nedjelja, 20.05.2012.

Odlogiranje - Isključivanje iz Matrixa (Iluzije) 2. dio

Piše: David Icke

Ono što nas drži u iluziji više od svega naša je identifikacija s polarnošću. Sam opstanak Matrixa ovisi o dualnosti koja dijeli Jednotu, barem u našem osjećaju za stvarnost, i stvara polove između kojih svijet vibracija može titrati. To se može vidjeti u DNK s njena dva lanca, kao i u dvije polutke mozga.

Posvuda možete vidjeti polarnosti svjetla i tame, negativnog i pozitivnog, lijevog i desnog, muškog i ženskog, pravog i krivog, dobrog i lošeg, za i protiv. Cijela ova stvarnost temelji se na polarnosti. Kada to prihvatimo kao stvarno, i ono što jesmo, odvajamo se od svijesti Jednog svjesnog sebe. U Jednoti nema polarnosti, a time ni vibracija. Postoji samo jedno Jedno, i nema ničega s čim bi rezoniralo.

(Odlogiranje - Isključivanje iz matrixa (Iluzije) 1. dio)
Ako se identificirate s polarnošću - ja sam muškarac, žena, Britanac, Amerikanac, za ljevicu ili desnicu i sve ostalo - Matrix vas ima. Beskrajna Svijest koja promatra kroz ženski hologram ne čini vas ženom. Program je taj koji to čini. Možete se identificirati s Beskrajnom Sviješću koja proživljava iskustvo bez da padnete u zamku da ste vi vaše tijelo ili vaše iskustvo. Matrixu su žene koje se bore za svoja prava jednako važne kao muškarci koji im ih žele uskratiti, jer to stvara polarnosti. U politici je, iz istog razloga, ljevica jednako vitalno važna kao i desnica, i tako dalje. Ako se identificiramo s jednim polom, stvaramo drugi. Vjera u 'Svjetlo' znači da morate vjerovati u 'Tamu' ili ga ne biste trebali zvati 'Svjetlo'. Ono bi jednostavno bilo, ne bi bila potrebna nikakva etiketa. Ako vjerujete u pozitivno, morate stvarati iluziju negativnog, ili ne biste trebali koristiti riječ 'pozitivno'. Ono bi jednostavno bilo, ne bi trebala etiketa. Vjerovanje u Boga stvara polarnost vraga. Nema Boga i nema vraga, jer su to iluzije uma. Ali ako vjerujete u postojanje i identificirate se s bilo kojim od ta dva, stvarate onog drugog. Kada se borite protiv tame, vi ju stvarate vjerujući u nju. Mnogi sljedbenici New Agea rekli su mi tijekom godina da se moram zaštititi od mračnih sila, a to obično uključuje ovaj ili onaj ritual ili traženje pomoći od 'Svjetla'. To su takva sranja. Zašto bih se trebao štititi od iluzije? Vjerovanjem da se trebam štititi od napada 'Tame', stvaram Tamu u svojoj iluzornoj stvarnosti i dajem joj moć nada mnom. Govorim RNK da čita 'fizičku' stvarnost na taj način.
Postajete ono protiv čega se borite, kao što možemo vidjeti kod načina na koji prividno suprotstavljene grupe kopiraju stavove, ponašanja i metode druge strane. Rezonancija između njih šalje objema stranama isti obrazac. Oni su različiti polovi, ali ista rezonancija. To je razlog zašto prividno 'suprotni' ekstremi imaju iste reakcije, stavove i metode. Polarnosti stoje iza takozvanog
'zakona' uzroka i posljedica, što nije ništa drugo nego 'zakon' reakcije. To nije 'zakon', to je program. Kada Matrix i njegov iluminatski softver pokrenu nešto kao što je rat, ili bilo što kontroverzno, znaju da će reakcija stvoriti polarnost u ovom slučaju proturat i s tim povezane emocije crpe se kao izvor energije.
To je problem-reakcija-apsorpcija. Mnogi milijuni iskrenih ljudi koji žele zaustaviti rat i nepravdu uhvaćeni su Matrix kroz iluziju borbe za nešto. Boriti se za slobodu znači rezonirati s njenim polom, borbom za potlačivanje; borba u bilo kojem obliku stanje je niske vibracije. Dobra mi je ona priča o borbi za mir. Kakvo zapanjujuće samozavaravanje. Raditi ono što znaš da trebaš ne smije se brkati s borbom za ono što vjeruješ da je ispravno. To je potpuno drugo stanje svijesti koje se ne identificira s pripadanjem nekoj 'strani', i stoga ne uključuje polarnost. Ono jednostavnome. Reakcija je sila iza želje za osvetom, i ništa ne stvara polarnost djelotvornije od toga. Kaže se da se ne trebamo ljutiti nego osvetiti, a zapravo se trebamo osvijestiti. To me dovodi do nečega za što znam da će većini ljudi biti izuzetno teško shvatiti, i opet nema riječi kojima bi se moglo u potpunosti izraziti ono što mislim. Ako ste mislili da je 'prestani razmišljati' uvrnuto, čujte ovo. Da bismo se u svijesti istinski povezali s Jednim, trebamo prestati donositi odluke, prestati pokušavati mijenjati bilo što i trebamo biti bez ciljeva u životu. Što? Znam, ali saslušajte me. Prvo, to ne znači da do kraja života trebate sjediti prekriženih nogu gledajući u zid. Ne radi se o tome da se iskustva ne događaju u vašem životu, radi se o onom što uzrokuje da se ona događaju i o stanju postojanja iz kojeg se događaju. Još jednom, to je nešto što trebamo znati, a ne mentalno razumjeti, ali dat ću sve od sebe da to objasnim riječima koje su mi na raspolaganju.
U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je: 'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.'
Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je.

Još jedan od slavnih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je povezanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu.
Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota - Jestnost ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Vi ste definirani jastvom, a ljudi kao političari, odvjetnici, suci, burzovni mešetari ili što god. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identificirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste. Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se događa.
Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti. Nisam napisao ovu knjigu s ciljem da upozorim ljude, promijenim ljude ili promijenim bilo što. Samo sam je napisao. Riječi jednostavno jesu, knjiga jednostavnome. Unutar 'je' leži cilj i odsutnost cilja - Jedno. Kada izabiremo kroz um ili emocije, mi težimo k cilju. Ja nisam izabrao napisati ovu knjigu. To nije bilo potrebno jer sam izabrao početi pisati - samo se dogodilo, nikakav izbor nije bio potreban. Kada biramo bilo što, koristimo um ili emocije i stvaramo polarnost s drugim mogućim izborima. Ono što zovemo 'krivnja' je rezonancija između donesenih izbora i izbora koji su mogli biti doneseni.
Kada ne donosite izbore, nema polarnosti. Birati znači vršiti selekciju, i mi to činimo razmišljanjem, što je program. Kada smo u stanju znanja, nema izbora koje bi trebalo donijeti, jer nismo suočeni s alternativama. Znanje zna, ne mora birati između opcija.
Kada krenemo nešto mijenjati stvaramo polarnost sa statusom quo i osnažujemo kontrolni sustav. Kažu da se sve uvijek mijenja i da bez promjene - kretanja - ništa ne bi moglo postojati. Da opet citiram agenta Smitha: 'Bez cilja ne bismo postojali'. To je ono što program želi da vjerujemo. Matrix je trojstvo cilj-izbor-promjena. On je kraljevstvo činjenja, a ne bivanja. Jedno se ne mijenja, u smislu da je uvijek Jedno, uvijek Beskrajna Mogućnost. Zbog toga se cilj, izbor i promjena mogu manifestirati samo u stanju iluzorne odvojenosti koje se identificira s oblikom, ograničenjima i vremenom. Cilj implicira kretanje u budućnost; ali budućnosti nema, to je iluzija. Donositi izbore znači identificirati se s ličnošću, ne beskonačnošću. Tražiti promjene znači identificirati se s filmom, s iluzijom, a ne s nepromjenjivim Jednim. A onome s čim se identificiramo dajemo snagu.
U redu, već čujem pitanje i razumijem ga. Ako ne težimo cilju, izboru i promjeni, znači li to da samo sjedimo i ne činimo ništa dok Iluminati nameću teror, kontrolu i pustošenje? Pa, i da i ne. Nije stvar u činjenju, nego u bivanju. Činiti znači izabrati činiti. Radi se o misaonom procesu i to je program, Matrix, koji stvara polarnosti. Biti je znati - Jedno. Jurnjava za ciljem i činjenje stoje
tome na putu. Jednota je ravnoteža svega, a iluminatski plan nije ravnoteža, nego polarnost. Suprotstavljati se Iluminatima nije ravnoteža, nego polarnost. Bivanje obuhvaća oba pola i ne identificira se ni sa jednim. Kada dolazimo iz perspektive Jednote i krećemo se zajedno s tokom znanja, stvari se jednostavno događaju bez da moramo birati, misliti, boriti se ili slijediti. Može izgledati kao da činimo, u smislu da sam ja nešto napravio napisavši ovu knjigu. Ali to je zapravo manifestacija bivanja, zato što nisam počeo s odlukom da bilo što učinim s ciljem izvršenja promjene. Znam da je ovo teško objasniti jezikom, ali kada uđete u ovaj način življenja iz znanja i bivanja, bit će savršeno smisleno na način koji riječi na mogu pružiti.
Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhvaćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti Jedno? U znanosti govore o materiji i antimateriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fantastična.
Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antimateriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.
Nalazimo se usred kolektivne transformacije, barem na ovoj razini percepcije, iako ne vjerujem da se radi o onom o čemu govore New Age i drugi. Smatram da zapravo postoje dvije 'transformacije', i jedna je lažnjak kojem je svrha da nas zavede.

Čini se da je Iluminatima vrlo važna 2012. godina, a to je ujedno točka u kojoj će, prema majanskom kalendaru, doći do transformacije u novi svijet. Drevni Maje u Središnjoj Americi razvili su vlastito mjerenje vremena i promatrali ponavljajuće cikluse koje su detaljno zabilježili u svojim kalendarima. Tvrdili su da je veliki ciklus počeo 11. kolovoza 3114. pr. Kr. i da će završiti na zimski solsticij, 21. prosinca 2012., u točki kada će se također završiti 'Veliki, veliki ciklus' od 26.000 godina. To je slično New Age vjerovanju o prijelazu iz astrološkog doba Riba u 'prosvijetljeno' doba Vodenjaka. To je trenutak kada će početi novi ciklusi, kaže se, a čovječanstvo će preplaviti ljubav i svjetlost. Web lokacija posvećena majanskom kalendaru sažela je bit: 'Nema razloga da to ne primimo na vjeru i zamislimo ono što bi nas moglo čekati u budućnosti. Možemo vjerovati da je vrijeme da se čovječanstvo probudi u pravo međusobno partnerstvo, partnerstvo sa Zemljom i s kozmosom. Prihvaćajući to partnerstvo možemo zatražiti svoje urođeno pravo i postati galaktički građani koji se brinu za planet i održavaju ga, održavajući time sebe. Očigledno je da je to izazov našeg vremena. Ipak, upravo na vrijeme i po rasporedu dolazi nam jutro zimskog solsticija na dan kad ćemo se možda sjetiti da smo zaista djeca svijeta.'
Uz rizik da uznemirim mnoge sljedbenike New Agea, reći ću da je ovo lažna transformacija. Nije mi problem prihvatiti da je 2012. važna u okvirima Vremenske omče, niti da su Maje očigledno izvanredno duboko razumjele planetarne i kozmičke cikluse koje su povezivali s vremenom. Samo želim reći da su mjerili kompjutorski program, kozmički planetarij, i da je predviđena transformacija jednako iluzorna kao ostatak ove holografske stvarnosti. To je još jedan dio DVD-a, još jedan podzaplet za odvlačenje pažnje. Ne postoji vrijeme, i sve što se identificira s njim nije transformacija u jednotu. Mi nismo 'zaista djeca svijeta", mi smo zaista Beskrajna svijest. Identifikacija sebe sa svijetom identifikacija je s Matrixom. To je sustav vjerovanja koji je još uvijek povezan s oblikom, s bivanjem 'čovjekom', 'galaktičkim građaninom' i održavanjem holografske iluzije koju zovemo 'Zemlja'. Milijuni su uhvaćeni u Matrix lažnom transformacijom. Majanski kalendar jedan je primjer, a isto tako i Ashtarovo zapovjedništvo. Prisustvovao sam jednom događaju u Londonu na kojem su članovi ostataka plemena Inka govorili o dolazećim prevratima i promjenama. Oni su živjeli visoko u peruanskim Andama, gdje je njihov narod ostao izoliran od ostatka društva sve dok se, kao što su njihove legende prorekle 500 godina ranije, nije pojavio niz znakova koji su im najavili da je stigla transformacija čovječanstva. Legende su govorile da kada vide znakove, moraju sići s planine i reći svijetu da je počeo sljedeći 'Pachacuti'. 'Pacha' znači 'Zemlja' ili 'vrijeme', a Cuti znači 'okrenuti naglavce'. To je česta tema i, opet, ja ne sumnjam da je Matrix isplanirao dolazak prevrata i kaosa koje oni najavljuju (uključujući velike geološke događaje), i koji su zaista već počeli. Ali još uvijek tvrdim da je scenarij 2012. promjena u programu, a ne prava transformacija u Jednotu svjesnu sebe. Ovo posljednje nema nikakve veze s dobom Vodenjaka, koje je samo još jedna scena na DVD-u.
Događa se još nešto što nije povezano s programiranim astrološkim kretanjima ili vremenskim ciklusima. To je transformacija koja zrači iz razine svijesti u kojoj su iluzije poput kozmičkih ciklusa nebitne. Da nastavim s kompjutorskom analogijom, Jednota hakira u sustav. Sinkronicitet ili koordinirana 'slučajnost' mogu imati mnoge uzroke. To može biti Matrixov program; može biti svijest uhvaćena u program uzroka i posljedica koji zovemo reinkarnacija i karma; a može biti i ponovno povezivanje u svijesti - znanju - s jednim, Svime što postoji, i privlačenje u slična stanja svijesti. Sinkronicitet znanja oslobađa vas sinkroniciteta programa. Trik je u tome da treba znati koji je koji. Ponovno povezivanje s Jednim ono je što nosi energiju prave transformacije, a to može provesti svatko tako što će se prestati identificirati s iluzijom i biti Jedno koje je. Matrixova 'transformacija' i transformacija Jednote odvijaju se paralelno, a razlikovati ih možemo po njihovom učinku. Donosi li neka promjena ili događaj ljubav ili sukobe? Ravnotežu ili neravnotežu? Pravdu ili nepravdu? Donosi li nove podjele ili povezuje? Zatvara li ili oslobađa? Matrixova transformacija je mijenjanje igre; transformacija Jednote je okončanje igre kakvu poznajemo Energija prati osjećaj stvarnosti, i kada znate da ste jedno, i izražavate to znanje, postajete esencija Jednog. To je sve što trebamo raditi kako bismo se transformirali iz ograničenosti u Svemogućnost. Ravnoteža Jednote odnosi neuravnotežene misli i emocije, pobuđujući čestice holografskog kraljevstva da vibriraju još brže, sve dok više ne bude nikakve vibracije. Ona će uravnotežiti tjelesne holograme onih koji se povezuju s njom, povratiti im zdravlje i prekinuti proces starenja zbog kojeg tako velik broj ljudi provodi svoje živote u boli i slabosti.

Kako se transformiramo iz straha u ljubav, tako šaljemo tu energiju u Matrixov središnji kompjutor i mijenjamo njegov program. Odatle se on emitira natrag u sve holograme unutar superholograma, pa se i ti programi ponovno ispisuju jezikom ljubavi. Ravnoteža Jednote također će zatvoriti pukotine u tkanju naše kolektivne stvarnosti koje se zovu međuprostori. Oni su simptom fragmentiranosti i ne mogu postojati unutar jedinstva. Uz to, i strahovito povećan potencijal za gledanje iza vela 'vidljive svjetlosti', toliko onoga što je ostalo skriveno, doći će u svjestan vidik. Kako frekvencija raste, tako se naš odnos prema iluzornom 'vremenu' mijenja, pa oni koji plove s transformacijom osjećaju da vrijeme prolazi sve brže. Jednota je oduvijek bila tu, ali sada ju ponovno osjećamo i, za one koji se oslobađaju od programa, čuje se zov doma.
Bili smo uhvaćeni u svijet snova za koji smo vjerovali da je stvaran. To uključuje i one druge dimenzije iluzije između kojih se svijest zarobljena u Matrixu 'reinkarnira' iz jednog programa u drugi. Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.
Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva transformira . Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno?

Bi li Jedno bilo briga što je netko rekao «jebem»? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li jedno slijedilo neku religiju ili kontempliralo o potencijalnim opasnostima od danskog kolača sa sirom? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne 'Tame'. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili 'bude' netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za 'prošlošću' ili se bojalo 'budućnosti'? Bi li Jedno bilo u strahu od 'smrti', kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote
koja je zaboravila što je.

Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.