zvjerinjak
29.06.2006., četvrtak
oprosti II
|
strah.. bojim se.. smijeh.. smijes se.. u svakom trenutku kao da znas kojih sve stvari zajedno.. a ja bojim se smijeha.. a ja smijem se na strah.. i vise nije vazno tko je s kim.. i vise nije vazno sta je gdje.. jer sve vraca se.. ruke mi prepune krvi jucerasnjih gresaka.. lice mi prepuno boli njihovih zrtava.. evo to sam ja.. sve.. vraca se.. malo prebrzo za mene.. gomile straha u osmijehu.. ja vise nemam snage biti tu.. jer sve gubi se.. u rukama prepunih krvi jucerasnjih gresaka.. na licima prepunim boli njihovih zrtava.. evo to sam ja.. sve gubi se.. oko nas samo noc, uzasno se osjecam.. najbolje kad nema rijeci da razbijemo grad.. pusti neka tece rijeka nasih nicega sutra ce biti bolje.. sjetit cu se necega.. sutimo jedno za drugim.. oko nas.. zaboravi.. nista vrijedno spomena.. u nama zivotinje.. zvijeri zeljne govora.. pusti me zelim eksplodirati.. pusti me zelim razbijati..  |
27.06.2006., utorak
Stark Raving Mad
|
mrzim te.. mrzim tvoj tip zene.. mrzim zene koje ti slice.. mrzim manekene koji nose stvari koje bi ti mozda nosila.. mrzim tvoj parfem i sve one koji ga koriste.. mrzim tvoje prijatelje jer ti mogu biti blizu.. a najvise od svega mrzim tvoj krevet jer znam da svake noci ja tu necu biti.. …proslog utorka je bila jedna emisija o australiji i o ptici po imenu orindinki. culi ste da pauk crna udovica jede muzjaka poslije parenja. u usporedbi s pticom orindinki to nije nista. poslije parenja, muzjak zaspi. tada mu zenka otvori prsa i pojede mu srce. znanstvenici misle da je to zato da se on ne bi vise pario. da njeno potomstvo bolje prodje u zivotu. ja imam svoju teoriju. mislim da je to zato sto je ona kucka… zato, jebi se!  |
26.06.2006., ponedjeljak
letter...
|
VI eto dva su dana prosla da ti nisam pisao prijatelju stari.. no moji skrbnici su mi oci iscupali i prste porezali, ne mogu da ti pisem ali saljem ti misli na ovom uzarenom vjetru u nadi da ih nekako cujes na povjetarcima s pucine dok fijucu i zavijaju.. moj glas ces cuti.. ne mogu da gledam ali osjecam.. mirisi spaljenih tijela na lomacama kruze gradom, vjetar je jaci no inace.. danas su mi kozu derali, komad po komad, centimetar po centimetar.. nisam osjetio bol, nisam ni zajecao.. mislio sam da je to moja prva ljubav one noci, nase prve noci, kao da je bila tu odmah do mene, skoro da sam joj osjetio miris kose.. osjetio sam samo milovanje po vratu, krv se slijevala po meni, toplina me grlila, kao njeno tijelo djevice sto me grijalo. VII znam da me cujes, nekako.. danas je grmilo zemljama podzemlja, urlik se cuo ali ovaj put ne s nase strane.. zacuo sam gromoglasni glas kako proziva moje ime, mislio sam da je princ tame dosao, da me odvede u sljedeci grad.. no ovaj glas je imao milost u notama, ovaj glas nije bio glas gnjeva.. otac je dosao po mene.. nije me zaboravio.. danas sam progledao, danas osjecam jos jace, danas hodam po zraku, danas vise ne postoji, dan mi je mir.. pozdravljam te prijatelju, ne zaboravi dane bosog hodanja po livadama, ne zaboravi stisak ruke prijateljstva, ne zaboravi sto smo bili.. srest cemo se opet u jednom boljem svijetu, u jednom toplijem danu. NE BUDI TUZAN JER JE ZAVRSILO, SMIJ SE ZATO STO SE DESILO!!!  |
25.06.2006., nedjelja
letter..
|
IV nisi jedini ti koji na krizu visis, bilo ih je mnogo, bit ce ih na stotine jos.. jedan po jedan krvarit cemo rame o rame, na putu dolje.. na putu dolje prvog dana krv su mi pustili, prati krvavi put.. drugog dana tetive su mi pocupali, prati cestu natopljenu krvlju neduznih na putu dolje.. treceg dana, udove su mi porezali, prati krvavu proslost na putu dolje.. cetvrtog dana srce su mi iscupali vilama, prati krvavi put na putu dolje.. petog dana rasparali su mi utrobu, prati crijeva kraj ceste.. sestog dana na putu prema dolje, pakao je progutao moje tijelo, dusu su mi osakatili, pribili je na kriz vjecni.. ali prijatelju osmijeh mi nisu skinuli.. prijatelju sa osmjehom sam pokleknuo.. nisu me slomili, samo su me unakazili.. V eto prijatelju, pisem ti pismo s one strane.. pisem ti pismo onakraj tvog shvacanja.. u mom novom domu pakleni ratnici su toliko zabavni, siluju duse i paraju um.. smijeh i vrisak se zajedno kupaju u zraku natopljenom krvlju.. tetive vise sa umrlih drveca kao lavanda u toplim ljetnim danima na ravnicama gdje smo se skrivaca igrali.. krv, voda zivota tece u potocima sa urusenih gradova, kao rijeka u nasem selu kraj staroga mlina gdje smo prvi put ljubili.. glave pobacane po uzarenoj zemlji, kao glavice kupusa ujesen u nasem starom kraju kad su tople kise padale a mi smo bosi trcali dok nam daha nije nestalo.  |
24.06.2006., subota
letter
|
I u tudjoj zemlji igrali smo se skrivaca, u tudjoj krvi oprali smo ruke, ti pogledi, ti osmjesi vidio sam ih sve, osjetio sam ih na najezenoj kozi, jeza se uvukla pod kozu, horor je zakucao na vrata slomljenih.. ustajali ti osmjeh na licu, gadi mi se, gadis mi se, makni se covjece i idi svojim putem strance. na putu ka pucini cistoca je vijorila kroz kosu, na putu ka pucini shvatili smo sve. II pokaj se silovatelju sveg dobrog.. pokaj se silovatelju osmjeha, zvijeri paklena. III paraziti u krvi, paraziti u venama teku cestama mojih sjecanja, otvaraju sve rane zarasle, otvaraju bijes skriveni, otvaraju vrata paklu.  |
09.06.2006., petak
danas
danas mi je pogled na svijet nekako totalno mutan.. jedina bistrina koja se u njemu nalazi je cistoca krvi koja se slijeva niz moje ruke.. niz moje noge.. zar nitko ne vidi tako lijepu crvenu boju.. boju koja sada prekriva moje umorne udove.. fascinatno je to.. kap po kap.. krv cini crtez na parketu, cini portet jednog zivota.. u toj skici se utapaju sve lose misli.. ostajem tako prazan, tako sretan.. ali pak opet cemu sreca kad je tu praznina.. kap po kap.. opet me hvata strah.. cemu sve to?? pitanje se namece samo po sebi.. uzimam krpu i brisem krv.. kap po kap nestaje u jednom potezu.. to ipak nije bila krv nego samo crvena tempera zivota mog.. tempera uz koju ide kist.. a uz njega pak slikar koji rise savrsenu sliku..
|
