabora
njegovog ushićenog sjećanja. I da je tisućljećima
njegov povratak kasnio, bio bi uvijek isti,
čak ga ni ljudi ne bi mogli uništiti.
I vidje vjetar i ptice kako mu donose pozdrav,
lišće što je zašuštalo svojim prpošnim pjevom.
Zrakom je brazdao miris zemlje,
voća, vode i cvijeća njemu u susret.
Vratio se, vratio se, klicala je dolina.
J.J.Padron
Padron se piše s crticom na o. Ja to znam, ali ne mogu na tipkovnici shvatiti kako da to izvedem.
Probala sam olovkom po ekranu, al ne znam dal` će to onda vidjeti svi ili samo ja.
Možda ovako:
A sad, pokušaj analize.
Kamo se to J.J. vraća ?
Kakav je to čudan prevratnički stih unutar same pjesme :
" Nikada ne bi mogao otkriti taj sklad
što se razlikuje od svih, jer je svaki poseban."
Zvuči gotovo kao neka zagonetka.
Oksimoron je očit.
Kako je moguće " razlikovati se od svih", biti " u skladu" i još pri tom priznati svima njihovu "posebnost" ?
Ne bi li svi mislili da ih zajebavaš?
Kako bi se nosio s optužbama da ih zajebavaš?
Bi li ušutio, zatvorio se i mrmljao si u bradu ?
Bi li povlađivao Drugome da je on posebniji i stoga u pravu?
Bi li to ipak napravio, ali došao ponižen i tužan doma...tuga bi proključala u bijes, ti bi mislio : " nije on ipak bolji od mene", ali nastavio črčkati u svoju bilježnicu svoje male misli samo za sebe ?
Bi li u tim mislima ipak izronio taj veliki netko pred kojim si se ponizio u vidu nekog negativca iz bajke pa bi se obračunavao s njim u zamišljenom Ratu Zvijezda?
Bi li tvoja poezija na taj način postajala sve bolja ako te krležijanska napižđenost ne bi napustila?
Bog te pita šta je mislio Padron s crticom na o.
Ne znamo.
Njegov um je crna kutija, kao i svačiji.
On je napravio izbor da se ipak okrene glazbi, zvučnosti, kanonskom ponavljanju određenih slika i riječi
Zašto je pri kraju pjesme zamislio da se njemu i njegova dolina raduje ?
Je li to bila samo pjesnička figura da nam naježi dlake na leđima od pomisli da nam sve što iskreno volimo uzvraća ljubav pa bila to i dolina ?
Je li možda zamislio sebe kao dječaka u toj dolini i poželio mu odgovoriti na njegova velika pitanja dok ih je još postavljao ?
Dok mu nisu rekli da je to gubitak vremena?
Ili je Padron samo još jedan lukavac koji je znao da " tko ima nostalgiju ima i robu" jer svi ljudi svjesno ili po skrivečke maštaju o povratku u djetinjstvo?
Neki o hrastovima djedovine, bakinim jabukama na zidu, majci koja platno tka u zimsku noć....a neki o Pacmanu, starom Atari kompjuteru, crtićima na slovenskoj televiziji nedjeljom ujutro, matinejama u kinu, znojavim ručicama što se traže u mraku kina i srcu koje premre kad se napokon pronađu, poljupcem koji slijedi i razočaranju koje uslijedi uz povik :" fuuj,jeo si luk!"
U što bi se svaki od nas vratio - njegov je izbor , prošlost je uvijek samo prošlost...a poezija oslobođena odgovornosti da bude baš učiteljica povijesti...
Bitno je kako zvuči i kakav sklad proizvodi.
Tribute to Tadija
( godina rođenja - godina smrti)
P.S. Molila bi ljude koji ostavljaju komentare da ne povlače obarač ni riječi kritike,pohvale i izraze obožavanja tako naglo.Ne brišem ih ja i ne spamujem.Ne znam zašto, ali blog ih nekad objavi malo kasnije.Ne znam ko su tu odgovorni za to... ili tehnika nije tako savršena kako bi mi htjeli da je...
10.11.2007. | 11:53 |
18 K | P | # | ^
