Zvone Radikalni

Dosta je bilo zajebancije ... a i ne volim da me drže za budalu. Za background priče pogledaje ovdje i ovdje, a dalje u cijelosti prenosim mail koji sam poslao u Hrvatsko novinarsko društvo i mnogobrojne novinske redakcije u Hrvatskoj.

Je, je, znam da sam portalu pollitika.com rekao goodby, ali kao što sam nakon toga lijepo pojasnio, ima tamo ljudi koje iznimno cijenim, tako da navratim svakih par dana vidjeti ima li što zanimljivo :-)

Pa je prije koji dan zaiskrilo oko famoznog JOT-a :-). Inače, JOT = Javno – Otvoreno – Transaprentno i predstavlja brainchild našeg dragog gale, dugogodišnjeg hrvatskog internetskog ratnika, kojeg car ap često počasti nazivom „nova snaga“ :-). Najprije je gale otvorio priču o JOT lobiju, a onda je uletio Hrvoje Štefan sa svojim postom „Anonimnost i društvena promjena“.

I što da vam kažem nego POST JE U SRIDU :-)))

Hrvoje u fokus stavlja problem anonimnosti sudionika internetskih diskusija i ukazujući da su većinom „kritičke“ i da u osnovi predstavljaju „zahtjev za promjenom“ kaže slijedeće:

Nije još službeno, ali matematika je neumoljiva! Prednost koju Barack Obama trenutno ima u delegatima za demokratsku konvenciju što se treba održati negdje u lipnju je nedostižna (CNN kaže: Obama 1909, Clinton 1718, 2026 needed to win) a kad se uzme u obzir da je prije koji dan Obama preuzeo vodstvo i u superdelegatima (partijski uglednici koji se ne biraju na izborima već „po funkciji“ imaju glas na konvenciji) i da ih „prikuplja“ brže nego Hillary stvar je manje više jasna.

Dakle, ukoliko neki gadan kostur ne iskoči iz ormara (ko zna, možda Republikanci i imaju asa u rukavu, ali ga čuvaju za „pravu stvar“ ;-), Barack Obama će se suprotstaviti Johnu McCainu na izborima u studenome. Riječ da bih rekao :-))). Dream scenario ...

A pobjediti će ...

Polako, polako :-). Jer, dečki su (feministice sorry, ali ipak ćete morati čekati neku drugu priliku za probijanje tog ultimativnog glass ceilinga; -) tek počeli „obilježavati“ teritorij! Uz još pola godine one-to-one debatiranja, oglašavanja i držanja govora svašta se tu još može izdogađati!

Pa ipak, neke opservacije se mogu iznijeti već sada.

Nema „pristojnog“ načina da se to kaže, pa ću ošinuti u glavu – Barack Obama izbore u studentom može IZGUBITI zbog samo jednog jedinog razloga – zato što je CRNAC!!!

Plain and simple, i maksimalno „politički nekorektno“ :-).

Jer, koliko god se Obama svojim nastupima pokušavao svrstati u post-racial kategoriju, gruba (i žalosna!) činjenica jest da od boje svoje kože ne može pomoći. Zadrtih ljudi nije pošteđena ni Amerika (mnogi će reći da ih čak ima i „viška“ ;-), i što je najgore, većinom su koncentrirani u državama ključnim za rezultat izbora u studenom! Kaliforniju Obama već može staviti u kategoriju „riješeno“ i što tamo truda bude ulagao će biti primarno usmjereno na mužnju novaca od bogatih donora, ali Ohio, Missouri, Pennysilvania, West Virginia će biti malo drugačija priča.

Najbolje je to nedavno rekla sama Hillary, čineći pritom još jedan teški politički gaf:

kroz jednu „bajku“ ...

Ili kao što to (preciznije) kaže sam autor Albertus Boli u naslovu svog posta - „Dr. Boli's fables for children who are too old to believe in fables“ (fables = bajka, da ne morate gledati u rječnik ako ste malo lošiji s engleskim ;-)

Link je ovdje a priča je toliko dobra da ću je prenijeti u cjelosti:

Isto kao i „društvo znanja“ i „demografska obnova“ je jedan od onih catchworda kojih su svima puna usta – nacionaliste brine kako „fali malih Hrvata i Hrvatica“, ekonomisti brinu kako „fali radne snage“ – A NITKO NIŠTA NE „RADI“ :-)))

Eh, pa jel baš sve moran sam :-) ? A, šta jes jes, lipo kaže ona poslovica „ako želiš posao odraditi kako treba, moraš ga odraditi sam“.

I tako smo odradili i treću trudnoću. Kako? Vrlo ležerno ;-)

Kum Nidžo je u subotu naletio oko devet uri pa smo se malo zaigrali Company of Heroes (poziv je bio otprilike - „ajde naleti kume, ovo nam je možda zadnja prilika za neko vrime“ ;-), dica su blaženo spavala a i žena isto tako. Barem ispočetka :-). Jer, kako je vrime odmicalo vidio sam ja da se nešto „sprema“ a kad sam u ponoć ispratio Nidžu i našao ženu u sobi s upaljenim svjetlom, sve je bilo jasno :-).

To je to!

„Jel idemo?“ - pitam ja.
„Nećemo još, ali jutro ćemo teško dočekati“, kaže ona.
„A, izvrsno, taman da malo odmorim“ :-).
„Pa ne bi valjda išao spavati i ženu pustio u trudovima samu???“

Ma neeeee :-)))))

Na kraju smo oboje malo prilegli, ja sam čak uspio i uhvatiti sat dva sna, ali oko tri i po je bilo jasno da je vrijeme za akciju. Kad se ta procedura odrađuje po treći put, tempo je nešto usporeniji i nema mjesta panici, ali kad je žena iznenada rekla „puko vodenjak!“, ipak smo ubacili u petu brzinu :-).

Prijateljica je bila tu u roku od pet minuta da se pobrine za djecu, torba za bolnicu je bila spremna već pet dana i u četiri i pet smo već bili u autu. Cesta do Merkura je bila prazna kako to valjda jedino u nedjelju rano ujutro može biti :-) i za petnaest minuta smo bili tamo.

Suprugu su odmah preuzele sestre, a ja sam ostao da se „steriliziram“ (čitaj – odjenem zelenu kutu i navučem zaštitne navlake za cipele). Kad sam ušao u boks, supruga je taman bila u trudu, ja sam zauzeo standardnu poziciju pored njenog uzglavlja i tako smo krenuli ... Sestre su bile oko nje, i bilo je kao neke užurbanosti, ali ništa meni (još!) nije bilo jasno :-). „Aha, to je malo strke dok se stvar ne ustabili, a onda nas čeka par sati odrađivanja trudova, izgon i to je to“.

Hau jes no, što bi reko Đuro ...

Nakon što je taj trud završio, taman sam imao vremena razmijeniti par riječi sa ženom i pružiti joj malo ohrabrenja, kad je sestra rekla „idemo sad tiskati“.

„Ooo, zar već ?“, iako, i dalje meni nije sinulo:-).

Kad ono, odjedanput: „Kmeeee“ !!!!???? Par brzih poteza babice, i princeza je bila mami u naručju, a uskoro i tati :-))))) U 4:05 smo krenuli iz stana, a rodili smo u 4:45 :-)))) Jel' može bolje!?

I sad nas je pet ...

Osjećaji?

Nadolaze ...

Majke u odnosu s djecom uvijek imaju head start od devet mjeseci i koliko god ponekad (ali ono baš ponekad ;-) bio ljubomoran na tu nezamjenjivu vezu između majke i djeteta koje nosi, to je samo dokaz da je prirodni red stvari nekako „uravnotežen“. You win some, you loose some ... Doduše, kako je ovaj put ispalo, i uzevši u obzir činjenicu da je supruga bila on-line do zadnjeg dana (pače dan prije poroda je s prijateljicom i djecom šalabajzala po Jarunu ;-), u ovom slučaju taj „gubitak“ baš i nije tako strašan.

Iako, ono pravo tek slijedi ...

A ako vas zanima kako izgleda „ono pravo“, evo prošlo je dva tjedna od rođenja naše male Luane a puno će vam stvari biti jasnije kad kažem da su gornji retci nastali gotovo u potpunosti unutar par dana nakon rođenja (dakle prije barem desetak dana). Nisam ih objavio kao post jer sam imao namjeru još puno toga reći :-) ali u tome me „spriječio“ hard reality check!

BUUUUUM ! Rusvaj :-))))

Kažu da je, u smislu roditeljstva, najveća promjena s jednog na dvoje djece, dok je kasnije, naravno „marginalno“ gledajući, sve lakše. Iz perspektive proteklih dva tjedna, mogu reći da je takvo stajalište POGREŠNO!

Ili, da budem precizniji, ono dugoročno vjerojatno jest točno, ali barem iz početka, treće dijete donosi ogromnu količinu rusvaja u obitelj! Jer, dvoje djece, koji su k tome već donekle „veliki“ - sinčina će skoro pet godina a Princeza neki dan navršila dvije – se „odrađuje“ bez većih problema, čak i bez pomoći baka-servisa (nona je u Dalmaciji, a baka u Austriji).

Ali, kad u priču uleti novorođenče koje zahtijeva bar 75 % majčinog vremena i posvećenosti (računajući kroz cijela 24 sata!), onda se stvari radikalno mijenjaju!

A kad k tome još Princeza pokupi bakteriju u vrtiću i prenese je na bebu, pa imaš dvoje bolesne djece u kući, a usput i tatu drmne prehlada garnirana s upalom sinusa, te počnu naznake da će bebu mučiti grčevi (što smo se prethodno dvoje elegantno „izbjegli“) ... što reći ?

Heh, a ko je reko da će biti lako :-))))

Svaki početak je težak, a dugoročno gledajući, što je ovih 15-ak dana muke (ma protegnuti će se to i na koji misec ;-) u odnosu na cijeli život uživanja u odnosu roditelj-dijete, i „hranjenja“ s ljubavlju kojom je taj odnos primarno definiran.

A tek kad krenem vaditi mast prijateljima koji su u svojim „težnjama“ naletjeli na, kako se zasad čini neprobojne „zidove“ ... :-)

I naravno: „Idemo dalje“ ;-)

Izgleda da su srednjoškolci dali dobrano misliti studentima! Pa su ovi, valjda ne želeći da ih u media coverage nadmaše tamo neki golobradi malci, također odlučili krenuti u prosvjede. Facebook i internet opet vriju, a našao se i (službeni!?) blog gdje sam našao njihove „zahtjeve“ (Word dokument).

Ocjena ?

Jedva 2 !
Skoro pa „u ništa“ !!
Nekonzistentno !!!

S obzirom da i ja spadam u žestoke kritičare Bolonjskog procesa, odnosno da budem precizniji, načina na koji je proveden u Hrvatskoj, a što je u biti i osnovna zamjerka samih studenata, ovako oštra ocjena na prvi pogled izgleda upitna. Ipak, prije nego što me se optuži da sam prešao na „tamnu stranu“ ajmo mi malo analizirati što studenti zapravo hoće. Definirali su sedam zahtjeva, a identificirali su i „problem sveučilišta“ pa ćemo ih secirati jednog po jednog.

A ova će biti najbolja od svih :-). U stvari, pardon, pardon – druga najbolja jer ovu će ipak biti teško nadmašiti!!!

Ako ste od onih koji odmah klikaju na linkove da vide o čemem se ođe radi, onda ste vjerojatno bar malo zbunjeni, a ako na linkove kliknuli niste, onda vam se vjerojatno po glavi roje pitanja:“Ma čekaj, Zvone Radikalni kupio BIBLIJU!??? Nekaj tu ne štima ...“

Relax ... ;-)

Ne pričam ja o „onoj“ (the) Bibliji! Taj miš-maš priča, bajki i kontradiktornih moralnih opservacija sam odavno „apsolvirao“ i odbacio kao osnovnu životnu moralnu nit vodilju! Istina jest da tamo piše (bar) 50 % stvari koje bih i ja odmah potpisao, ali onaj ostatak je beyond reason :-) i tu cijela stvar pada u vodu (ajde recite Vi meni kako može u istoj knjizi pisati „oko za oko, zub za zub“ i „kad dobiješ pljusku, pruži i drugi obraz“ ;-).

Stoga Zvone Radikalni ima neke druge „Biblije“. Koje se puno bolje slažu (odnosno, ja se slažem s njima!) s načinom na koji ja gledam na svijet.

Prva, koja svojom fizičkom pojavnošću (crne korice i tisuću stranica ;-) i asocira na the Bibliju je knjiga „Gravitation“ koju su napisali Wheeler, Thorne i Kip u kojoj je od A do Ž izložena Einsteinova teorija relativnosti. Nije pretjerano reći da je strahopoštovanje s kojim ja uvijek uzimam tu knjigu u ruke vjerojatno najbliže što ću ikada doći „vjerskom“ iskustvu :-). Nažalost, prerijetko je uzimam u ruke u zadnje vrijeme, što je žalosna istina koja svjedoči nedostatku vremena, ali, najvažnije je da je tu. Da joj se čovik može obratiti u trenucima potrebe :-).

Da se razumijemo, ima puno izvrsnih/briljantnih/fenomenalnih knjiga iz područja fizike koje svojom kvalitetom, uvidom koji pružaju u fizikalnu realnost i načinom izlaganja mogu konkurirati za naslov „Biblije“. Ima ih cijela gomila! Ali ja svejedno nekako najviše volim ovu. Ne zato što kužim sve što u njoj piše (stvar mogu pratiti negdje do stote stranice a onda se malo pogubim sa diferencijalnim formama ;-) već zato što ona predstavlja monument genijalnosti jednog velikog čovjeka – koji ne samo da je svojim promišljanjima došao do originalnih i dubokih uvida u način funkcioniranja svemira već je i svojim javnim djelovanjem i istupanjem dosegao jedan nivo humanizma u riječi i djelu koji će biti teško nadmašiti.

Ovih tisuću stranica je spomenik briljantnosti njegovog znanstvenog uma a na popisu mojih „Biblija“ će se sigurno naći jednom i knjiga koja će detaljno izložiti i Einsteinovu humanističku stranu. Ovih par knjižica od po stotinjak stranica koje trenutno posjedujem i u kojima su preprintani neki Einsteinovi eseji i misli jesu osnova, ali knjigu koja će sve to sklopiti u jednu „biblijsku“ cjelinu tek moram pronaći.

Ipak, mora se reći da u „humanističkom“ departmentu ima mjesta i za još ponekoga osim Alberta Einsteina. „Kandidata“ koji svojom neupitnom moralnošću i humanističkim pristupom pretendiraju da stanu uz bok velikom Einsteinu ima napretek ...

A jedan takav je nedavnim objavljivanjem knjige stekao „biblijski“ status! „Ugovor s đavlom“, zbirka kolumni Borisa Dežulovića koje je zadnjih 7-8 godina pisao za Globus će ponosno zauzeti mjesto na polici mojih „Biblija“!

Zašto ?

Pa recimo to najprije ovako - njegova kolumna koja redovito izlazi u Globusu čini barem 50 % razloga zbog kojeg kupujem taj tjednik i kad sam u pretprošlom broju vidio da je (konačno!) izdao zbirku tih kolumni kao knjigu – veselju nije bilo kraja! Ne da je ta knjiga meni nešto nužna! A, jok malac :-). Naime, sve njegove kolumne unazad četiri pet godina imam izrezuckane i smještene u posebnu fasciklu (a imam i 50-ak brojeva starih Globusa koji tek čekaju „obradu“).

Lijepo će to biti imati na jednom mjestu. A i riješio sam problem kupovanja poklona za prijetelje barem za sljedećih dvije godine :-))).

„Što ćemo kupiti kumu za rođendan?“
„Ne brini draga, ja ću to riješiti“ :-)

Jer, bilo da se osvrće na famozni „prst u anusu“, bilo da priča o zločinima počinjenima u ratu (kao pravi patriota, Dežulović se puno više bavi hrvatskim sranjima nego srpskim!), bilo da se osvrće na bedastoće koje izlaze iz Katoličke crkve (fala bogu, tu ne fali materijala ;-) iz svake njegove riječi progovara humanizam i neću puno promašiti kad kažem da Boris Dežulović predstavlja glas „hrvatske savjesti“.

I, da ne bi nešto krivo shvatili, u tome definitino nije jedini! Ali način na koji on prikazuje sve te pizdarije, kako ih razgolićuje u svoj njihovoj „pogrešnosti“, koristeći pri tome jedinstveni humoristički dikurs zbog kojeg čovjek ne zna bi li se smijao ili plakao (kod mene osobno rezultat čitanja je počesto trbobolja zbog smijeha uz određenu dozu proklinjanja i beštimanja!) ga definitivno stavlja u biblijsku kategoriju.

Da bi čovjek S PRAVOM mogao reći da voli svoju zemlju, najprije mora poznavati i PRIZNAVATI sve „kosture u ormaru“ koje krije njena povijest.

Boris Dežulović i zna i „priznaje“, i što je najvažnije, ne boji se to i kazati :-).

Zato trkom u najbližu knjižaru, iskeširajte 160 kn i onda polako ...

A ako slučajno ne uspijete doći do svog primjerka „Ugovora s đavlom“ (zanimljiva jezična konstrukcija ;-), pokušajte potražiti njegovu knjigu „Poglavnikova bakterija“. Uz cijenu od 39 kuna, to će biti jedna od boljih investicija koje ste napravili u životu :-)

Disclaimer: Zvone Radikalni ne poznaje Borisa Dežulovića, nema nikakve veze s izdavačima njegovih knjiga i sasvim sigurno nema nikakvu proviziju od prodaje istih – čisto da ne bi bilo nerazumijevanja ;-)

Je, Obama mi je drag jer predstavlja fresh face i ima potencijala da malo razdrma močvarnu američku politiku, ali John McCain mi je ipak „bliži“ :-).

Zašto ?

Zato što čovik koji se ovo usudi reći u Ohiou, zaslužuje RESPEKT!