zvjerinjak
26.06.2006., ponedjeljak
letter...
|
VI eto dva su dana prosla da ti nisam pisao prijatelju stari.. no moji skrbnici su mi oci iscupali i prste porezali, ne mogu da ti pisem ali saljem ti misli na ovom uzarenom vjetru u nadi da ih nekako cujes na povjetarcima s pucine dok fijucu i zavijaju.. moj glas ces cuti.. ne mogu da gledam ali osjecam.. mirisi spaljenih tijela na lomacama kruze gradom, vjetar je jaci no inace.. danas su mi kozu derali, komad po komad, centimetar po centimetar.. nisam osjetio bol, nisam ni zajecao.. mislio sam da je to moja prva ljubav one noci, nase prve noci, kao da je bila tu odmah do mene, skoro da sam joj osjetio miris kose.. osjetio sam samo milovanje po vratu, krv se slijevala po meni, toplina me grlila, kao njeno tijelo djevice sto me grijalo. VII znam da me cujes, nekako.. danas je grmilo zemljama podzemlja, urlik se cuo ali ovaj put ne s nase strane.. zacuo sam gromoglasni glas kako proziva moje ime, mislio sam da je princ tame dosao, da me odvede u sljedeci grad.. no ovaj glas je imao milost u notama, ovaj glas nije bio glas gnjeva.. otac je dosao po mene.. nije me zaboravio.. danas sam progledao, danas osjecam jos jace, danas hodam po zraku, danas vise ne postoji, dan mi je mir.. pozdravljam te prijatelju, ne zaboravi dane bosog hodanja po livadama, ne zaboravi stisak ruke prijateljstva, ne zaboravi sto smo bili.. srest cemo se opet u jednom boljem svijetu, u jednom toplijem danu. NE BUDI TUZAN JER JE ZAVRSILO, SMIJ SE ZATO STO SE DESILO!!!  |
