zvjerinjak
31.05.2006., srijeda
oprosti I
 pocinje sprovod, zalazi sunce, ne izlazi mjesec, ne postoje..sijaju zvijezde, vech svako zna njih, u morima purpura.. sad vi$e ne postoji..ne smijem se..ne volim... i sad vi$e ne putujem, ne dolazim, ne ostajem... odlaze pjesnici i umiru svuda, ne padaju suze..ne boli me... prodajem obalu i prodajem more, vi$e nisam ja vi$e mi ne treba.. sad vi$e ne postojim..ne smijem se..ne volim... sad vi$e ne putujem, ne dolazim, ne ostajem... 
|
25.05.2006., četvrtak
from daydreamer
 Umirem i nikome nije stalo... Zatupljuje me svakodenavna kolotečina. Ista mjesta, isti ljudi, ista lica. Ponekad sjedim u tramvaju želeći da skrene s puta da me odvede tamo gdje još nisam bio, da iskusim nešto novo... Stvari zbog kojih se sada brinemo i od kojih strepimo neće postojati i nikome neće biti važne. Želja da napravimo nešto po čemu ćemo ostvariti smisao jača je od nas. Svaki trenutak proveden ovdje čini mi se kao potpuni gubitak vremena, a zapravo gubim sebe. Ne prepoznajem se više, mijenjam se. Odrastam i sve postaje lažno. Pozdravi i lažni osmjesi. Smijeh u kojem nema iskrenosti i svakodnevno licemjerje. Izrugivanje ljudi koji su nam dragi, okretanje leđa prijateljima zbog nečega što nije važno. Zašto moram ispunjavati tuđe predodžbe o meni? Zašto moram glumiti? Glumiti pred drugima da bi im zamaglio vid, da ne vide kakav sam kao što i oni to rade. Da li cilj moga života mora biti opći. Moram li težiti onome čemu teže i drugi, zašto? Gubim se. Sve što je bilo više nije. Iznenadne promjene raspoloženja prikrivene slojevim laži i glume - zbog drugih. Svi imaju bolji život, njihov život ima smisao. Ali i na njima se vidi trag... ...obris životinje zatvorene duboko u njima, zaključane u kavez sačinjen od čvrstih šipaka. Svaka šipka predstavlja nešto iz njegovog života što je dovoljno jako da drži zvijer zatvorenu. Nešto za što je vrijedno odbaciti istinsko "ja" i utopiti se u šarolikom, ali ipak jednobojnom svijetu istih, a različitih lica. Svima su šipke sačinjene od obveza. Obitelj, posao, uspjeh, pa čak i budućnost predstavlja po jednu šipku kaveza. Sve su to stvari koje su nas učili da su jedine vrijednosti u našem životu, ali da li su zaista? Bi li želja da iskusimo nešto što zaista postoji mogla biti dovoljno jaka da zvijer razbije kavez? Da proživimo nešto što će nas uvjeriti da smo zaista živi. Da nismo samo strojevi koji se kreću po davno danim naredbama. Da zadivimo jedni druge... to je jako poticaj. Zašto odlaze oni koje volimo? Zašto nas ne vole oni koje volimo? Zašto bole oni koje volimo? Moje misli nisu moje... Moje čini nisu moje... Moja sloboda je prividna... Zašto je toliko potrebno uspjeti i pod svaku cijenu biti bolji... bolji od drugih. Nismo ništa bolji od stvari čija je svrha da drugi njima upravljaju i odbace. Sreća je neodređen pojam. Dođe kada je se ne zove i nema je kada je najpotrebnija. Svaki moj pokret ima svoj cilj - da ga onaj tko gleda vidi. Zašto je poštivanje pravila takko važno, ako ih prekršimo bojimo se da ćemo izgubiti sebe ili se pronaći? Zašto čak i nevažni postupci drugih privlače našu pažnju. Tak kada sve vrijednosti izgube vrijednost, zvijer biva puštena na slobodu. |
24.05.2006., srijeda
NEMA POVRATKA
 Tako dugo sam prihvachao stvari koje sam vidio oko sebe, dugo sam ih prihvachao kao da su dio mene. Sve sam misli o tome u sebi skrivao, nikada svoju iskrenu misao o njima nisam izgovorio. Sada te misli u meni toplinom sjaje, svakim danom toplije postaju, ovog trena u obliku pare vech polako izbijaju. Sada bih zelio sve jednim vriskom izraziti, glasnochom sve potisnuti, iza sebe bol zamesti, nekom drugom ostaviti. Ali, nema nikog drugog da mojim zivotom upravlja, svojim zivotom moram upravljati sam. Nema povratka natrag, zato što zelim znati tko sam, zelim zivjeti svoj zivot. Nema povratka natrag, sutra$njica cheka, ja sam na putu prema njoj. Te$ko je nachi prave rijechi, a da se stvari ne pogor$aju. Te$ko je donijeti pravu odluku, to je samo moj zivot. Ne mogu praviti ustupke i zaustaviti $to je pochelo. Ja sada imam sve niti u svojim rukama, vi$e nisam nechija lutka. Sada su tolike odluke polegnute pred mene. Ja vi$e ne primam tudje zapovijedi, jer sada sam napokon slobodan...  |
