male price o velikom svijetu

utorak, 02.10.2007.

Pedalom po goranskom kraju

Ovaj vikend izbor je pao na bajk. Jesen je savršeno godišnje doba za to, nije prevruće, nema više gužvi a i boje kojima nas priroda počasti su prelijepe.



Baza nam je bila u Delnicama, odakle smo namjeravali odraditi poveću kružnu turu. Spavali smo u privatnom planinarskom domu za male novce. Po želji, možete izabrati i noćenje s doručkom. Nama je to više odgovaralo njami

Da li ste znali da u Delnicama postoje skakaonice za skijaške skokove: 40 metarska i 70 metarska? Delnice predstavljaju kolijevku hrvatskog planinarstva i skijaškog sporta


Posjet skijaškom centru Petehovac smo odgodili za drugi put, kad bude snijega. cool

Ujutro smo nakon doručka odmah počeli spremati bajkove i opremu.



U centru, ispred hotela Risnjak postavljena je velika karta biciklističkih staza Delničkog kraja i svatko će pronaći za sebe nešto odgovarajuće. Naš izbor je bio da se uputimo prema Brodu na Kupi, pa na Zeleni vir i nazad preko Skrada.

Do Broda na Kupi jurimo cestom. Tek kad smo se spustili na 700 na 200 metara nadmorske visine, sinulo mi je da povratak neće biti baš prelagan zubo.

Putem smo naišli na staru česmu.



Svaka pohvala turističkoj zajednici koja se potrudila da uz svaku znamenitost postavi poučne table koja će nam otkriti priču i povijest spomenika thumbup.

jesen nas na svakom koraku podsjeća na svoju prisutnost


U selu Mala Lešnica nailazimo na putokaz:


Nije uopće bilo dvojbe da li otići ili ne zubo, na izvoru Kupe smo već bili, naravno da ćemo pogledati i Kupicu.

U M.Lešnici uspjela sam pofotkati jednu ruševnu kuću. Te kuće uvijek bude nostalgiju u meni.



Tek smo skrenuli, a već su nas dočekali plodovi jeseni pa smo se zdušno bacili u berbu cool:

drijen


fizalis ili peruanska jagoda; lampion otrovan a boba ili jagoda unutar lampiona jestiva, kiselkasto-gorkog okusa, bolja poslije mraza - Jana, hvala na podrobnom objašnjenju mah


jabuka, bio uzgoj 100% njami


Vratimo se našoj Kupici, uz čiji je tok uređeno malo izletište:


Izvor rijeke Kupice jedan je od hidroloških dragulja Gorskog Kotara. Kao što joj i ime odgovara imenu rijeke Kupe u «smanjenom formatu», tako su i izvorih tih dvaju rijeka veoma slični kako pejzažno tako i hidrogeološki. Oba naime spadaju u izvore tzv. «vokliškog» tipa, što označava krške izvore gdje voda izvire iz duboke podzemne pukotine. Tako se i ispod plavo-zelene površine izvora Kupice na kojoj se zrcali okolna bujna šumska vegetacija krije ponor dubok više desetaka metara, a čiju bi dubinu tek trebala pouzdano utvrditi planirana istraživanja.


izvor izgleda poput jezerceta


odavde vodi planinarski put za Vražji prolaz


jesen


magla nad Kupicom


još nostalgije na putu do Zelenog vira


zadnji dio staze vodi uz potok Curak (meni osobno najljepši dio)


U izletištu postoji planinarski dom, koji je se već godinama odlično održava, no jedino mi nije jasno zašto ga zovu planinarskim domom kad ne nudi nikakav popust za planinare u slučaju da žele ovdje noćiti. Mjesto je stvarno prekrasno. Bila sam ovdje već nekoliko puta, ali uvijek se iznova oduševim.

Odmah iza doma, počinje Vražji prolaz. Obilazak stoji 15 kn.


Kanjon Vražiji prolaz dugačak je 800m i mnogi ga smatraju jednim od najljepših prizora u našoj zemlji. Kroz usku guduru-sutjesku, široku oko dva metra, među stjenama visokim stotinjak metara, probija se gorski potok Jasle. Voda je milenijima izjedala kamen da bi prokročila ovaj prolaz koji zapanjuje snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stjena. Nad njim na metalnim nosačima usječenim u stjenu napravljeni su mostići i stepenice kojima se prolazi. Tu tek sredinom ljeta do korita pritoka mjestimice nakratko dopiru sunčeve zrake. Stjene su mjestimice pokrivene mahovinom, a na terasama po kojima se kreće divljač, najčešće divokoze ima trave i drveća.




Vražji prolaz koji se u prošlosti nazivao i vražja provalija, pjesnici su opisivali kao Danteov put u pakao. Prvi se puta spominje prohodnim za izletnike 1934. godine nakon što su izgrađeni drveni mostići, a prije toga bio je meta planinara koji su njime prolazili penjanjem uz pomoć klinova i drugih planinarskih pomagala. Od svog osnivanja do danas doživio je mnogo rekonstrukcija i preuređenja u interesu sigurnosti posjetitelja.




Na kraju Vražjeg prolaza nalazi se prostrani otvor u stijeni dubine oko 200m. To je Muževa Hižica. Za dublji posjet potrebno je jače osvjetljenje. Mi smo srećom, ponijeli vonderice.



Podzemnim hodnikom dolazi se do dvorane u kojoj je malo jezerce. Istraživači spilje ovdje su pronašli narijeđi primjerak naše faune - čovječju ribicu. Temperatura vode i zraka iznosi oko 8°C.





Prema narodnoj predaji; za vrijeme najezde Turaka oko 1525. tu se dijelom sklonilo stanovništvo ovog područja. Gospodar skupine ljudi koja se sakrila u spilju bio je muž - muškarac, pa je po tome i dobila naziv ''Muževa hižica''.


Nakon povratka do doma, skrećemo prema Munjari, najstarijoj hidroelektrani u Gorskom kotaru i odlazimo do samog Zelenog vira. Do tamo ima 20ak minuta lagane šetnje.



To je krška pećina s izvorištem potoka Curka. Okomita, 70 metara visoka, stijena osovila se između dva strma šumovita obronka, a pri njezinu dnu nalazi se veličanstven spiljski portal.



S vrha stijene u dubinu se preljeva potočić Zeleni vir dobio je ime po zelenkastoj boji vode u jezercu koje nastaje u spilji.







Ostao je još povratak do Delnica. Kako ja nisam htjela ni pomišljati na povratak ceskom kojom smo došli jer je to značilo 10ak km konstante uzbrdice, vraćamo se prema Skradu. Uzbrdo, naravno zubo No ova uzbrdica, je dugačka "samo" 6 km, pri kojima se savladavamo cca 500 - 550 m visinske razlike. Gora polovica je to, naravno, odradila u komadu, dok sam ja u nekoliko navrata morala gurati smokin.

Od Skrada do Delnica, ostaje još 20ak km po staroj magistralnoj cesti. Nakon ovog uspona, sve se čini lagano zubo. U Delnice stižemo taman prije mraka. Prijeđena tura je bila 44,5 km, uz savladavanje ukupne visinske razlike od 1100 m nut. Sve u svemu, odlična tura i najtoplije preporučam goranske staze svim ljubiteljima brdskog biciklizma thumbup

Next: išli smo na Vranilac preskačući kalničke Zube wave







- 19:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se