petak, 23.05.2008.

O pol(l)itici ;-) na internetu

Je, je, znam da sam portalu pollitika.com rekao goodby, ali kao što sam nakon toga lijepo pojasnio, ima tamo ljudi koje iznimno cijenim, tako da navratim svakih par dana vidjeti ima li što zanimljivo :-)

Pa je prije koji dan zaiskrilo oko famoznog JOT-a :-). Inače, JOT = Javno – Otvoreno – Transaprentno i predstavlja brainchild našeg dragog gale, dugogodišnjeg hrvatskog internetskog ratnika, kojeg car ap često počasti nazivom „nova snaga“ :-). Najprije je gale otvorio priču o JOT lobiju, a onda je uletio Hrvoje Štefan sa svojim postom „Anonimnost i društvena promjena“.

I što da vam kažem nego POST JE U SRIDU :-)))

Hrvoje u fokus stavlja problem anonimnosti sudionika internetskih diskusija i ukazujući da su većinom „kritičke“ i da u osnovi predstavljaju „zahtjev za promjenom“ kaže slijedeće:

Naime, anonimnost je najveći neprijatelj svakog istinskog zahtjeva za promjenom. Autentični zahtjev za promjenom po definiciji je čin realne osobe koja preuzima odgovornost.

A odgovornost znači prihvaćanje i pozitivnih i negativnih posljedica kritike i u njoj sadržanog zahtjeva za promjenom. Ta odgovornost uvijek se tiče isključivo realne sfere, jer jedino u realnoj sferi subjektov identitet je od drugih jasno utvrdljiv i jedino u realnosti ona snosi bitne posljedice.

Ne postoji odgovornost virtualne sfere, jer je u njoj moguće skrivanje iza pseudonima i mijenjanje identiteta. Virtualna sfera omogućava anonimnoj osobi da zadrži distancu prema napisanoj riječi, i da za nju ne odgovara drugima koji na tu riječ referiraju.

To stubokom mijenja smisao kritike, gdje virtualna sfera omogućava ispušni ventil osobama koje nisu spremne snositi odgovornost kritike u realnom životu. Drugim riječima, virtualna sfera omogućava smirivanje nečiste savjesti i kompenzacijsko kritiziranje, onima koji u realnom životu nismu spremni kritizirati i zahtjevati promjenu..

Razvila se živahna diskusija, ali uglavnom „u prazno“! Jer, ovo što Hrvoje piše je TOČNO TAKO I NIKAKO DRUGAČIJE :-). Iako su mnogi našli za shodno reagirati i braniti „anonimne doprinose razvoju demokracije“, oni time ipak, barem dijelom, „omašuju ceo fudbal“. A omašuju ga zato što su propustili uočiti vrlo važnu riječ – PROMJENA !

Anonimna kritika definitivno ima svoje mjesto pod (internetskim) suncem ali kao takva (znači, anonimna) uglavnom najveći impact ostvaruje na području „žutila“ – čitaj otkrivanja raznoraznih skandala i kostura u ormaru (a predstavlja i izvrstan medij za „zviždače/whistleblowere“!). Što, da opet ponovim, definitivno JEST doprinos, ali sam po sebi nije doprinos koji će u značajnoj mjeri doprinijeti PROMJENAMA (dobro, dobro – možda pokoji ministar zbog toga dobije nogu ;-)!

U ostatku posta Hrvoje kao primjer uzima blogera Solarisa i njegovu kritiku određenih teza ekonomista Velimira Šonje te osnovni problem s takvim postovima (odnosno načinom „djelovanja“) precizira u jednom svom komentaru:
Zašto je bitno da Solaris razotkrije svoj realan identitet ukoliko njegovi tesktovi imaju pretenziju potaknuti konkretnu promjenu društvene realnosti?!
Zato jer da bi se stvari promjenile nije više dovoljno naivnu svjest prosvijetliti i Šonjine teze raskrinkati kao neutemeljene, već je potrebno djelovati (a djelovanje nužno znači "stajati iza svojih riječi", i na taj način vratiti riječima vjerodostojnost i djelotvornost). Kao što Žižek kaže, ideologija nije više toliko na razini znanja već na razini djelovanja

Jer, Solaris i Šonje ne otkrivaju toplu vodu. I jedan i drugi reproduciraju već postojeće znanje, kao što to činimo i svi mi ostali. Stvar je u tome da Šonje iza takve reprodukcije stoji svojim imenom i prezimenom, i time kao konkretna osoba prihvaća odgovornost za smisao (i posljedice) onoga što zastupa, dok Solaris kao anonimac to ne čini.

Mi živimo u vremenu tzv. prosvijetljenog cinizma gdje likovi poput Solarisa anonimno iznose vrlo uvjerljivo kritičko znanje, a u konkretnom djelovanju postupaju upravo suprotno, postupaju na način koji kritiziraju. Anonimnost na internetu omogućila je da međusobno komuniciramo i zagovaramo dijametralno suprotan smisao od onog kojeg se držimo u realnosti. Time se ubija autentični smisao kritike a to je promjena društvene realnosti, i umjesto toga dobija cinizam i licemjerje..

Riječ da bih dodao :-).

Prije nego što netko prispomene da i ja pišem pod nickom, umjesto pod stvarnim imenom i prezimenom, reći ću da se meni moj nick baš nekako sviđa i da ga nemam namjeru mijenjati. A i puno bolje zvuči nego Zvonimir Vanjak ;-).

Iako, kad sam prvi put svoj identitet „dao u javnost“, jednoglasna (ali do kraja jednoglasna!) ocjena okoline je bila „da to nije bilo pametno“, „da sam se previše otkrio“, da ovo da ono ...

Yap, najlakše je anonimno srati po internetu i biti „velika faca“ :-)

Ali, mala korist od toga! Ispušni ventil – to svakako – ali koliko god ja cijenio i uživao u virtualnom druženju sa sagitariusom, borgmanom, tyche, ... i koliko god mi bilo drago vidjeti da u ovoj zemlji (a i šire ;-) ima pametnih ljudi koji su svjesni i problema a i potencijalnih rješenja, od toga nema puno vajde.

Jer, da oprostite na izrazu, sve je to u biti izdrkavanje :-). Koje je, kao i biološki ekvivalent s kojim dijeli korijen riječi, potreba usmjerena prvenstveno NA SEBE. I to je po meni sasvim u redu, jer potrebe su potrebe i treba ih se zadovoljiti :-). Ako još pri tom nikome ne smetaš – full steam ahead!

Prije nego što sad 99 % posto blogera zgrabi tipkovnicu i krene u ranting mod :-) : „Ma on će mene optuživati za izdrkavanje! Sad će me čuti!!!“, reći ću samo:

Nema za tim potrebe :-).

Jer ja ne pričam o 99 % posto blogera!

Moja opservacija se odnosi ISKLJUČIVO na POLITIČKI usmjerene blogove/blogere koji svojim pisanjem iskazuju želju za društvenim promjenama, kojima su jasni problemi u kojima se nalazi ova zemlja i koji imaju ideje kojima bi se ti problemi mogli riješiti!

Ko spada u tu kategoriju, anonimnost mu je non-starter! Ne kao u Monopolyu „Slab start“ pa moraš platiti 5.000 i onda ideš dalje, već više kao „ošo mjenjač – možemo voziti samo u prvoj, al' ponekad ćemo – iako rijetko! – uspjeti privremeno ubaciti i u petu“.

Jesmo li time zadovoljni ? I je li to dovoljno ?

Hm ...

U neku ruku i jest „dovoljno“, u smislu da (i) takvi blogovi doprinose boljem informiranju javnosti, što je u ovom vremenu uglancanih (i financijskim interesima pritisnutih!) masmedija sasvim fini doprinos!

S druge strane, nije dovoljno zbog činjenice da se iskorištavanjem blagodati internetske anonimnosti, stvari u cijelosti sele u virtualnu sferu interneta! A ta sfera je u Hrvatskoj još uvijek „slaba“!!! Njen utjecaj će sigurno rasti, oko toga ne može biti spora, ali mišljenja sam da se tu ipak radi o „neiskorištenom potencijalu“.

Princip Javno-Otvoreno-Transparentno, koliko god još uvijek bio apstraktno definiran (štono bi se reklo „u povojima“) je po mom mišljenju korak u pravom smjeru.

Ipak, o tome još trebam (dobro!) razmisliti pa će pričekati sljedeće postove, ali za početak ćemo malo „podložiti“ stvar :-)))

Stay tuned ...
- 17:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>