Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/2mama

Marketing

što mi se to događa ili zašto me nije bilo i tko zna kada će me opet biti

zašto me nije bilo?
zato što je ovaj rujan donio svaki tjedan neki novi, neugodni događaj.
a nekad i preko nekoliko loših stvari.

a trebalo je biti očekivano: početak škole, laganini zagrijavanje... mom šestašu obećala sam skijanje (u organizaciji škole) ako ocjene budu dobre ( da budem iskrena: odlične), ma koliko se zadužila. jer, trebamo i nove naočale, i platiti ortodonta, a i knjige nismo dobili nego kupili...

početak vrtića za Maloga..nisam mislila da će plakati, tugovati, cijelo je ljeto pričao kako će ići.. sve smo to već prošli..shvatit će on, ja već jesam, al ipak...

trebala je biti ( i valjda će biti) jedna svadba u rujnu. moj bratić. dolazi rodbina iz Splita na spavanje. neke nisam vidjela od 1987., neke od 1999. godine. u samim pripremama ne sudjelujem gotovo uopće. gledam svoja posla. imam svojih briga. a oni su ionako, mladi i prepametni..tko sam ja, nešto starija od njih (cca 15 god nut ) pa da ih učim kako nije pristojno tražiti novac za "prinos" ( prinos je dar koji se nosi u kuću koja priređuje svadbu, kao pomoć u pripremi kolača, najčešće jaja, margarin, oblatne, orasi.... a nose se i pečenke, gajbe soka, piva, vina, politrenke rakije...), jer ipak većina od nas živi na čekove, kartice i na odgodu. a i da je pristojno spakovati "milošće" ( dar mladenaca gostima, u smislu paketića pečenja i paketića svatovskih kolača - osobito onima koji su dali "prinos"). kažu da to više nije moderno no ne znam, meni je uvijek in biti gostoljubiv... a ionako ostane te hrane, samo treba spakovati i uručiti, a to se nikom ne da raditi...

nisam se ni pohvalila da smo krajem srpnja kupili novi auto. prvi put imamo novi auto. još miriši kao novi. a ja sam ga pogulila prošli tjedan. još uvijek si vrtim film unazad, ne mogu vjerovati. ništa posebno, al mi je žao. razočarala sam se u samu sebe. ak se netko sjeća, pisala sam preprošle godine o mojim autima, i o mojoj prometnoj na 21. rođendan. dugo mi je trebalo da vratim samopouzdanje. ne, nije mi sad kao onda, al ipak...
i svakako moram spomenuti mog Zakonitog. ni riječi prigovorayes još jedan dokaz samoj sebi zašto ga unatoč svemu volim. Ovo unatoč svemu ne mislim objašnjavati i komentirati. al s obzirom da je ovo ipak nešto kao moj dnevnik, neću ni pobrisati..kad sam već napisala...

na sve to se prošli vikend nadovezala gnojna angina Malog djeteta. od petka navečer do ponedjeljka ujutro najviše je šest sati prošlo između dvije 39inešto temperature. Dobili smo amoxil koji mu je bio preslab, pa gotovo da nije ništa pomogao. od ponedjeljka smo na klavocinu, i bez temperature. thumbup

Veliki od ponedjeljka kreće u školu. prva tri tjedna je izostao. knjige je malkice prelistao. neke. npr. matematiku je bez problema otvorio, pročitao je prve lekcije iz povijesti, prirode i tehničkoga. Bili smo jučer na zadnjoj kontroli kod kirurga. sve je ok, ima poštedu za tjelesni ( koju bi on tako rado mijenjao za poštedu od hrvatskog, probao se dogovoriti s kirurgom, al mu ovaj nije popustio smijeh ). sad kad sam već stisla ovog smajlića koji se smije, moram spomenuti kako smo se smijali kad sam ga ispitivala povijest. gotovo ovako: rofl a sve govori: "boli, boli", drži se za trbuh... a sve zbog celebritija s početka srednjeg vijeka. bez problema je memorirao da se vladar Ugarske zvao Stjepan Arpadović, al franačkog i moravskog vladara je spojio u Klostislava ( od Klodvik i Rastislav). Spominju se i pipin mali i Karlo Veliki i Aragonci i ... mislim, Ne znam kak je bilo prije HNOSA, al mi i ovogodišnja, hnosovka povijest miriši na bubanje imena i godina bang.. bumo vidli, štono vele Zagorci.

a isplanirala sam si neki zdraviji život, vježbanje u tišini doma svoga, uz vhs, svakodnevno učenje..zadnji ispit sam dala u svibnju...ne znam, ne da mi se, znam da bih trebala... unatoč svemu, dani lete ko blesavi, bit će poslije headbang jutros sam čak posegnula za tom prašnjavom kazetom. i umjesto nje stavila onu sa bratove svadbe. i pola sata gledala kak smo svi prije sedam godina bili mladi, vitki i bez puno bora wink
i nisam sigurna je li me to bacilo u još veći bed ili mi je dalo poticaj ... javim vam čim saznam mah

Post je objavljen 20.09.2006. u 11:38 sati.