zvjerinjak
29.06.2006., četvrtak
oprosti II
|
strah.. bojim se.. smijeh.. smijes se.. u svakom trenutku kao da znas kojih sve stvari zajedno.. a ja bojim se smijeha.. a ja smijem se na strah.. i vise nije vazno tko je s kim.. i vise nije vazno sta je gdje.. jer sve vraca se.. ruke mi prepune krvi jucerasnjih gresaka.. lice mi prepuno boli njihovih zrtava.. evo to sam ja.. sve.. vraca se.. malo prebrzo za mene.. gomile straha u osmijehu.. ja vise nemam snage biti tu.. jer sve gubi se.. u rukama prepunih krvi jucerasnjih gresaka.. na licima prepunim boli njihovih zrtava.. evo to sam ja.. sve gubi se.. oko nas samo noc, uzasno se osjecam.. najbolje kad nema rijeci da razbijemo grad.. pusti neka tece rijeka nasih nicega sutra ce biti bolje.. sjetit cu se necega.. sutimo jedno za drugim.. oko nas.. zaboravi.. nista vrijedno spomena.. u nama zivotinje.. zvijeri zeljne govora.. pusti me zelim eksplodirati.. pusti me zelim razbijati..  |
