Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babylonzoo

Marketing

Anastazija

U liftu, na povratku iz bolničkog podruma probudila me oštra bol u desnom kutu trbuha.
Netko me snažno drmusao:
- Mala, probudi se, gotovo je!
- Šta je gotov....aaaargh...mesari! Idijoti! Dajte mi Anastaziju!
Anesteziju! Dajte mi bilo što! Mrzim vas! Ko me prasnuo kad sam bila u nesvjesti?!! KO?!! PRIZNAJ!PRIZNAAAAAJ! Argggghhhh....
Zadnje što sam vidjela kroz mutno oko bila je mala utegnuta medicinska sestrica sa golemom špricom koji mi je šibnula u podlakticu.
Kad sam se ponovo probudila boljelo me u vratu.
Mala se šunjala oko mene plahovito me pogledavajući.
- Ko si ti ? - pitala sam.
- Bude to od anestezije, ne ljutim se ja ništa - samo je rekla s anđeoskim osmjehom.
- Bude ŠTA, mala? Šta?!
- Vikala si na mene - samo je suho rekla.
- Aha...a ti si mi oprostila. To je super. Imaš cigaretu ?
- Ne smiješ pušiti.
Uskoro je u sobu došao i doktor, Hamsudin, golemi Arapin s maljavim prsima što su mu izvirivala ispod poluzakopčane kute.
Nagnuo se prema meni i rukom ispod plahte prošao nježno mojim golim bedrom.
- Vani je crev. Bio debel ko palac.Puko skoro. Esi dobro?
Hoćeš još svoju Anas...staziju - prasnuo je u smijeh.
- Ko me prasnuo dok sam bila dolje? - pitala sam ozbiljno.
Hamsudin me samo potapšao po golom ramenu.
- Još si mantava.Biće to tako još neko vrijeme.Nemoj puno mahat glavom.
-Ja bi cigaretu- rekla sam.
- Ma ne možeš ni srat još, đe bi pušila - reko je Hamsudin mašući glavom i cerekajući se udaljio se iz moje sobe.
Zaspala sam.
Ured noći zazvonio je mobitel.
Napipala sam ga ćoravo na rubu stola i javila se.
Iz mobitela je treštao AC/DC.
- Catma volim te - neki je pijani glas zavijao s druge strane.
- Dušo i ja tebe.Dođi ovdje i donesi mi cigaretu.
-Catmaaaaaa! Ljubavi mojaaaaaa!!!!- orilo je s druge strane.
- Slušaj prasnuli su me dolje,pa me rezali pa se loptali mojim crevom, nisam raspoložena, spavala sam. Dođi ovdje i donesi mi cigaretu.
- Prasnuli su te ? - glas se uozbiljio.
- Uuuuu čovječe...to znači....i ja te mogu...jel da te mogu ?
- Ne možeš dušo, imam gazu, nije pristojno.
- Catmaaaaa, volim teeeeee.
...on the highway to hell
Ispustila sam mobitel iz ruke.Razletio se na kamenom podu.
Igla u ruci me svrbjela.
Sve me svrbjelo.Vrat mi je trnuo.
Negdje u udaljenom kutu bolnice čulo se zadihano tepanje.
Ustala sam mučno, primila štangu s bocom od infuzije i krenula hodnicima za zvukom.
Našla sam ih u bajbuku iza dežurtvene sobe.
Hamsudin je guzio malu bolničarku.
- Ci - ga - re- tu!- prokrkljala sam.
- A u pičkumaterinu! - rekao je Hamsudin zakopčavajući šlic.
- Daj joj šta oče, duga je noć.-samo je mahnuo glavom prema meni, a mala bolničarka mrko je izvadila pak cigareta ispod haltera.
- Duga je noć- rekla sam napokon smireno otpuhujući kolutove dima , sjela sam u kauč iz kojeg su virili federi i upalila TV.
Na TV- u se upravo reprizirala Anastazija.





Post je objavljen 22.11.2007. u 21:40 sati.