< | lipanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Dragi moji, prođe sve, pa tako i drugi produženi vikend za redom. Sada nema ništa sličnog do kolovoza. Osim godišnjeg, a to još ne znam ni kamo ćemo, ni kada, ni kako. Samo znam da ćemo u kolovozu. A i to je valjda nešto Baš mi pada na pamet sličnost između nekih stvari na mundialu i moje male zbilje. I ja sam, ko i naši kockasti pala, i nema prolaska dalje. Sama sam si kriva, a i oni. Uz više truda i bolju gormu požnjali bi i bolje uspjehe. Onda, svi su generali nakon bitke...a to tako zna ići na živce onom tko to mora slušat Dalje - moji sinovi. Pa oni ko da su bili sinoć na terenu kad su se portugezi i tulipani tukli. ono se stvarno ne može nazvati sportom, bar ne zadnjih dvadeset minuta, toliko sam gledala. Tak i moji dečki - ozlijeđeni i umorni. Veliki je odvalio 2/3 nokta na nožnom palcu. Bili na hitnoj (subota) , sredili mu to i zamotali, danas idemo na previjanje. Tješi se da će valjda proći do bliskog susreta sa morskom vodom. A malog je nešto ujelo za očni kapak, pa mu je okeco gotovo zatvoreno. kak je bivalo sve gore i gore, sinoć smo bili i s njim kod dotura Mislim, ono, kad krene, stvarno krene... Ali zato smo jučer bili na prekrasnom cjelodnevnom izletu ovdje i zaista je prekrasno! Osim moje djece i slapova Niagare, ovo je najljepša prirodna ljepota koju sam vidjela uživo. ( p.s.na plitvicama još ne bijah...)Možda za koji dan i koju fotkicu stavim, samo da se prvo malo odmorim i ohladim. Što i vama od sveg srca želim |
Ne znam odakle bih krenula. Nekak mi je najnormalnije od, jelte, gogometa, kako veli moj mali sin. Šteta, to je ukratko moj koment. Mislim da su zaslužili, da SMO zaslužili da se bar malo radujemo, da zabijemo koji, da nije uzalud, a izgleda da se okrenulo protiv nas. Naši šutovi završavali su kod dide, a nekad se činilo da bi svaka baba bolje opalila prema toj začaranoj mreži. Onda onaj mesar onesposobi Niku Kovača, našima valjda padne moral i onda Kaka sve zakaka. Nama. Protiv džapaneza na onaj vrućini nekako smo okisli, mada nam za prolaz to i tako nije važno. A opet, važno je, jer se srndać sad grize, jer kad je najpotrebnije nije uspio, i sad ak protiv klokana i bude trebao pucati, tko zna hoće li biti jak u glavi da to dobro i obavi. Bumo videli, što no b' rekli zagorci. A sad malo Ja Bila danas na ispitu. Pokupila pitanja i izašla. Krava glupa. Odlučila sam da ću pasti, i da ak i nešto napišem nemam šanse na usmenom, i tako ostao jedan više za jesen. Ostatak samoanalize bolje da ne pišem. Školica je gotova, vjerojatno ćemo biti vrlo dobri. Sa pet petica, šest četvrtica i jednom trojčicom – iz tjelesnog. Smotan na mamu. Skrušeno priznajem da sam jedva čekala da završim srednju školu, pa da mi ocjena iz tjelesnog ne kvari prosjek, prava noćna mora. Nikad u životu nisam dobro preskočila kozlić, a penjanje na uže mi je uvijek bila nemoguća misija. Potpuno ga razumijem. Malo dijete smo upisali u vrtić. Start je prvog rujna. Malo nakon što proslavimo treći rođendan. Nadam se da će uživati. I da će nam kućni budžet podnijeti dodatno opterećenje od 500 kuna mjesečno plus još koješta neplaniranoga. Produženi vikend mi je prošao u teškoj glavobolji, temperaturi od upornih 37 i obilnocurećem nosu. Sinusi. To je to. post skriptum - objašnjenje paŠteta se treba shvatititi kao:" pa, šteta što naši nisu zabili brazilcima, a baš su i mogli, a i šteta što nisu nakantali japance, onak, čisto zbog psiholoških razloga...", a pekmezi jer mi se čini da sam nekako pekmezava, i furt se nešt žalim... |
Dobro vam jutro i cijeli ovaj dan Jutros je ovo vrijeme zaista prekardašilo. Osam stupnjeva celzića, tlak 1002 Pa, vlaga 80 i nešto posto Već smo dva puta gasili centralno. Izgleda da ćemo danas opet paliti. Ide vikend, veći dio dana bit ćemo u kući, ne može se živjeti na 15 stupnjeva Nego, jutros sam otišla kod Goldyja po jutarnju dozu romantike, lijepih riječi i mudrih misli. Pročitah uz kavicu i počeh pisati komentar. Predomislila sam se, i odlučila sam to ostaviti ovdje kao post - pričicu - razmišljanje - prisjećanje... Goldy je pisao o ljubavi, davanju...pročitajte to kod njega na blogu. Ja ću ovdje ostaviti samo moju asocijaciju, prvo što mi je palo na pamet dok sam to čitala. Moja mama je nabavila kozu. Zbog mlijeka. Koza je prije toga bila kod ljudi koji su imali malu djecu, i ta su djeca skroz prkosila toj kozi. Koza je postala opaka, voljela je ugristi, podbosti. Svako jutro i večer mama ju je muzla, i svaki put bi je ova ugrizla za mišicu ruke. Mama ju nikad nije lupila, samo bi je podragala i rekla: Beca, nemoj, to me boli, ja tebe volim. Već smo se svi ljutili na mamu, ruka joj je bila plava. Mama je bila uporna. I naravno da joj se isplatilo. Ne samo da je Beca spoznala što je to ljubav, nego je naprosto počela obožavati mamu. O tom koliko su koze pametne i kako životinje mogu prepoznati i uzvratiti ljubav puno bi se moglo pisati. Samo sam htjela primjetiti kako je ljubav univerzalna, i kako se uvijek isplati davati, uvijek Ljubi vas i pozdravlja 2mama p.s. Beca je umrla, davno. Zato je naslov takav. Drugu kozu nikad nismo nabavili. p.s. dva hallova njušilica ne radi danima... jel netko ima pojma kak se "popravlja"?? |