dva

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

17.02.2006., petak

jedan stvarno dugačak..al nema me do drugog petka pa....

Ovo je jedna sasvim privatna poruka
Za nekog tko ponekad virne ovdje
Znat će on...

(sad slijedi poruka)

- kako se riješiti lude krave?
- Razvedi se!!!!!!

(gotova poruka)

Jeste vi to vidli i čuli? Ko da nam labudovi nisu dosta, vratile se i lude krave u brejking njuz...dizastrrrrrrrrrrrrrrr

Ja sam u srijedu zapalila jednu (dopodne) i bila mi je baš onako fuj. Pa sam popodne zapalila još jednu, tek toliko da se uvjerim kak je to bljak..i uvjerila sam se. Dakle, još uvijek sam friški nepušač, nisam bogznašta živčana, sam još ne divanim sa zakonitim, a velikog sina svako malo opaučim po ušima, tj. čim zasluži – a to je onda svako malo. Mali za sad ima poštedu, al je svako malo u kazni (na fotelji). To sam napisala zbog Moix.

Bila sam jučer poluslužbeno u gradu. I zastala malo pred školom, da vidim kak mi prvorođenac ide doma. Kiša pada ko blesava, a ja se se skupa sa kišobranom pokušavam sakriti iza neke kržljave breze i nekog jadnog kontejnera za staklo. ( Sad te molim Franc, da mi nabaviš neku karikaturu prigodnu uz test, please ;)) Ima takav i ispred moje firme ( ne Franc, ni karikatura već kontejner za staklo). Dođe mi da svako malo izletim iz ureda na ulicu i posvadim se sa glupsonima koji unutra guraju prljave papirnate maramice, pet ambalažu, stare novine...a piše velikim tiskanim slovima SAMO ZA STAKLO..sramota, al da se vratim pred školu.
Ne da mi se sad pisat kako me safatala časna, koja mom dobrijaneru predaje vjeronauk, kak se opet izjadala..i tak, gutam govna, mislim si : al ću ga naperjat kad dođem s posla..onda se do popodne ohladim, i idemo dalje. Pa si mislim, a zašto ga uopće kontroliram? Pa jesam li je bila bolja? Naravno da je jesam! Al ne baš anđelak i nevinašce. Škola mi je bila dost daleko, tak da je moja ekipa put do kuće skraćivala na razno razne načine. Jedna od najjadnijih, a nama u to vrijeme najvećih fora bilo je zvoniti po kućama, pa pobjeći, sakriti se, i smijati se ljudima koji izviruju sa prozora ili iz vrata. Kad smo bili malo stariji i pametniji, onda smo pozvonili i mirno, u stvari polako i s noge na nogu hodali smo dalje. A ljudi bučno otvaraju prozore, živčano pitaju: TKO JE ZVONIO???, a mi onak, nevino, pokazivali na grupicu đaka koji su išli ispred nas. Kod onih koji su nas najviše psovali, e kod njih smo u zimi zaljepili grudu snijega na zvono, tak da moraju izaći van i osloboditi si zvono, da prestane zvoniti.Naravno- kod din don zvona nam fora baš i nije upalila.
Sjećam se da smo moja najbolje frendica u osnovnoj Snježa i ja, u naletu romantike i bujne mašte, putem od kuće do škole i natrag, znale igrati kraljice i sluškinje. Ona koja je bila sluškinja morala je nositi kaput od "kraljice" onak, ko da je to šlep koji se vuče po zemlji. Što je dosta nezgodno i za kraljicu i sluškinju. Sluškinja mora paziti da kraljici ne nagazi na nogu, a kraljici je propuh oko guze. Mogu si mislit što su sve ljudi mislili dok su nas gledali.
Zbog simulacije skoka iz aviona i spuštanja padobranom ( Divlja- podragaj si bušu) potrgala sam jako puno kišobrana. Ali tko bi odolio idealnim uvjetima koji smo imali na nasipu uz Orljavu. Lijepo se zaletiš ko majmun, pa skok do donjeg nivoa nasipa, a u skoku otvaraš kišobran koji treba uštopati spust i dati padobranski efekt. Joj što je bilo suza i smijeha u toj igri, zaglavljenih kišobrana, i "sudara". Da sad znam da moje dijete šalabaza po nasipu, muka bi me uhvatila, što najcrnjih varijanti prošlo kroz glavu i sigurno bih mu zabranila. I još bih hodala za njim i kontrolirala ga.
A zelenila od trave s mojih koljena jadna mama nikako se nije mogla riješiti. Ne znam jel slučajno, al počeli su mi kupovati samo zelene hlače. Svaka sličnost s slavnim šegrtom tu počinje i završava.
Bilo je toga još, al otegnila sam post – tko će to čitati....
Puse i zagrljaji svima. :)))))))))))))))))))))
Hvala na podršci za nepušenje
I na onoj za učenje
Javim se za tjedan dana
Ne očekujem previše, al i jedan položen bio bi jedan manje za polagat, a da ne govorim o tri... baš sam ovo mudro rekla :P


Dakle, KOKI, zbilja mi je neugodno...pa još Darwolf i Almostpoznata...

- 14:04 - Komentari (22) - Isprintaj - #

15.02.2006., srijeda

sport i glazba

Bit će bolje, netko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče,
Na zapadu ništa novo

Tko se ovog sjeća...ja sam išla u osmi razred kad je ovo bilo hit ( ak nešto nisam pomješala). Pjevač mi je bljak, al su mi ti pjesmuljci dragi, vraćaju me u mladost, u vrijeme prvih poljubaca i izlazaka. Ubacim vitamin j i pjevušim si to ponekad u bradu, ili posve u sebi, tak mi paše i kaj mi pak moreju?????

Baš sam se vratila sa faksa, išla sam prijavit neke ispite za idući tjedan. Lakomica, prijavila sam tri komada!!!!! I nemojte se čudit što me opet neće bit.

Al danas je još laganica –sport i glazba. Zagrijavanje. Kad sam već kod sporta moram i ovo napisati:

IVICE, SVAKA ČAST!!!!! TI SI POKAZAO DA SE ISPLATI UPORNOST, DA SE ISPLATI VJERA U SEBE! SVI MI MOŽEMO UČITI OD TEBE!

Naravno da sam se rasplakala zajedno sa ivekom, janom i vjerujem, jako puno ljudi ispred malih ekrana. A malo zlato zabrinuto mi je malim debeljuškastim dlanovima brisao suze i zabrinutog lica pitao : A zaš plačeš, mama?


Kod kuće i dalje tiha misa, ljutiti pogledi, ignoriranje, nepopuštanje.
Ne tražim nikakvu utjehu od vas, samo zapisujem. Valjda je ovo neki 'ebeni dnevnik. Pa nek se pritefteri.
Ne pušim već tri dana. Al mislim da je to moj maksimum.

- 12:01 - Komentari (23) - Isprintaj - #

14.02.2006., utorak

valentinovo...ma, bez veze



smeta me ta amerikanizacija, komercijalizacija, i sad , ko fol, ti više nisi frajer i zaljubljen ak svojoj dragoj ne doneseš super ultra skupi fensi parfem i još potrošiš brdo love za seksi donji veš, i cvijeće i večeru i svijeće i to....
a ona je zadnji šuft ak svom zakonitom ne priušti poseban ručak/ večeru, isto ga podari nekim šmensi mirisom, i sva puna mašte navečer, nakon što pripremi dječju robicu i ručak za srijedu, treba izvoditi vratolomije u krevetu i ponovo mu potvrditi da je ona baš ona prava i da je dobro odabrao......
da ne bi!!!!!!
figa!!!!!

Nakon sinoćnje žestoke svađe, jedino što mogu je citirati nepoznatog genijalca ( Gajo, hvala ti)





LJUBAV
RIJEČ OD PET SLOVA,
DVA SAMOGLASNIKA,
TRI SUGLASNIKA
I DVA IDIOTA




- 08:55 - Komentari (20) - Isprintaj - #

10.02.2006., petak

jaaako poučno



... za žene, a može biti i obratno. Prosudite sami


Pričica
Žena se vratila iz shopinga i zatekla muža u krevetu sa ljupkom mladom ženom.
Upravo kad se spremala osuti paljbu na njega, on joj kaže:
"Možda te zanima, kako je uopće došlo do toga?
Vozeći se centrom na putu doma, ugledao sam mladu djevojku, koja je izgledala sva jadna, umorna u raspadajućoj odjeći.
Dovezao sam je kući i dao nešto da pojede, točnije juneći odrezak, koji si Ti zaboravila u frižideru.
Kako je bila bosonoga, dao sam joj one sandale, koje si Ti odbacila, jer su izašle iz mode.
Bilo joj je hladno, pa sam joj dao Tvoju jaknu, što sam Ti kupio za rođendan, ali ju Ti nisi nosila zbog boje, koja Ti nije pasala.
Hlače su joj bile poderane, pa sam joj dao Tvoje, znaš one od jeansa, koje su Tebi bile male, ali njoj su perfektno stajale.
Kad je odlazila, upitala me: "Ima li još nešto što Vaša žena više ne upotrebljava?!"




- 13:32 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Iz mog inboxa




Idem dalje utaživati "glad" za blogom, a svima koji svratite evo jedne priče iz muškog kuta

U New Yorku je nedavno otvoren ducan u kojemu zene mogu izabrati i kupiti supruga.
Na ulazu su izlozena "uputstva za upotrebu";

- Mozete posjetiti ducan SAMO JEDANPUT
- Postoji 6 katova i karakteristike muskaraca se poboljsavaju sto se vise penjete
- Mozete izabrati bilo kojeg muskarca na katu na kojem se nalazite, ili se popeti na sljedeci.
- Ne mozete se vratiti na kat ispod.

Jedna zena odluci posjetiti ducan da nade partnera.

Na vratima prvog kata pise
Ovi muskarci imaju posao
I zena se odluci popeti na sljedeci kat

Na vratima drugog kata pise
Ovi muskarci imaju posao i vole djecu
I zena se odluci popeti na sljedeci kat

Na vratima treceg kata pise
Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, i nevjerovatno su zgodni
Wow, pomisli zena, ali osjeca da se mora jos popeti

Na vratima cetvrtog kata pise
Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomazu u kucnim poslovima
Nevjerovatno, pomisli zena, tesko se mogu oduprijeti da ne udjem, ali nesto je tjera i ode na sljedeci kat.

Na vratima petog kata pise
Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni, pomazu u kucnim poslovima i vrlo su romanticni
Zena odluci da udje, al' je u zadnji cas nesto sprijeci, i na kraju ode ipak na sesti kat.

Na vratima sestog kata pise
Posjetiteljica ste br.31.456.012, na ovom katu nema muskaraca, ovaj kat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguce zadovoljiti jednu zenu.
Hvala vam sto ste posjetili nas ducan


Preko puta tog ducana je otvoren jedan u kojemu muskarci mogu naci i kupiti suprugu.

Na prvom su katu zene koje vole sex.

Na drugom su katu zene koje vole sex, i ne gnjave previse.

Katovi od treceg do sestog JOS NIKAD NISU BILI POSJECENI.




- 08:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.02.2006., četvrtak

Svašta nešta

Image Hosted by ImageShack.us

Priča uz fotku
Jesenski dan. Lijep jesenski dan. Malo zlato i ja u šetnji. Odjednom Mali počne vikati: Mama, vidi a! Mama, vidi a! I upire prstom prema nebu. Sva sreća da mi mobać ima fotoaparat. A i dite mi je pametno, pa makar se reklo i da je na ćaću! (op.a. Mali je tada imao dvije godine i jedan ili dva mjeseca)

A sad – moja priča
Stvarno me dugo nije bilo i stvarno ste mi svi falili. Idem vidit, kad ono od 19. siječnja nema novog posta. A svašta se zbilo, i mogla sam štancat i dva posta dnevno kol’ko je bilo tema i događaja. Al ono najvažnije, zbog čega me nije bilo –RIJEŠENO JE!!!! Tra-la-la-la položila sam još jedan ispit. Kažu ljudi da je sve ono najgore i najteže u mom ideksu riješeno. Ja se baš i ne bih kladila, al voljela bih im vjerovati. Daklem, profa je genijalac, da osam pitanja i 10 minuta da se riješi i od pune dvije dvorane studenata prođe nas četvero! I tako da znate, ponosna sam na sebe, i hvala svima koji su mi u komentarima i sms-om pružali podršku.
I još samo da zapišem, više zbog sebe nego zbog vas.... od 19. siječnja do danas ima 21 dan, i tom vremenu bila sam na dva sprovoda i dijete sam u dva navrata vozila u bolnicu. Prvi put rota virus ( Ratnik će znati, a vi ostali bolje da ne znate), četiri dana infuzije i dnevne bolnice, pa tek što se to smirilo, mali si probio bubnjić u lijevom uhu. Katastrofa! Al sve fino zarasta i ne bi trebalo biti nekih posljedica po njegov sluh, tak bar doturi vele, bili jučer na kontroli. I još sam bila bijela udovica četiri dana, jer se moj Zakoniti tepao po Dubrovniku i feštao sv. Vlahu. A naravno da nam je i auto zacrknio, pa smo imali neplanskih troškova, koje smo recimo mogli večeras strajbati na nekoj fešti, ili sam za tu lovu mogla do metropole na blogerske ćevape...Al’ dat će Bog i to. Valjda. Jednom.

Idem vas sad malo čitati, kolko stignem, a sutra sjutra, nastavljam.

Ljubi vas vaša 2mama ( sva još euforična, i u oblacima, mada se vani smrklo, i nešto kanda i pada, al ne i ja!)

- 14:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se