dva

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

30.05.2007., srijeda

naslov

Mali:
- daaaj, mama, pliiiz, idemo u luna park
- mama, sori što sam iščupao onaj didin paradajz, više neću
- ovo su moji prijatelji Luka i Leo iz vrtića. S njima se nekad i pofajtam

Veliki:
- eh, da imam 3t67fn$#%= auto. Ne bi me policija nikad ulovila. Čak i da policajac i ja imamo isti skil
- ah..da sam bar niger
- voooot???
- Shrink je the best program za prženje….


- 10:47 - Komentari (24) - Isprintaj - #

24.05.2007., četvrtak

Desetak minuta



Bila sam predškolske dobi. Baš kao i moj susjed Albert. Odlutali smo jednog ljetnog dopodneva na orljavski nasip. Iz čiste dosade. Dok su naše bake čuvarice razglabale o dobrim starim vremenima u hladu našeg oraha ili duda, mi smo lovili žabe i leptire, pričali o «ozbiljnim» stvarima… i naravno, zaboravili na vrijeme. Čudom smo se čudili kad smo se vratili zašto su nam bake uplakane, zašto su nas svi tražili…i da šta mi mislimo, koliko smo to ostali…paa, jedno deset minuta, sigurno… aha, dobili smo deset minuta klečanja u kutu.

Kad sam rodila prvog sina nisu bile dozvoljene posjete na odjelu rodilišta. A rodilište na najvišem katu bolnice. Muževi i ostala vesela rodbina dolazila je pod prozore. Dovikivali se, svega se moglo čuti i vidjeti. Bila je 1994. i nije baš ni mobitela bilo. A ni telefona u sobama rodilja. Ležala sam i prije poroda tjedana dana, pa još ponešto dana poslije..tako da sam se popravo zaželjela nekog svog. I baš mi je glupo bilo dovikivati se. Božić. Ja pretužna. Dolazi sestra i kaže da mi je liječnik dozvolio desetominutni izlazak sa odjela. Vani me čeka muž. Tih deset minuta posjete, zagrljaja i šaputanja na hladnom bolničkom hodniku spada u sam vrh darova koje sam primila. A kako su brzo prošle te minute. Neopisivo.

Deset minuta traženja «izgubljenog» djeteta. U centru Zagreba. Opet neopisivo. Brzina loših slutnji koje su mi prozujale mozgom puno je preko dopuštene i na najbržim autoputima. Čak sam primjetila da razmišljam u višeglasju. Jedan dio mene se moli. Brze, strelovite molitve. Drugi me tješi: velik je, doći će, ne paničari. Treći vrišti: nesposobna matero! Zabrbljala si se, zašto ga nisi pratila pogledom, a baš si tad morala telefonirati… samo je deset, jedanaest, dvanaest minuta prošlo.. doći će…Došao je. Suze. Olakšanje. Glasovi se smiruju. Stapaju u jedan. Koji mu govori: volim te, bila sam jako zabrinuta, deset minuta nisam znala gdje si.

- 09:37 - Komentari (26) - Isprintaj - #

23.05.2007., srijeda

Martina u Zagreb...

Bila jučer u metropoli. Da sam Matko Peić, sad bih ja svoje Skitnje pisala. A bilo je svega.

Za blogosferu najvažnije mi je da se pohvalim da sam se fino, da ne kažem b(l)ogovski naljudovala s gđom Kokićkom i gospodinom Rib@rom, a i tradicionalno blogersko jelo se kušalo... ahh...

- 09:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.05.2007., ponedjeljak

Ne bojte se, ne grize...

Još jedan burni vikend je iza mene. To nije normalno kako se događaji nekad zarolaju, jedan stiže drugoga..kao i prošli vikend( onaj 11., 12. i 13. 5) kad smo imali dva rođendana i jedan kirvaj, i sve smo iskombinirali i jedva se skulirali i prilagodili radnom tjednu, kad je nas je zahvatio ovaj, tek minuli, isto zatrpan svime i svačime.
U petakje moja najstarija nećakinja imala rođendan. Sedmi. Ljepotica moja. Marija. Brat me je obavijestio da se slavi u subotu. Ništa na veliko, samo mi i kumovi. Ručak. Janjetina.

Inače, u subotu je imala rođendan i moja dobra ujna. Deset godina starija od mene, ko prijateljica mi je. Ne slavi u stvari, al naravno da sam planirala otići do nje, izljubiti i nekim malim darom obradovati je. A u nedjelju nam jedan tetak napunio okruglih 60. Pa smo na kofi i koljače pozvani..Tko bi tome odolio.

Dok sam smišljala što i kako kupiti mojim slavljenicima nazvala me svekrva. Urgentan poziv. Moje malo zlato boli zub. Prestrašno. Ne može više živjeti od plača i kuknjave. Naime, već od petka popodne ga je počeo boljeti. I mislila sam da ćemo na nekim laganim analgeticima uspjeti dočekati ponedjeljak. I radno vrijeme našeg stomatologa. Aha, to sam ja mislila. Poziv me zatekao u ljekarni, pa priupitah magistru zna li za kakvog dežurnog zubara. Ne zna. Al možda jedna gđa zubarica radi, a stanuje tam i tam. Ok. Pokupim svoje uplakano zlato i krenem u turneju po mom malom gradu, u nemoguću misiju, pronaći dežurnog zubara u subotu, u 13 sati. Zubić je inače već bio popravljan, otvaran, liječen.. Al eto… zakompliciralo se. Najprije smo išli kod naših, jer imaju ambulantu u donjem dijelu svoje kuće, a rade otac i kćer, tak da sam se nadala da ćemo nekoga naći doma. Al nismo. I još sam kod jednog zubara koji ima ambulantu u kući bila, ista stvar. I potražim kuću od te zubarice. Sve sa uplakanim malim djetetom u autu. Nađem je kak mete dvorište. Predstavim se, objasnim problem, pitam jel bi ga mogla pogledati. Ona me pogleda na trenutak, onak, činilo mi se da razmišlja što bi mi rekla. Na to joj ja kažem: «Ne bojte se, dobar je on. Ne grize…» Tek poslije sam shvatila koliko je to smiješno bilo. Ko da je kod svog psa vodim. Ali u tom trenutku mislila sam da žena razmišlja što bi sa mnom. Ne radi. Nismo njeni pacijenti. Ne pozna nas, uopće. A i malo dijete je u pitanju. Možda joj se rasplače, unervozi, ugrize je za ruku …. Shvaćam je, potpuno. Ali, to je žena sa velikim Ž. Liječnica, stomatologinja koja je pred sobom imala unezvjerenu mamu i rasplakano malo dijete. U stvari, samo joj je nekoliko sekundi trebalo da donese odluku. Pokupila je ključeve od ambulante i sjela u auto. Problem je riješen. Zubić sređen. Antibiotik se pije..Više ne boli. Miran ostatak subote i nedjelje smo imali. Što se zuba tiče.

U isto to vrijeme moja se mama porezala. Jako. Prerezala si tetive na palcu lijeve ruke. Bila u bolnici. Šivali je dva sata. Ne zna se koliko će funkcionalan biti više taj palac. Strašno. Žao mi je. Boli me. Najviše odnos liječnika prema njoj. Dok se jedan trudio naći i pospajati sve prerezano, čak je htio sve ponovo raditi kad su vidjeli da nije baš sve u funkciji, onaj drugi, stariji, drugačije je mislio. Kao, pa umirovljenica je, a ne svira ni klavir. Ko da joj treba palac… Prestrašno… Mislim, možda se bolje i nije moglo, a možda i je. Ali pokušati dati sve od sebe, to svakako. Žalosno je ne posvetiti se nekome dovoljno samo zato što ima 60 godina, viška kilograma i sijedu glavu, a s druge strane, nema «poznato prezime», u mirovini je, a ni ne svira klavir… No, nije još sve gotovo. A i tješim je da bolje da je disfunkcionirala palac nego recimo slomila nogu ili kuk.

I tak, lipi moji. Svega kod mene ima. Ikebana, prava ikebana.Uza sve to ja sam rista optimista, makar me zbog toga već pomalo s oprezom gledaju. Ko je lood, ne budi mu drug..aha

- 12:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.05.2007., ponedjeljak

Rat i sjećanja

Ovo sam pisala prije dvije godine... sutra je obljetnica, pa "ponavljamo gradivo" od prije dvije godine


Prvi dio

Drugi dio

Sve vas pozdravljam
- 09:40 - Komentari (16) - Isprintaj - #

03.05.2007., četvrtak

Mali u sridu (2)

Juha se jede. Skuhao Zakoniti još u utorak. I baš mu je fina. Mali neće, najeo se u vutiću. Ipak, kao veliki obožavatelj tatine kuhinje, odluči oteti mi drugu polovicu porcije njami

- i, mišu, kakva je tatina juhica?
- mljaaac, od glave do petke rofl rofl rofl


kategorija: gastronomija, of skroz kiss
- 08:51 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se