utorak, 06.05.2008.

Studenti „u ništa“ – al' svejedno pođite na prosvjed !!!

Izgleda da su srednjoškolci dali dobrano misliti studentima! Pa su ovi, valjda ne želeći da ih u media coverage nadmaše tamo neki golobradi malci, također odlučili krenuti u prosvjede. Facebook i internet opet vriju, a našao se i (službeni!?) blog gdje sam našao njihove „zahtjeve“ (Word dokument).

Ocjena ?

Jedva 2 !
Skoro pa „u ništa“ !!
Nekonzistentno !!!

S obzirom da i ja spadam u žestoke kritičare Bolonjskog procesa, odnosno da budem precizniji, načina na koji je proveden u Hrvatskoj, a što je u biti i osnovna zamjerka samih studenata, ovako oštra ocjena na prvi pogled izgleda upitna. Ipak, prije nego što me se optuži da sam prešao na „tamnu stranu“ ajmo mi malo analizirati što studenti zapravo hoće. Definirali su sedam zahtjeva, a identificirali su i „problem sveučilišta“ pa ćemo ih secirati jednog po jednog.

ZAHTJEV 1 - Upoznavanje studenata sa svim uvjetima studiranja na početku studija (prijelaz iz godine u godinu, iz preddiplomskog studija u diplomski, okvirno definiranje plana, programa i predmeta za sve godine studija…) i izbjegavanje donošenja odluka ''u hodu''. Poštivanje uvjeta po kojima je studij upisan.

Ovo je dobar početak :-).

Jedan od najgorih aspekata provedbe Bolonje je da se „sve radi u hodu“ i činjenica da studenti koji su prije 1, 2 ili 3 godine upisali studij doživljavaju „promjene pravila“ na gotovo svakodnevnoj bazi je naprosto neoprostiva!

Alas, TAKO SE TO RADI U HRVATSKOJ!

Organizacija i planiranje definitivno za naše političke elite ne spadaju u kategoriju „apsolvirano“ i tu se nažalost malo što može promijeniti (kratkoročno sigurno ništa, a i za dugoročno sam poprilično skeptičan). Jer, da bi se moglo kvalitetno organizirati i planirati nešto tako obimno kao što je uvođenje bolonjskog procesa, potrebno je imati STRATEGIJU! Hrvatska „strategija“ je nažalost prepuna deklarativnih fraza, bez da definira odgovore na osnovna strateška pitanja, ali, to je činjenica koja u ovoj državi više nikog ne iznenađuje (pogledajte u kakvom su nam stanju brodogradilišta, poljoprivreda, ...)

Dakle, po ovoj točki studenti su apsolutno u pravu, jedini je problem što od toga neće biti puno vajde ...
ZAHTJEV 2 - Svakom studentu omogućiti upis u diplomski studij bez plaćanja školarine. Jedini uvjet za upis istog treba biti završen preddiplomski studij. Ukidanje neopravdanih troškova studiranja (dodatno plaćanje ECTS-a). Sve opravdane troškove ovoga oblika treba podmirivati država, fakultet ili neka nadležna institucija.

E moji malci ...

A ODAKLE INAČE PARE !!!!!!??????

Ili, da stvar preciznije formuliram – kome bi vi UZELI da bi se dalo obrazovanju! Jer, s udjelom državnog budžeta u GDPu koji se približava cifri od 50 % (još malo pa ćemo dostići i Švedsku ;-) ovakav prijedlog se može uzeti kao ozbiljan SAMO ukoliko se istovremeno dadne i prijedlog kome će se te pare uzeti!

Oćemo uzeti brodogradilištima ? Poljoprivredi možda ? Skresati javnu upravu ?

Heh, da se mene pita ja bih sutra ukinuo sve subvencije i za brodogradilišta i za poljoprivredu i za ... Ma ukinuo bih SVE subvencije, uštedio par, a možda i deset milijardi kuna, dao ih u obrazovanje i tada ne bi bilo nikakve potrebe za školarinama...

Međutim, to čak i nije nužno! Boljom organizacijom bi se u ovoj državi moglo uštedjeti GOMILA para! Npr., dati otkaz polovici zaposlenih u javnoj upravi i „zamijeniti“ ih korištenjem moderne informacijeske tehnologije. Ipak, samo treba pogledati točku 1) pa da se vidi da je to posve nerealno rješenje!

Gruba je činjenica da uvođenje bolonjskog procesa znači kvalitativan pomak (naravno, ukoliko se provede kako treba!) ali koji istovremeno zahtjeva i ulaganje značajno više resursa (čitaj šoldi).

„Gaziti“ po Ministarstvu obrazovanja zbog njihove nesposobnosti da učine elementarni račun i u budžetu osiguraju potrebna sredstva je posve u redu, ali s obzirom da tih novaca naprosto nema, ovo je ipak demagogija.

Koja pokazuje da studenti još nisu savladali osnovnu činjenicu – there's no such thing as FREE LUNCH!

ZAHTJEV 3 - Osiguravanje izlaska prvostupnika na tržište rada i definiranje poslova koje mogu obavljati.

Ovo je još jedan zahtjev koji izgleda „logično“, ali koji je u biti posve promašen. Jer, to naprosto NIJE POSAO DRŽAVE! Da se razumijemo, država svakako treba prilagoditi svoju regulativu vezano uz klasifikaciju poslova koji se financiraju iz budžeta (tijela javne uprave, školstvo, zdravstvo, ...) i reći koji poslovi zahtijevaju B.Sc. (i koje vrste!), koji M.Sc. a koji zahtijevaju Dr.sc. Ali to je manje više sve što država treba napraviti (ne bi me čudilo da to napravili nisu ;-), a sve ostalo će riješiti tržište samo od sebe ... :-)

I tako točno i treba biti!
ZAHTJEV 4 - Ravnopravno sudjelovanje u kreiranju nastave.

Kao ideja je ovo posve OK, ali umjesto što u svom proglasu citiraju raznorazne pravilnike i propise, mogli bi dati i kakav konkretan prijedlog što bi to trebalo značiti ... Dok takvog prijedloga nema, ovo je čisto udaranje u prazno.
ZAHTJEV 5 - Provjera kvalitete studijskih programa kroz akademsku godinu (kvaliteta nastavnog plana i programa, način izvođenja nastave i rada profesora, tehničke opremljenosti, dostupnosti informacija…) na temelju čega se ispravljaju uočene nepravilnosti uz javno objavljivanje rezultata.

Tooooo ! TOOOOO !!!! TOOOOOOOOOOOOOOOOOOO ...

E ovo vam je, dragi moji studenti, što se kaže „u sridu“!

Ali, da diskusiju odmah stavimo u kontekst, reći ću i ovo - onog dana kad se rezultati anketa na hrvatskim fakultetima u kojima studenti ocjenjuju svoje profesore/asistente počnu objavljivati JAVNO, Zvone Radikalni će se gol skinuti nasred Jelačić placa :-)))

It ain't gonna happen, a ako je netko zainteresiran za okladu na koju će staviti 100 EURA (a ja ću se malo nudirati ako izgubim ;-) eno mail s desne strane pa nek se javi. Najlakše zarađenih 100 EURA u životu :-). S time da se recimo ograničimo na interval od sljedećih 5 godina.

Dragi studenti, tako vam stoje stvari ...

Ali to nikako ne znači da ovo pitanje treba staviti pod tepih i klasificirati kao „nemoguću misiju“. UPRAVO SUPROTNO! Uz pametan medijski pristup ovdje se može skupiti ohoho „bodova“ i kritičarima provedbe bolonjskog procesa dati municije za ispaljivanje u smjeru ministra (i rektora i dekana i ...) na bacanje.

Da ne duljim dalje, ovdje su studenti posve u pravu a novi post, posvećen ekskluzivno ovom pitanju je u Todo listi već neko vrijeme (kao što je ovdje već i najavljeno :-)
ZAHTJEV 6 - Viši standard studiranja (modernizacija opreme, veći broj računala po studentu, veći broj informatičkih kabineta i internetizacija, veća dostupnost potrebne stručne literature, veća ulaganja u prostore studiranja, veći broj profesora po studentu, poboljšanje kvalitete nastave i odnosa profesor-student te veća dostupnost, rad u grupama do 15 studenata, manji postotak ex-katedra oblika nastave, opće poboljšanje životnih i higijenskih prilika u domovima i menzama, besplatni javni prijevoz u svim gradovima HR, veća ulaganja u laboratorije na fakultetima na kojima su potrebni).

Rič da bi reka/doda!

Ma sve mi sline cure dok ih slušan ... „veći broj profesora po studentu“, „rad u grupama od 15 studenata“ (čisti orgazam!), „veći broj računala po studentu“ ...

A onda pogledam što studenti traže u točki 2) i jedino što mogu reći je – KAKVO TRKELJANJE !!!

Dakle, školarine nećete ni pod razno, a htjeli bi „viši standard studiranja“ !!!

E moji malci ... Ako ste, s ovakim ekonomskim rezoniranjem, vi budućnost ove zemlje, onda stvarno nema nade :-)))

Ukratko (i ponovo) – ODAKLE PARE ?
ZAHTJEV 7 - Veći broj kolokvija i ispitnih rokova. Bodovanje svih studentskih obaveza vezanih za određeni kolegij (zadaće, seminari, prisutnost na vježbama i predavanjima, kolokviji, ispiti, dodatna istraživanja…) u svrhu konačne cjelokupne objektivnije ocjene.

Kakvi ispitni rokovi, kakvi bakrači!!!

O čemu vi gospodo pričate? Nema u Bolonji ispitnih rokova! Odnosno, ne bi ih trebalo biti, ako je bolonjski proces proveden kako treba! „Kontinuirano učenje i provjera znanja“ predstavlja jedan od kamena temeljaca bolonjskog procesa i stari način studiranja, u kojem studenti par mjeseci lade jaja, a onda mjesec i po dana zapnu (ako!) kad su rokovi je ošoooo ... Eno ga u Recycle bin-u i tamo će i ostati.

Druga je stvar što su mnogi hrvatski fakulteti bolonju „fejkali“ (ili, da iskoristim hrvatskiji sleng – „isfolirali“) pa su kao proveli bolonju, a ono sve isto ko prije pet ili deset godina.

Iz pozicije predavača na FERu ovaj je zahtjev posve besmislen (iako i s organizacijom ispita ovdje kod nas ima problema za riješiti!), ali kako dopuštam da ima i onih fakulteta koji su po tome debelo iza FERa, mogu samo reći GO FOR IT!

Nagazite ih ko beba zvečku i tijekom ovih par dana medijskog praćenja koje vas sljeduje, prezentirajte hrvatskoj javnosti sve organizacijske propuste koje su počinile uprave vaših fakulteta i ako ništa drugo, bar ih javno posramite. Ne da će se oni puno crvenjeti, jer im je uvijek na raspolaganju standardni „e, nismo mogli to odraditi kako triba jer nam je falilo šoldi“, ali eto, nek javnost zna koliko smo „uspješni“ u provedbi bolonje.

A i mene bi živo zanimalo kako je to na ostalim fakultetima. Pa ako imate neki link na kakav blog di bi se takvih informacija moglo naći, your comment is most welcome.


Nakon ovih sedam zahtjeva, dolazimo i do:
PROBLEM SVEUČILIŠTA

Hrvatska je Bolonjsku deklaraciju potpisala 2001. godine na Ministarskoj konferenciji u Pragu. Time je vlastitom voljom preuzela međunarodnu obvezu da će svoje visoko školstvo do 2010. godine prilagoditi njezinim načelima i zahtjevima. Taj je posao, sam po sebi mukotrpan, želi li se provesti temeljito, želi li se nakon njegove provedbe postići sve zacrtane ciljeve, i dovoljan je za jedno desetljeće. Međutim, on je u Hrvatskoj otežan samim dosadašnjim ustrojem visokoga školstva: naime, ustroj našeg visokog školstva nije nalik europskome. U nas još ne postoji nešto što je i ondje i drugdje prirodno, a zove se integrirano sveučilište.
Integrirano sveučilište takvo je sveučilište u kojemu se zajednički, u za to određenim tijelima sveučilišta, odlučuje kako će povezano i usklađeno djelovati svi dijelovi sveučilišta. Ono samo brine o planiranju i trošenju proračunskog novca na vlastiti razvoj. Za razliku od takova sustava, u nas još postoje fakulteti kao pravne osobe od kojih svaki živi i razvija se autonomno. Sve do donošenja Zakona o znanosti i visokom obrazovanju u ljeto 2003. godine, te Izmjena i dopuna istoga zakona u proljeće 2004. hrvatska se sveučilišta niti nisu mogla ustrojiti tako da budu nalik europskima.

Famozna „integracija sveučilišta“ ...

Da vam odmah u startu budem iskren, ne pušim vam ja to ni dva posto :-)))

Integrirati i centralizirati Sveučilište s preko 50.000 studenata !!! Budalaštine! Odmah mi pada na pamet sintagmna „socijalistički mastodont“, kojom su častili posebno „uspješne“ tvornice u neka davnašnja vremena :-).

Malo sam radikalan, to se slažem ali moj osnovni point je sljedeći – upravo u činjenici da je FER „pravna osoba koja živi i razvija se autonomno“ leži osnovni razlog FER-ovog (relativnog!) uspjeha. I te autonomnosti se FER sigurno neće odreći!

Ukoliko ćemo pričati o zajedničkim standardima kvalitete, ili o standardiziranim uvjetima napredovanja, ili o standardima kvalitete nastave ... onda mogu reći da sam ja 100 % za, ali FER već sada ionako debelo nadmašuje veliku većinu drugih fakulteta po tom pitanju.

A ukoliko je „integracija sveučilišta“ sinonim za centraliziranje raspolaganja šoldima, a što se vrlo brzo svede na „ma vi na FERu ionako dobro zarađujete na suradnji s privredom, pa ćemo vama malo uzeti i dati onima koji nemaju“, onda sam strogo protiv! Takav pristup je wrong in principle and wrong in practice i tu nema kompromisa!

Ovdje su mi sad pale napamet i neke stvarno radikalne ideje, na tragu mog posta „protiv masovnosti“, ali to ipak treba najprije malo razraditi ...

I tako smo došli do kraja „recenzije“ ...

Bio sam oštar, ali takav sam i inače ;-). Možda ipak malo i preoštar, ali to ću ipak pripisati svom FERovskom backgroundu. Ne u smislu da na FERu i inače vlada neka specijalna oštrina, već u smislu da ovdje stvari relativno dobro šljakaju. Daleko od toga da je sve bajno ali stvari su ipak dovoljno dobro postavljene i organizirane da neki od gore navedenih studentskih zahtjeva izgledaju posve promašeno.

Uzimajući tu činjenicu u obzir, a donekle i shvaćajući kakva je to noćna mora reorganizirati Filozofski fakultet sa svim tim silnim smjerovima i odjelima koji se preklapaju i doklapaju a da sve bude u skladu s bolonjskim principima, i posebno naglašavajući ultimativnu odgovornost Ministarstva znanosti i obrazovanja za sve propuste u organizaciji provedbe bolonjskog procesa, usprkos značajnim neslaganjim s proklamiranim zahtjevima studenata mogu reći da njihov prosvjed APSOLUTNO PODRŽAVAM!

Rasturite ih ko beba zvečku i pokažite što znate i možete. Ako se pri tome možete odmaknuti od socijalističke demagogije („mi imamo pravo na ...“) i udariti u srž („mi (ili Ministarstvo za nas) plaćamo studij i očekujemo određenu kvalitetu usluge“) još i kudikamo bolje ...

Stoga – SVI NA PROSVJED :-))). A mogli bi i ovi moji FERovci malo mrdnuti guzicom i potrošiti uru dvi vrimena na „zajedničku stvar“ ;-) Možda prošetati i kakav transaprent ;-) ... jest da je navečer kolokvij iz ASP-a, ali ako niste dosad naučili i nećete :-).

Ja vam se tamo, nažalost najvjerojatnije ipak neću moći pridružiti jer sutra ujutro iz rodilišta kući stiže tatina (druga!) princeza :-)))

First things first ... siguran sam da ćete shvatiti ;-)

- 17:13 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>