POKUŠAJ TUMAČENJA PRIČE O JOBU
Starozavjetni Jahve : oličenje očinskog patrijarhalnog principa, onog koji brine, čuva svoje odane, sudi im, izbacuje iz Raja ako krše njegove zabrane, a ustvari ih i postavlja da eksperimentira sa pitanjem slobodne volje svojih kreacija
Satan : odmetnik, sin, nekad najvoljeniji Lucifer , odcjepljen, pali anđeo, Samael , onaj koji lažno optužuje, vječito u gladi i nadi da će ga Otac Jahve ponovo prigrliti (integrirati) kao načelo Oslobođene Individualnosti, začetnik osjećaja vlastitog "JA" u ljudi, vladar Zemlje
Job : pravedni seljak poslušnik, umjeren , krepostan čovjek, bogato nagrađen i zemaljskim i nebeskim darovima te stoga interesantan i Jahvi i Satanu
Zapažanje : Satan u svom iskušavanju smije Jobu uzeti samo zemaljska dobra, te udariti na "meso i kosti".
Jahve mu zabranjuje dirati Jobov goli život i Satan pristaje.
Odvija se bitka u Jobovoj duši koju napeto prate obje strane kao svojevrsno poprište (iako ne zaboravimo činjenicu da su se DOGOVORILE da se igraju čovjekom iskušavajući ga)
Job cvili, plače, proklinje.
Jahve mu na kraju priskače u pomoć i tumači mu da je njegov zaštitnik, da se ne mora boriti sam protiv tako snažnih sila i nagrađuje njegovu patnju uvećanjem materijalnih i duhovnih dobara.
Zamišljam Satana kako pljuje na zemlju, vrti glavom i odlazi.
Ravnodušan.
Rezigniran.
Gdje je meni trenutno fokus : da postoje situacije u kojima se načelo Očinske Zaštite i Individualnosti dogovaraju u suradnji i svojevrsnoj okladi oko metoda pročišćenja neke duše kroz patnju.
Što biste vi učinili da ste predmet takve suradnje ?
Ja bi napisala pjesmu.
Jebo Joba.
17.11.2007. | 20:30 |
7 K | P | # | ^