male price o velikom svijetu

ponedjeljak, 24.11.2008.

Homo si na grobničke Alpe: Hahlić i Pakleno

Hahlići pripadaju planinarskom području Rijeke, a kako je to i najviše brdo u samom zaleđu, izleti u taj predio su već tradicionalni. Čak ni stara državna granica koja se tu nalazila između 2 svjetska rata nije mogla prekinuti tu tradiciju.
Za ovaj predio, najvažniji događaj je otvorenje planinarske kuće na Hahlićima još davne 1926. godine. Za vrijeme WW II je uništena, ali je 1968. godine ponovo sagrađena.

Područje Hahlići sastoji se od vrhova koji se nižu jedan do drugog. Vrhovi su: Obruč (1377), Fratar (1358), Pakleno (1340), Osoje (1338), Grleš (1331), Gornik (1318), Sljeme (1263), Suhi vrh (1250), Trstenik (1243), Štulac (1212), Dnić (1190), Vidalj (1184), Ćunina glava (1157), Nebesa (1131) i Hahlić (1097).

karta


Svaki je drugačijeg sastava i izgleda što daje jednu posebnu slikovitost. Osim planina tu se isprepliću livade, šume, kamenjari, kanjon Mudna dol, lokve, a centar te predivne oaze i odmor za svakog planinara je planinarski dom Hahlić.

Na Hahliće vodi nekoliko prilaza. Najatraktivniji je svakako kroz Mudnu dol, ali ovaj put smo se odlučili ići "preko čeke". Inače, na ovom putu ne postoji nikakva čeka još odavno pjeva.

Kao za veliku većinu smjerova, naš put počinje u Potkilavcu.

Uskoro stižemo i do raskrižja puteva.


Od Potkilavca do doma svladava se otprilike 800 metara visinske razlike a put vodi uglavnom po livadama i kamenjaru pa ne preporučam da se upustite u ovaj uspon baš po najvećoj vrućini cool.

U prosjeku treba nekakvih 2 sata do doma, ali kako je bilo proljeće, početni dio puta nije mogao proći bez berbe šparoga kojih i ovdje ima u izobilju cerek







Ispred doma je bilo standardno puno ljudi. Mi smo se zadržali dosta kratko jer se meni žurilo prema današnjem cilju Paklenom.

O tom mjestu sam čula sve najljepše i jedva sam čekala da se vlastitim očima uvjerim u njegovu ljepotu cerek



Pakleno je šumovita udolina, nevjerovatno divlja i teško prohodna, okružena vrhovima Obruč, Pakleno, Osoje, Fratar i Suhi vrh. Ovi su vrhovi s vanjske strane većinom blažih oblika, a prema Paklenom su stjenoviti, strmi i razlomljeni, tako da je čitav kraški erozivni sklop nalik izvanredno snažno oblikovanom golemom lijevku.






Posebnu pažnju zaslužuje po tome što se u blizini nalaze sačuvani raznoliki tipovi šuma. Zbog prirodne ljepote, trebalo bi područje zaštititi kao rezervat prirodnog predjela.






Mi smo krenuli prema Napi, golemoj stijeni čiji tornjevi strše visoko između stabala. Do vrha vode 2 puta, teži i lakši.



Iako smo se mi odlučili na teži, svakako preporučam lakši koji je markiran a i nema šanse od odrona kamenja kao na težem. lud



pogled s Nape


fotelje


silazak smo odradili lakšom varijantom


Bilo mi je žao što nismo (po običaju) krenuli ranije jer bi mogli više vremena posvetiti ovom divnom mjestu.

Za povratak u Potkilavac smo opet odabrali drugi put silaska i mislim da sam sad prošla svim putevima koji vode na Hahlić.



No to ne znači da se neću vratiti, dapače cerek

Next: biciklističko-planinarski izlet Kripanj - Crni vrh - Platak wave

- 16:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se