666999

gledam naslovne stranice novina. pobijediti australiju najvažnija je stvar u ovoj državi s tristapedeset tisuća nezaposlenih, milijun i po uzdržavanih i još toliko onih koji ponešto raduckaju za ''mižeriju''. država u kojoj su nacionalni sportovi ''dizanje kredita'', ''preskakanje obroka'' i ''rastezanje plaće od prvog do prvog'' bacila je sva svoja nadanja na jedanaest odabranih loptogurača nadajući se da će svojim jedinim životnim umjećem priskrbiti naciji dva dana sreće, a sebi još po koji milijunčić kovertibilnognečeg na bankovni račun.

sjetih se kada me asistant na jednom kolokviju pitao da nabrojim vrste francuskih lovačkih pasa. ispalio sam kao iz topa: platini, žires, tigana…. jedanaest francuskih veličanstvanih loptogurača koji su svojim umiječem ostavili traga u mom mladom životu. kolokvij sam prošao na umjetnički dojam.

nadam se samo da će, nakon sudbonosnog četvrtka, neki slijedeći naraštaji na pitanje profesora – ''po čemu je poznata australija?'' odgovarati: ''kengur, koala, čudnovati kljunaš, eukaliptus, bumerang…'', a ne ''viduka, skoko, čulina, brešano…''
živi bili pa vidjeli…

i dvije tri navijačke parole za podizanje blogovskog morala (tek toliko da se nađe)

KOL'KO NAS IMA, JEBOTE, KOL'KO NAS IMA…
MALO VAS JE, MALO VAS JE, PIČKICE…