Osjećam se užasno.
Za sad sam imala 4 ispita, 2 sam prošla, 2 pala, i imam još jedan sutra u 9 sati. Moj stari je uvjeren da će me namjerno rušit iz flaute sutra i štoviše zabranjuje mi da odem na popravni. Kaže mi da sam glupa što još uvjek gajim nadu u to da ću proći. Pa ja ne mislim da sam toliko zaostalo dijete da u godini dana nisam bila u stanju naučiti za 2. Ne znam stvarno šta da više mislim, da li da izađem na taj ispit sutra ili ne, pogotovo s obzirom na mog starog, koji mi uporno govori da glazba nije za mene, da se okanim toga i sve poštedim živciranja. On ne razmije da ja NE MOGU samo tako zaboraviti 8 godina koje sam provela tamo. Glazbena me obilježila u razdoblju života kad mi se formirao karakter i on ne moze od mene sad očekivati da ja to sve zaboravim.
Pa očito ću sutra znati na čemu sam.
Pročitala sam 2 užasno dosadne teen knjige, a to su:
"Slatke male lažljivice" autorice Sare Shepard
i "Glee- početak" Sophie Lowell.
Obje knjige su bazirane na nekakvoj "klasnoj razlici" u srednjoj školi, tipa navijačice i sportaši su na vrhu, štreberi na dnu itd. Zbog takvih knjiga ja sam se "bojala" srednje, ali društvo nije ni približno onakvo kakvim ga takve knjige predstavljaju. Radnja je totalno nezanimljiva, zbog toga što se sve vrti oko nekih (uglavnom) ženski koje su sve redom u nekakvim ljubavnim dilemama, i najednom počnu dobivati čudne poruke/ počnu rat sa sportašima i navijačicama. Znala sam kakve će te knjige biti čim sam ih uzela u ruke, no budući da su mi ih preporučili neki ljudi, probala sam. Ne znam, možda su serije bolje, ali nakon ovoga ih nemam namjeru gledati.
Napokon sam pročitala i Tolstojevu "Anu Karenjinu". Mislim, svaka mu čast, ali rasprave o smislu života na kraju knjige su me stvarno ubile u pojam. Valjda još nisam dovoljno zrela za takve knjige.
Post je objavljen 08.06.2011. u 21:20 sati.