dva

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

29.09.2006., petak

Odijelo ne čini čovjeka

... ...al nekad može zakamuflirati svinju...moj je komentar

Kažu da je ovo istinita priča, ne znam, al je dijelim s vama...


U Kalifornijskom zoološkom vrtu tigrica je izgubila mlade, pa je
bila žalosna i depresivna. Kao zamjenu su joj dali praščiće obučene u tigrasto.
Nevjerojatno je da je pomoglo i da ih nije ..... pojela



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

sve vas lijepo pozdravljam i želim vam ugodan vikend mah

(ne)važan update
od silne sreće što ću danas ranije završiti veeeliki job, pa ću moći u miru blogati (bez grižnje savjesti smijeh)
pročitam ja danas na naslovnici da će se opet nekog vraga rekonstruirati na blogu,
i da se neće moći ostavljati komentari poslije 9 sati,
pa požurim objaviti post..
i prije kažem hop, pa onda skočim
pa ostavim nabrzinske komentare...
i bacim se na posao
i počnem poslije otvarati blogove,
i vidim da sve radi...
i skužim bang

radovi su sutra

- 14:40 - Komentari (25) - Isprintaj - #

28.09.2006., četvrtak

Ženski karakter

Naravno da se ne može generalizirati...al nekad je zaista ovako

Image Hosted by ImageShack.us
- 08:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #

27.09.2006., srijeda

Post feštum



Trenutno je u gradu 14 stupnjeva celzija, tlak je 1000 hektopaskala, a vlažnost je 87 posto. Razbuđujem se uz prvu jutarnju kavicu., mada je alarm na mobitelu zakukurikao još u 6 sati deset minuta jutros...

Da se vratim na petak :Brat ipak nije završio na operaciji. Moji gosti, Splićani stigli su u oslabljenom sastavu. Mima i njena familija je falila. Samo dva mlađa para, jedni sa djecom, drugi bez. Kao mali, igrali i kupali smo se zajedno na Dujlovu i Žnjanu, trčkarali splitskom rivom dok nam se sladoled topio u rukama... a sad smo veliki, trčimo za svojom djecom, ne prepoznajemo se od prve..vidimo se za sprovode i svadbe...Al ima neka tajna veza, nakon uvodnih finoća rasporedili smo se po mom dnevnom boravku, potekla je dobra pjesma, a bogme i dobro vino.. i tak, malo smo se zagrijavali do pola tri.
U subotu smo ko pravi domaćini pokazali grad, odradili kavu, čak smo i u katedralu otišli, pa smo i biskupski blagoslov "pokupili". Baš lijepo. Jedva smo se stigli spremiti i na vrijeme stići na okupljanje svatova kod mladoženje. Možete misliti u kakvom sam cajtnotu bila kad sam nokte lakirala u autu, dok smo se vozili kroz grad.
Kolona automobila kojoj je na čelu bilo 12 motorista, krenula je po prelijepu Ivanu. Gotovo devet metara dugačak Lincoln u kojem su mladenci, kumovi i roditelji došli na vjenčanje izazivao je veliku pozornost. Ni sala nije bila tako loša kako sam očekivala. Nešto elegantnije za 350 uzvanika nije se niti moglo iznajmiti u blizini.Glazba je bila, kako sam i očekivala -loša. Jedan blok plesa sa Zakonitim, jedan ples sa mladoženjinim tatom, jedan sa mojim tajom, te jedan predivni valcer s mojm Blažom je sve za cijelu noć.
Mali je bio s nama gotovo do ponoći. A svi koji imaju malu djecu znaju koja je tlaka imati ih na oku dok oni trčkaraju između stolova i plesača na velikoj svadbi... red cole, red spritea..tako sam bila pristojna, bar dok Malog ne odvezem baki. I onda se Zakoniti velikodušno ponudio da odradi tu 15-kilometarsku vožnju. Može, samo požuri da ne zakasniš na otplesavanje. Ne lezi vraže.... došao je on na vrijeme, al u međuvremenu je Veliki sin nezgodno pao. Na lijevu ruku. Problijedio, požutio od bola. Drži je je desnom. Panika u očima. Zabolio me trbuh od muke. Sva sreća da dječje zdravstvene uvijek nosim sa sobom. I tako, nešto prije ponoći dovezem svog velikog sina u bolnicu. Pod sumnjom da je slomio ruku. Do pola dva sve smo obavili. I hitni prijem, i kiruršku, i rendgen, i ponovo kirurga. Bez gipsaone ovaj put ! Nije slomljena! I sad će se možda netko pitati: pa kog ga je vraga odmah vodila. Samo se bez veze zračio... da, sad i ja tako mislim, al tko se jednom opeče, taj i na sladoled puše! Prije tri godine došao je iz škole plačuči da ga boli ruka. Od tjelesnog. Bio je golman, jedan dječak je jako zapucao loptu, on je obranio, dlanom, desnim, al ga od onda jako boli ruka. Kako je mogao micati prstima, mislila sam da je samo primio jači udarac, da nije slomljeno. Kako se i drugi dan baš jako žalio na na bolove, a desna ruka je bila u pitanju, pa mu je problem bio i olovku držati, odvela sam ga kod doktora. I na rtg. I u gipsaonu. Desnica je pukla na dva mjesta... još i danas me grize savjest što ga nisam odmah vodila. A nisam baš zbog tog zračenja, hodanja, čekanja, i onog optužujućeg snenog liječničkog pogleda... I sad ti budi pametan...
Vratili smo se u salu taman na toplu janjetinu. Bar nešto. I na "Motore". Mladoženja je i sam vrstan motorist, motori su njegova velika ljubav, a i njegov posao. U jednom trenutku ugasila su se sva svjetla u sali, otvorila se dvokrilna ulazna vrata, i u dvoranu su ušla dva motorista u kožnjacima, sa kacigama, gurajući dva motora. Samo su se njihova svjetla isticala u mraku. A svirci su započeli..dobro znana melodija...
"u daljini čuju se kao gromovi
autoputom prolaze kao vjetrovi
odlaze na dalek put 'ko to može znati
samo neki stoper ljut što ih prstom prati...."
Cijela sala je na nogama. Ludnica. Od šefa i radnih kolega dobio je motor, ne zanm kakav, al neki koji košta oko 80 000 kn, 50 000 mu je dar, a ostalo će ipak on morati doplatiti. Svaka čast.
Legli smo pred jutro. I probudili se taman za ručak, u 13 sati. Pa rastanak s mojim Splićama, obećanje da se vidimo sljedeće ljeto, ako Bog da...

p.s.
mogla sam i koju fotkicu staviti,
mogla sam, velim,
da nam u nedjelju nije zakrepao komp,
znala bih da li to želim ili ne želim


- 09:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.09.2006., petak

Današnja mantra

... imam odličan posao .. imam odličan posao .. .. imam odličan posao ...
Image Hosted by ImageShack.us

... i ne bih željela biti na moru i sunčati se ... radije sam na poslu, jer ako se sunčaš dobivaš bore ... sunce šteti koži ... sol oštećuje kosu ... imam odličan posao ... imam odličan posao ... imam odličan posao ...


A moram napomenuti i da mi je od sinoć mučo simpatikus venecuelanski predsjednik Hugo (valjda mu je to ime, ne da mi se sad googlati) Chavez.
To se zove imati muda thumbup
Nešto o tome i ovdje piše, al je puni pogodak pogledati snimku njegovog govora u sred srede NY






A kad sam već kod, jelte, muda, dobila sam od frenda mailom i dobru reklamu za klimu

Image Hosted by ImageShack.us




Dragi moji, mene već pomalo hvata svatovsko raspoloženje. Naručila sam se za frizuru, imam izfitrirane dvije kombinacije za odjeću, za konačni odabir ću konzultirati zakonitog, u zadnji tren.. znam ja odavno da on ima dobar ukus smijeh. Valjda će sve dobro proći, puno se nervoze zadnjih dana skupi kod mladenaca i njihovih najbližih. Tako kruži gradom priča da se nedavno na jednoj svadbi potukli očevi mladenaca, valjda će kod ovih mojih sve biti u redu.

Image Hosted by ImageShack.us




I kako je još uvijek rujan, naravno da sam pisala direktno u blogoeditor, i naravno da su oni baš u to vrijeme počeli svoj neznamkojiporeduremont, i naravno da sam post onda napisala u wordu, al je pitanje sad kad ću ga moći objaviti…možda da pričekam listopad????

I tak, sad ne mogu ni komentirat, a baš imam vremena. Onda ću komentirat tu, u wordu, pa kad se bude moglo čitati – čitajte kome se da i tko se ne uplaši dugaačkoga posta

Draga moja Pjesmo – tako ti je to u životu.. sva sreća da imamo svu tu tehniku, fotiće i kamere, pa ostane zabilježeno za pogledati, prisjetiti se, zaplakati...ja sam već noćas počela...za mojom tetom, sutra joj se sin ženi, a ona je već preko 6 godina gore. Znam da ne smijem staviti maskaru, poslije crkve je fotkanje...znam da ću pogledati prema nebu, mahnuti joj,..evo, i sad me steže u grlu...i moram ti se za kraj pohvaliti da je moja Marica sinoć proradila, a do kad će ne zna se....

Franc – ona zadnja fotka sjetila me da sam ti nešto obećala poslati mailom.. nisam zaboravila, al mi je sprženo na dvd-u, a tu ga ne mogu učitati, al budem ja, jednom...a kad dođeš drugi vikend, vidjet ćeš da ni mi ne zaostajemo za rupavim cestama, na jedno pola kilometra mudri su prokopali asfalt sedamnaest puta!!!! Ne mogu vjerovati!!!

Mafijo- može, u soboličilačkim radovima, ili ak znaš popraviti perilicu posuđa ili ak se u autolimariju kužiš... ne znam zašt, al čini mi se da se nećemo moć dogovoriti smokin

Demijanova mama- vidi vic u prošlom postu... a drago mi je da je dem prestao plakati, muž kaže da i mali prestane do vrtića, isto ga on vozi, ma budu oni u listopadu već džombe vrtićke smokin

I JOŠ JEDNA LOŠA VIJEST....
Baš mi je mama javila da se brat loše osjeća, i po svim dosadašnjim simptomima izgleda da je slijepo crijevo… pa ljudi moji, je li to moguće????
Da podsjetim – ja sam prva nanaglo otišla na tu operaciju, u prosincu 2004.
Onda je bio mir do Uskrsa ove godine. Na sam Uskrs moj tata je hitno operiran. Dakle, travanj 2006.
I sad u rujnu, moj stariji sin.
I možda već danas moj jedini brat
namcor

- 14:19 - Komentari (22) - Isprintaj - #

21.09.2006., četvrtak

Zasjalo je sunce
iz više razloga
ne samo zato što nema oblaka nad mojim gradom

malo sam uhvatila vremena srediti boxeve
presložiti blogere
presložiti svoje misli
očistiti inbox
našla sam vic kad krene - krene


Žena uz jutarnju kavu čita novine I shvati DA je njen loto listić izvukao sedmicu. Sva sretna odlazi šefu DA bi dala otkaz. Kad tamo, šef joj se ispričava - zbog smanjenja posla, prekobrojni moraju otići, Ali za utjehu, uz ogromnu otpremninu. Dvostruko sretna, odluči kupiti novi auto. Ulazi u najbliži auto salon I u tom trenutku počinje vatromet. Prilazi joj prodavač I kaže:

- Vi ste naš milijunti posjetitelj I dobivate besplatno najnoviji model Mercedesa!

Još uvjek u šoku, žena u novom automobilu odlazi kući. Natoči čašu šampanjca, priđe prozoru I vidi - stiže muž u svom autu. Tek što je zakoračio na cestu, udari Ga kamion I auto nestane u plamenu. Žena podigne čašu, nazdravi I promrlja:

- E, kad krene, krene!





- 12:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #

20.09.2006., srijeda

što mi se to događa ili zašto me nije bilo i tko zna kada će me opet biti

zašto me nije bilo?
zato što je ovaj rujan donio svaki tjedan neki novi, neugodni događaj.
a nekad i preko nekoliko loših stvari.

a trebalo je biti očekivano: početak škole, laganini zagrijavanje... mom šestašu obećala sam skijanje (u organizaciji škole) ako ocjene budu dobre ( da budem iskrena: odlične), ma koliko se zadužila. jer, trebamo i nove naočale, i platiti ortodonta, a i knjige nismo dobili nego kupili...

početak vrtića za Maloga..nisam mislila da će plakati, tugovati, cijelo je ljeto pričao kako će ići.. sve smo to već prošli..shvatit će on, ja već jesam, al ipak...

trebala je biti ( i valjda će biti) jedna svadba u rujnu. moj bratić. dolazi rodbina iz Splita na spavanje. neke nisam vidjela od 1987., neke od 1999. godine. u samim pripremama ne sudjelujem gotovo uopće. gledam svoja posla. imam svojih briga. a oni su ionako, mladi i prepametni..tko sam ja, nešto starija od njih (cca 15 god nut ) pa da ih učim kako nije pristojno tražiti novac za "prinos" ( prinos je dar koji se nosi u kuću koja priređuje svadbu, kao pomoć u pripremi kolača, najčešće jaja, margarin, oblatne, orasi.... a nose se i pečenke, gajbe soka, piva, vina, politrenke rakije...), jer ipak većina od nas živi na čekove, kartice i na odgodu. a i da je pristojno spakovati "milošće" ( dar mladenaca gostima, u smislu paketića pečenja i paketića svatovskih kolača - osobito onima koji su dali "prinos"). kažu da to više nije moderno no ne znam, meni je uvijek in biti gostoljubiv... a ionako ostane te hrane, samo treba spakovati i uručiti, a to se nikom ne da raditi...

nisam se ni pohvalila da smo krajem srpnja kupili novi auto. prvi put imamo novi auto. još miriši kao novi. a ja sam ga pogulila prošli tjedan. još uvijek si vrtim film unazad, ne mogu vjerovati. ništa posebno, al mi je žao. razočarala sam se u samu sebe. ak se netko sjeća, pisala sam preprošle godine o mojim autima, i o mojoj prometnoj na 21. rođendan. dugo mi je trebalo da vratim samopouzdanje. ne, nije mi sad kao onda, al ipak...
i svakako moram spomenuti mog Zakonitog. ni riječi prigovorayes još jedan dokaz samoj sebi zašto ga unatoč svemu volim. Ovo unatoč svemu ne mislim objašnjavati i komentirati. al s obzirom da je ovo ipak nešto kao moj dnevnik, neću ni pobrisati..kad sam već napisala...

na sve to se prošli vikend nadovezala gnojna angina Malog djeteta. od petka navečer do ponedjeljka ujutro najviše je šest sati prošlo između dvije 39inešto temperature. Dobili smo amoxil koji mu je bio preslab, pa gotovo da nije ništa pomogao. od ponedjeljka smo na klavocinu, i bez temperature. thumbup

Veliki od ponedjeljka kreće u školu. prva tri tjedna je izostao. knjige je malkice prelistao. neke. npr. matematiku je bez problema otvorio, pročitao je prve lekcije iz povijesti, prirode i tehničkoga. Bili smo jučer na zadnjoj kontroli kod kirurga. sve je ok, ima poštedu za tjelesni ( koju bi on tako rado mijenjao za poštedu od hrvatskog, probao se dogovoriti s kirurgom, al mu ovaj nije popustio smijeh ). sad kad sam već stisla ovog smajlića koji se smije, moram spomenuti kako smo se smijali kad sam ga ispitivala povijest. gotovo ovako: rofl a sve govori: "boli, boli", drži se za trbuh... a sve zbog celebritija s početka srednjeg vijeka. bez problema je memorirao da se vladar Ugarske zvao Stjepan Arpadović, al franačkog i moravskog vladara je spojio u Klostislava ( od Klodvik i Rastislav). Spominju se i pipin mali i Karlo Veliki i Aragonci i ... mislim, Ne znam kak je bilo prije HNOSA, al mi i ovogodišnja, hnosovka povijest miriši na bubanje imena i godina bang.. bumo vidli, štono vele Zagorci.

a isplanirala sam si neki zdraviji život, vježbanje u tišini doma svoga, uz vhs, svakodnevno učenje..zadnji ispit sam dala u svibnju...ne znam, ne da mi se, znam da bih trebala... unatoč svemu, dani lete ko blesavi, bit će poslije headbang jutros sam čak posegnula za tom prašnjavom kazetom. i umjesto nje stavila onu sa bratove svadbe. i pola sata gledala kak smo svi prije sedam godina bili mladi, vitki i bez puno bora wink
i nisam sigurna je li me to bacilo u još veći bed ili mi je dalo poticaj ... javim vam čim saznam mah
- 11:38 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

Prijavak i forwarduša....

Veliki sin je jučer došao kući. Izvađeni konci, sve ide svojim tokom. U školu ne ide još minimalno desetak dana.
Mali sin još malo plaki ujutro, al se sve više miri sa sudbinom, i odlazak u vrtić ne doživljava dramatično kao prošli tjedan.
Meni se i dalje događaju ružne stvari..jučer upravo jedna takva... pa nemam volje ni za što. Čak ni za pisati o tome. Možda, kasnije...

Uz pozdravčić ostavljam vam jedan mail...





Filozofija Charlesa Schultza



Ovo sto slijedi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna. Ne morate zbilja odgovarati na pitanja. Samo procitajte post do kraja i shvatit cete poruku.

1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svijetu.

2. Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.

3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss America.

4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu.

5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.





I, kakav je rezultat?

Stvar je u tome da nitko od nas ne pamti jucerasnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom podrucju. No pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuca padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.




Evo jos jednog kviza, da vidimo kako cete sada proci:

1. Nabrojite par ucitelja koji su vam pomogli u skoli.

2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo tesko.

3. Nabrojite petero ljudi od kojih ste nesto vazno naucili.

4. Razmislite o par ljudi koji su ucinili da se osjecate vaznim.

5. Razmislite o petero ljudi s kojima se rado druzite.







Lakse?



Pouka: Ljudi koji vas zivot cine drugacijim nisu oni s najvise diploma, najvise novaca ili najvise nagrada. To su ljudi kojima je stalo.




"Ne brinite o mogucem smaku svijeta danas. U Australiji je vec ionako sutra!"(Charles Schultz)




update...a mislila sam da neću...da neću opće čitati blogove, da neću komentirati...mislim, ništa posebno i spektakularno, suptilna sam ko žalfija... proći će... ipak ću malo po blogovima...i moram napisati nešto o BB. Peglala sam i šaltala programe, mislim da je to bilo u subotu...na erteelu sam se zadržala tek toliko da čujem kak jedna stanarka veli da je završili farmaciju, a na to je Tanja ( Dubrovkinja ) upita:" Što je to farmacija?"..bez komentara...



- 09:38 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

Mala Gospa ili rođenje BDM

da, danas je crkveni blagdan. nije baš onaj zapovijedani, ali štovateljima BDM i ostalom pobožnom puku to nije niti važno.
Na današnji dan sam krštena, postala dijete Božje. Ne sjećam se, naravno. Al moja mama se sjeća.

- pa kako to da ste me tako brzo išli krstiti? što, jeste li se bojali da ću umrijeti? (rođena sam 26.8. i nisam baš izgledala i plakala obećavajuće..)
- ma neee..kakvi umrijeti...al znaš, svetac je bio. ne kupe se šljive, ne peku ajvari i pekmezi, ne radi u bašći i polju..baš zgodan dan za krstiti dijete...

Nasmijem se i sad na taj naš razgovor. a ima toga još... kad sam išla po ledični list u crkvu, samo što nisam na guzu pala kad sam vidjela da mi je krsno ime Mira eek. Mislim, ja se tak ne zovem, a niti moja krsna kuma, a moram priznati i nije mi neko ime ( sorry svim Mirama koje ovo čitaju, ako ih ima). Nije mi bog-zna-što ni ovo moje, al mi se svejedno malkice više sviđa wink

Priupitala sam mamu i to

- pa okud vam Mira??? kak ja to do sad nisam znala??
- ah, to je sve onaj svećenik zamutio..siromah...
- kakav siromah? što je zamutio???
- znaš, njemu je to što će tebe krstiti bilo prvo što je radio kao mladi svećenik, osim držanja mise. i sav se jadan zbunio. i ruke su mu se tresle i glas mu je drhtao. tak da je u crkvene knjige upisao Mira, i to je sad tako..
- a kak sam se trebala zvati?
- Marija, naravno. Tak ti se krsna kuma zove, a i na malu Gospu si krštena, bilo nam je logično...

Od tad se toga spomenem na današnji dan. pomolim se mojoj zaštitnici i nesuđenoj imenjakinji, ime ionako ne čini čovjeka ni boljim, ni ljepšim, zar ne?


p.s.
izvješće iz bolnice
sve je super i sve je za pet yes
oporavak ide odlično, Veliki je živahan, ne tuguje za školom, i baš uživa u produženim praznicima. ne boli ga, a to je najvažnije.

izvješće iz vrtića
Mali jeca, plače, histerizira već od poslijepodneva. danas sam ga ostavila kod kuće jer baka (ona koja je kuća do nas) ne radi. Od ponedjeljka stara priča namcor
znam da je faza i da će proći, al sad je grozno

- 10:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

Nazovi mama anđela

Hvala svima na lijepim riječima podrške koje ste mi uputili u komentarima..znam ja, nije to bog zna kako teška operacija..al kad vam je dijete u pitanju..sve je grozno i teško..i baš mi je jučer bilo užasno slušati ga kako mi na telefon plače, kako ga boli.. a i loše podnosi narkozu, a kad sam ga vidjela onakvog žutog ko limun..ma...
Danas mu je puno bolje, samo je GLADAN, al sve zlo u tom...

I Mali se uznemirio, i on traži više pogleda i poljubaca i priča... sve se posložilo – početak odlaženja u vrtić i ovo sa Velikim.. Prvi je dan baš bio cool (to je bio petak), al od ponedjeljka sve više plače...Jutros ista stvar. "Mamice, nemoj ići raditi. Ne trebaju nama kune..", to je zato što sam mu rekla da moramo ići raditi, da dobijemo kune, a on za to vrijeme ide u vrtić da ga tete tamo čuvaju.
"Mamice, nazovi anđela...ja ću biti dobar..bit ću sam kod kuće, nek me anđel dođe čuvati...ja mrzim vrtić....", eh, na to već nisam znala jel da se nasmijem ili zaplačem skupa s njim...
Mali hoće anđela čuvara, kad mu se već moli, i kad mu je posao da ga čuva, pa zašto bi on išao u vrtić, nek siđe malo sa onih svetih sličica i sa oltara i sa crkava, ne može samo stajati kao neki kip, za ukras... ne razumije trogodišnjak božanska posla...

- 12:26 - Komentari (25) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

uzalud vam trud (svirači) ili šmrc, šmrc

sad je sve gotovo i sve je za sad okej
osjećam neku emocionalnu prazninu..

moj veliki sin je danas operiran... slijepo crijevo, crvuljak, apendic..ne znam dalje, nije važno

počelo je u nedjelju navečer bolovima, proteglo se na cijelu noć, sa temperaturom, nadražajem na povraćanje i sve već kak ide. pa smo jučer prijepodne zatražili liječničku pomoć. Hodali od nemila do nedraga po ambulantama i labosima... kud je bio ponedjeljak, tu se još u bolnici počeo primjenjivati novi računalni program, doturima su "oduzete" pisaće mašina i stavljeni na stol lijepi lcd monitori, pokraj štampači i sve se zakompliciralo, naravno. Sistem se rušio, pacijenti načekali, mnogi odustali i otišli kućama, pa pokupili tuđe uputnice. Tak je jedna žena čekala od 9 do 14,30, da bi se ustanovilo da joj je "nestala" uputnica, a ima nečija tuđa, od nekog koga nema... Uz to sve vrućina, zadah bolesnih tijela, mog sineka lovi groznica.. ma, grozno. Nakon trećeg pregleda odlučili su ga ostaviti u bolnici na promatranju. Još danas ujutro, činilo mi se kao lažna uzbuna..a onda je nazvao i rekao da za pola sata ide na operaciju... svega sam se sjetila, od slučaja mladića koji je zbog iste takve, relativno bezazlene operacije bez noge ostao... do sinoćnje prve epizode neke nove humorističke dr serije u kojoj mladom specijalizantu daju da operira slijepo crijevo za prvu operaciju, i on, naravno zabrlja.. ne znam zašto, al prebacila sam program..

moj nije operiran laparoskopski, već klasično
pričala sam sa dr koja ga je operirala. kaže - uvijek se nešto može zakomplicirati, od infekcije rane do nekih drugih stvari, al za sad je sve ok..

eto, umjesto priče zašt me nije bilo na festivalskom trgu, ili kako je prošao prvi dan u šestom razredu ili izvješća iz vrtića ( a jutros smo i plakali..) ... ja sam sa mislima na kirurgiji, u sobi broj 18...
- 13:40 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

Prvi dan... šmrc

danas nam je prvi dan u vrtiću
najstarija jaslička skupina, teta se zove Željka
Bilo nam je baš teško ustati jutros u šest i petnaest..al pretrpili smo

Nije plakao, znao je kamo ide i da ćemo doći po njega poslije posla
naravno da sam bila iza 12, nisam mogla izdržati..
da vidim kak se snašao, jel poslije plakao i da odnesem liječničku potvrdu da je zdrav koju smo jutros zaboravili ( priznajem, to mi je samo izgovor bio)
taman su odručali i polijegali. nije me vidio, a ni ja njega.
Teta Željka mi je rekla da nije plakao (al da vjerojatno bude u skoro vrijeme, jer je to takva faza i svi je moraju proći),
da je dobro jeo,
da je bio i šiškiti i kakiti....
a kak se snašao u društvu? - pitam
pa, dooobro - veli teta - čak se potukao malo..
eekeekeek ne mogu vjerovati, moj Mali! Posve nesvojstveno za njega!
Da, najprije lupi, pa onda ide poljubiti - opisuje mi teta i smješka se...
jedva čekam da ga vidim!!! Sunce mamino cerek
sad, možete misliti i napisati što hoćete, al mislim si ja ovak: pa šta ak se malo pokefo, mora si izboriti mjesto u čoporu. A i da je išao poljubiti onog koga je lupio, to mi je isto drago, znači - nije neki krvožedan tip nono
Ma bolje i to nego da su njega tukli oni starosjedioci ( o, lude li matere, ćorave li ljubavi... baš me zanima mišljenje moje AlmostPoznateVrtićkeTete )

u ponedjeljak slijede detalji, sad gibam još malo po postovima mojih dragih (tj. VAS) blogera preletiti, pa nazad na posao.
Zamalo ću ovak izgledati

Image Hosted by ImageShack.us

ovo ipak nisam ja, nego employee of the year


i još samo nešto za kraj:

Ovih dana se u Požegi održava festival Zlatne žice Slavonije ( a može i "žlice", tak je to jučer na otvorenju provalio predsjednik Mesić), ima mnogo popratnih događanja, za svakoga ponešto.
Jučer je bio prvi dan, svečana povorka, pala sam s nogu, jurcala sam okolo sa fotićem, bole me i noge i ruke..
Danas je već tradicionalna Fišijada u parku kraj Orljave, gužva, tamburaši, dobra riba i još bolje vino... ak je netko u blizini, nek navrati, neće požaliti. Navečer na glavnom gradskom trgu Večer pjesme i vina...
Ak stignem sutra,možda i koju fotkicu pripremim..

- 13:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se