Marketing
Djece – komada TRI :-))))))
Isto kao i „društvo znanja“ i „demografska obnova“ je jedan od onih catchworda kojih su svima puna usta – nacionaliste brine kako „fali malih Hrvata i Hrvatica“, ekonomisti brinu kako „fali radne snage“ – A NITKO NIŠTA NE „RADI“ :-)))
Eh, pa jel baš sve moran sam :-) ? A, šta jes jes, lipo kaže ona poslovica „ako želiš posao odraditi kako treba, moraš ga odraditi sam“.
I tako smo odradili i treću trudnoću. Kako? Vrlo ležerno ;-)
Kum Nidžo je u subotu naletio oko devet uri pa smo se malo zaigrali Company of Heroes (poziv je bio otprilike - „ajde naleti kume, ovo nam je možda zadnja prilika za neko vrime“ ;-), dica su blaženo spavala a i žena isto tako. Barem ispočetka :-). Jer, kako je vrime odmicalo vidio sam ja da se nešto „sprema“ a kad sam u ponoć ispratio Nidžu i našao ženu u sobi s upaljenim svjetlom, sve je bilo jasno :-).
To je to!
„Jel idemo?“ - pitam ja.
„Nećemo još, ali jutro ćemo teško dočekati“, kaže ona.
„A, izvrsno, taman da malo odmorim“ :-).
„Pa ne bi valjda išao spavati i ženu pustio u trudovima samu???“
Ma neeeee :-)))))
Na kraju smo oboje malo prilegli, ja sam čak uspio i uhvatiti sat dva sna, ali oko tri i po je bilo jasno da je vrijeme za akciju. Kad se ta procedura odrađuje po treći put, tempo je nešto usporeniji i nema mjesta panici, ali kad je žena iznenada rekla „puko vodenjak!“, ipak smo ubacili u petu brzinu :-).
Prijateljica je bila tu u roku od pet minuta da se pobrine za djecu, torba za bolnicu je bila spremna već pet dana i u četiri i pet smo već bili u autu. Cesta do Merkura je bila prazna kako to valjda jedino u nedjelju rano ujutro može biti :-) i za petnaest minuta smo bili tamo.
Suprugu su odmah preuzele sestre, a ja sam ostao da se „steriliziram“ (čitaj – odjenem zelenu kutu i navučem zaštitne navlake za cipele). Kad sam ušao u boks, supruga je taman bila u trudu, ja sam zauzeo standardnu poziciju pored njenog uzglavlja i tako smo krenuli ... Sestre su bile oko nje, i bilo je kao neke užurbanosti, ali ništa meni (još!) nije bilo jasno :-). „Aha, to je malo strke dok se stvar ne ustabili, a onda nas čeka par sati odrađivanja trudova, izgon i to je to“.
Hau jes no, što bi reko Đuro ...
Nakon što je taj trud završio, taman sam imao vremena razmijeniti par riječi sa ženom i pružiti joj malo ohrabrenja, kad je sestra rekla „idemo sad tiskati“.
„Ooo, zar već ?“, iako, i dalje meni nije sinulo:-).
Kad ono, odjedanput: „Kmeeee“ !!!!???? Par brzih poteza babice, i princeza je bila mami u naručju, a uskoro i tati :-))))) U 4:05 smo krenuli iz stana, a rodili smo u 4:45 :-)))) Jel' može bolje!?
I sad nas je pet ...
Osjećaji?
Nadolaze ...
Majke u odnosu s djecom uvijek imaju head start od devet mjeseci i koliko god ponekad (ali ono baš ponekad ;-) bio ljubomoran na tu nezamjenjivu vezu između majke i djeteta koje nosi, to je samo dokaz da je prirodni red stvari nekako „uravnotežen“. You win some, you loose some ... Doduše, kako je ovaj put ispalo, i uzevši u obzir činjenicu da je supruga bila on-line do zadnjeg dana (pače dan prije poroda je s prijateljicom i djecom šalabajzala po Jarunu ;-), u ovom slučaju taj „gubitak“ baš i nije tako strašan.
Iako, ono pravo tek slijedi ...
A ako vas zanima kako izgleda „ono pravo“, evo prošlo je dva tjedna od rođenja naše male Luane 
a puno će vam stvari biti jasnije kad kažem da su gornji retci nastali gotovo u potpunosti unutar par dana nakon rođenja (dakle prije barem desetak dana). Nisam ih objavio kao post jer sam imao namjeru još puno toga reći :-) ali u tome me „spriječio“ hard reality check!
BUUUUUM ! Rusvaj :-))))
Kažu da je, u smislu roditeljstva, najveća promjena s jednog na dvoje djece, dok je kasnije, naravno „marginalno“ gledajući, sve lakše. Iz perspektive proteklih dva tjedna, mogu reći da je takvo stajalište POGREŠNO!
Ili, da budem precizniji, ono dugoročno vjerojatno jest točno, ali barem iz početka, treće dijete donosi ogromnu količinu rusvaja u obitelj! Jer, dvoje djece, koji su k tome već donekle „veliki“ - sinčina će skoro pet godina a Princeza neki dan navršila dvije – se „odrađuje“ bez većih problema, čak i bez pomoći baka-servisa (nona je u Dalmaciji, a baka u Austriji).
Ali, kad u priču uleti novorođenče koje zahtijeva bar 75 % majčinog vremena i posvećenosti (računajući kroz cijela 24 sata!), onda se stvari radikalno mijenjaju!
A kad k tome još Princeza pokupi bakteriju u vrtiću i prenese je na bebu, pa imaš dvoje bolesne djece u kući, a usput i tatu drmne prehlada garnirana s upalom sinusa, te počnu naznake da će bebu mučiti grčevi (što smo se prethodno dvoje elegantno „izbjegli“) ... što reći ?
Heh, a ko je reko da će biti lako :-))))
Svaki početak je težak, a dugoročno gledajući, što je ovih 15-ak dana muke (ma protegnuti će se to i na koji misec ;-) u odnosu na cijeli život uživanja u odnosu roditelj-dijete, i „hranjenja“ s ljubavlju kojom je taj odnos primarno definiran.
A tek kad krenem vaditi mast prijateljima koji su u svojim „težnjama“ naletjeli na, kako se zasad čini neprobojne „zidove“ ... :-)
I naravno: „Idemo dalje“ ;-)
Post je objavljen 17.05.2008. u 14:09 sati.