male price o velikom svijetu

četvrtak, 30.08.2007.

Od Rijeke južno, južnije ...

Vratili smo se cool. Trebalo mi je nekoliko dana da sredim dojmove eek.
Išli smo u Crnu Goru. Plan je bio da obiđemo veliki dio zemlje i mislim da smo to dosta dobro obavili.

Krenuli smo u nedjelju, nakon što sam se ja pakirala skoro cijelu noć smokin. Taj dan put je bio kratak pošto je planu bilo penjanje u Paklenici i spavanje u kampu. Nakon 2 sata vožnje već smo u kampu, dižemo šator i trčimo na penjalište. Penjačka ulaznica košta isto koliko i planinarska, 30 kn dnevno. Dan kao stvoren za penjanje, nije pretoplo i nema gužve pod smjerovima. Preporučam spavanje u privatnim kampovima oko NP-a jer vam oni neće zaračunati ni auto ni šator, plaća se samo 35 kn po osobi na noć.

U ponedjeljak rano ujutro krećemo dalje. Plan je da do navečer stignemo do Žabljaka. Mene veseli što ću proći cijelu Jadransku magistralu u komadu. Putem stajemo na Šibenskom mostu i gledamo ljude kako skaču bungee. Ako se želite odvažiti na ovakav skok, ovdje su vam sve upute wave.

Nakon skakača, vozimo ravno do Dubrovnika, uz malu pauzu iznad Baćinskih jezera (jako lijepo mjestosretan). Odatle ostaje još malo do Dubrovnika. Za divno čudo, uspijevamo naći parking na Pilama.

O Dubrovniku je napisano mnogo lijepih stvari i nepotrebno je da vam sad sve to ponavljam. Jedino budite spremni da ćete za makijato i ness platiti 35 kn zujo. Za sve ostalo, jedna slika vrijedi tisuću riječi sretan.

I na kraju, ovako je izgledala naša čerga smokin. Na žalost, sa slike nije vidljivo da su i gepek i zadnje sjedalo bili na rubu eksplozije zbog silne prtljage.


Nakon Dubrovnika, idemo ka sjeveru put Trebinja. Oznake na cesti baš i nema, ali to je ionako (na sreću) jedino skretanje prije aerodroma. Put kojim prolazimo izgleda jako tužno, pošto je tu nedavno buktio strašan požar. Izlazimo iz Hrvatske na graničnom prijelazu Brgud, bez ikakvog čekanja. Vožnja kroz BiH nije duga i uskoro dolazimo do granice sa Crnom Gorom party. Odmah nakon prelaska, stajemo u prvoj birtiji gdje smo se odmah počastili Nikšićkim pivom party

Od granice do Žabljaka preostaje još 90ak km. Do Nikšića je odlična cesta, a dalje se cesta sužava pa treba pripaziti kad vam drugi auto ide u susret. Također treba paziti na putokaze, jer su negdje porušeni ili ih nema. Crnogorci su inače dosta živahni za volanom, pa me to sad više ne čudi smokin. Ovako je izgledala naša noćna vožnja do Žabljaka, gdje smo napokon stigli oko 22 sata . Imali smo već rezerviranu sobu, pa je smještaj protekao prilično mirno. Jedino malo iznenađenje je bila činjenica da je na snazi bila redukcija vode zubozubozubo.

Više o Žabljaku i Durmitoru, u sljedećem postu mah

- 11:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se