Zovi me zvijer

Osjećam se užasno.
Za sad sam imala 4 ispita, 2 sam prošla, 2 pala, i imam još jedan sutra u 9 sati. Moj stari je uvjeren da će me namjerno rušit iz flaute sutra i štoviše zabranjuje mi da odem na popravni. Kaže mi da sam glupa što još uvjek gajim nadu u to da ću proći. Pa ja ne mislim da sam toliko zaostalo dijete da u godini dana nisam bila u stanju naučiti za 2. Ne znam stvarno šta da više mislim, da li da izađem na taj ispit sutra ili ne, pogotovo s obzirom na mog starog, koji mi uporno govori da glazba nije za mene, da se okanim toga i sve poštedim živciranja. On ne razmije da ja NE MOGU samo tako zaboraviti 8 godina koje sam provela tamo. Glazbena me obilježila u razdoblju života kad mi se formirao karakter i on ne moze od mene sad očekivati da ja to sve zaboravim.
Pa očito ću sutra znati na čemu sam.


Pročitala sam 2 užasno dosadne teen knjige, a to su:

"Slatke male lažljivice" autorice Sare Shepard


i "Glee- početak" Sophie Lowell.

Obje knjige su bazirane na nekakvoj "klasnoj razlici" u srednjoj školi, tipa navijačice i sportaši su na vrhu, štreberi na dnu itd. Zbog takvih knjiga ja sam se "bojala" srednje, ali društvo nije ni približno onakvo kakvim ga takve knjige predstavljaju. Radnja je totalno nezanimljiva, zbog toga što se sve vrti oko nekih (uglavnom) ženski koje su sve redom u nekakvim ljubavnim dilemama, i najednom počnu dobivati čudne poruke/ počnu rat sa sportašima i navijačicama. Znala sam kakve će te knjige biti čim sam ih uzela u ruke, no budući da su mi ih preporučili neki ljudi, probala sam. Ne znam, možda su serije bolje, ali nakon ovoga ih nemam namjeru gledati.


Napokon sam pročitala i Tolstojevu "Anu Karenjinu". Mislim, svaka mu čast, ali rasprave o smislu života na kraju knjige su me stvarno ubile u pojam. Valjda još nisam dovoljno zrela za takve knjige.

Oznake: ispiti, glazbena, knjige

U zadnje vrijeme se osjećam prilično bolesno.
Mislim, idu mi na živce ženske koje mi pokušavaju nekoga uvalit. Pa zar ja baš MORAM biti s nekime da bih bila sretna? S druge strane, da nisam tako, ajmo reći depresivna, sigurno im takve stvari ne bi padale na pamet.

Zapravo me doista pogodilo to sto će mom školovanju u glazbenoj ubrzo doći kraj. Tako je to, kad profesor za nešto kaže da je tako, ono je bas tako i nikako drugačije. Mislim, kome bi ljudi trebali vjerovati? Uglednom i veleštovanom profesoru ili nagloj učenici s majcom Marilyna Mansona?

Ali stavimo sad glazbenu sa strane. Mislim, nije da dio mog identiteta „umire“ zajedno s njom. Najviše od svega me živcira to što ljudi od mene očekuju da prihvatim situaciju kakva god bila, bez obzira što nisam samo ja ta koja ima putra na glavi. Mislim, moji roditelji smatraju da ja ne ću uspjeti završti fakultet ne zbog mojih radnih navika, nego zbog mog ponašanja. Drugim riječima, ako se zamjerim nekom od profesora, zbogom visoko obrazovanje, dobrodošao posao za minimalac (ili još gore, nikakav posao). Znači li to da moram tih 5 godina fakulteta provesti šuteći i čineći samo ono što mi se kaže, a svoje mišljenje i frustraciju izražavati naknadno?

Svijesna sam da se ne ponašam odraslo, dapače ponašam se veoma razmaženo, ali mislim da zadržavanje bijesa nije dobro. Mislim, zar ne počinju svi svjedoci svoju izjavu nakon nekog ružnog događaja (poput toga kad učenik dode i pobije pola škole) rečenicom: „On je bio tako dobar i povučen mladić...“. Previše zadržanog bijesa može dovesti do veoma neugodnih situacija (ne mora to uvjek bti tako drastično, ali svjejedno može biti neugodno), a svi koji me poznaju znaju da sam ja VEOMA ispunjena bijesom.


Trenutno čitam dijeli „Kušnja“, autorice Lauren Kate, knjigu iz serijala „Pali anđeo“.


Baš jutros sam završila sa „Plavom krvi“ iz serijala „Vampirska akademija“ autorice Richelle Mead. Malo sam zapustila taj serijal, zato sto sam prije jedva čekala da prevedu 2. dio, a sad su već preveli do 5. a da ja nisam ni počela čitati.


Ali nisam ju čekala jednako nestrpljivo kao „Probuđenu“, naravno. Jedina knjiga koju čekam nestrpljivije od posljednjeg nastavka „Kuće noći“ je 4. nastavak Bartimeja, kojeg očito nemaju ni u planu za prijevod.

Oznake: glazbena, knjige

Poštovani profesore V.S.,

pišem Vam ovo pismo s iskrenom namjerom da raščistimo nesuglasice do kojih je došlo. Znam da naša suradnja, koja traje skoro pa dvije godine, nije bila najprodukivnija, ali ne vidim povoda za takve drastične radnje koje ste poduzeli u poslijednje vrijeme.
Ja se na svim Vašim predmetima jako trudim, te ne vidim razloga za grubo verbalno izražavanje kojemu sam ponekad izložena. Ja sam svjesna da znam ponekad biti teška kao osoba, ali smatram da je povisivanje glasa sasvim nepotrebno.

Nadalje, smatram da su geste koje upučujete mojim roditeljima i svojim štovanim kolegama u vezi mene nadasve pretjerane. Ni jedan od vaših štovanih kolega do sada nije rekao da smatra da su moje mentalne sposobnosti ispod one razine koja je potrebna za shvačanje nekih pojmova. Također, ni jedan od njih ne smatra da je održavanje satova za mene uludo trošenje vremena i da ja nemam pravo otići se raspitati u zbornicu nakon izostanka profesora više od 25 minuta.

Svjesna sam da Vi smatrate da ljudi koji nemaju baš puno talenta, poput mene, nisu vrijedni da im čovjek poput vas prenosi svoje znanje, i da trebate biti posvečeniji osobama s velikim potencijalom, no mislim da niste svijesni da je takvih osoba ustvari vrlo malo, te kada biste podučavali samo takve ljude, ne biste imali dovoljno sati za popunjenje satnice.

Nadalje, smatram da vjersko opredjeljenje ne smije biti prepreka u bilo kakvoj vrsti međuljudskog odnosa bilo koje vrste, a kamoli odnosa na relaciji profesor-učenik. Osobno me prvrijedilo što Vi smatrate da sam ja nesposobna pojmiti značenje glazbe zato što ne prisustvujem učestalo misnom slavlju, kako Vi smatrate da bi trebala, i zato što se glazba koju slušam u svoje slobodno vrijeme ne sastoji od liturgijskih pjesama, nego od pjesama koje crkvu bas i ne prikazuju u najboljen svijetlu.

I na kraju, molim Vas da svoju naklonost prema nadarenim učenicima ne pokazujete javno i drastično, zbog toga što i netalnetirane osobe poput mene ipak imaju osjećaje i mogu vaše postipke smatrati favoritiziranjem, utemeljenim na obiteljskom poznanstvu i zajedničkim interesima, a ne na zaslugama i vještini.

Srdačan pozdrav,

Zvijer

P.S.
Kretenčino jedna stara, cijeli praznici su mi otišli na živciranje oko harmonije i partitura, te ti je bolje da me pustiš na ispit!

Oznake: glazbena, talent