Usputne bilješke

Prije otprilike dvije godine, potaknuta pomalo silom prilika, nastala je ideja da kupim manju vikendicu ili klijet s vinogradom ili voćnjakom. U to vrijeme uopće nisam bio siguran gdje bi bila smještena, kako bi izgledala i koja bi joj bila osnovna namjena. Financijske i opće okolnosti nisu mi tad bile naklonjene, niti su obećavale mirnu i stabilnu budućnost. Nisam bio siguran ni gdje ću živjeti, pa je postojala mogućnost da se u jedan takav kućerak preselim i u njemu stanujem sam. Unatoč brojnim upitnicima i nedoumicama započeo sam potragu koja se u ovih dvije godine donekle fokusirala i iskristalizirala. Uspio sam u međuvremenu osigurati koliko-toliko optimalna sredstva za kupnju takve nekretnine. Logičan izbor u zadnje je vrijeme bio sužen na nedaleki  Kloštar Ivanić, odnosno područje bregovitih vinograda u njegovoj bližoj okolici. Odluku mi je na kraju olakšala činjenica kako neće biti potrebe da se tamo preselim i da će to ipak biti samo mjesto za odmor ili za fizički rad, kako se uzme.

U protekle dvije godine manje-više redovito pratio sam oglase na internetu. Svaku iole zanimljivu i dostupnu opciju pobliže bi razmotrio i uživo promotrio. Nagledao sam se svakojakih građevina, od potpuno derutnih u šikaru zaraslih izbi do bogato uređenih prostranih objekata s atraktivnim okolišem. U nekoliko navrata bio sam blizu kupnje, ali bih ipak na kraju zbog nekog važnog razloga odustao. Primarno mi je bilo da zemljište i sama klijet, odnosno vikendica nije prevelika, da je dovršena, koliko-toliko funkcionalna, sa osnovnim priključcima, legalna i da je na pogodnom položaju, po mogućnosti s lijepim pogledom. Sve skupa trebalo se uklopiti u financijski okvir koji je bio donekle zadan. Brzo sam shvatio da ne mogu dobiti sve što želim i da ću morati učiniti neki ustupak i sam sa sobom postići kompromis. Krajem ovog ljeta bivao sam već pomalo umoran od traženja ili možda bolje reći od vlastite neodlučnosti i dvoumljenja. Poželio sam okončati potragu jer bi daljnja bila kontraproduktivna i cijela ideja mogla biti dovedena u pitanje.

Prije desetak dana naišao sam na jedan oglas na facebooku; manja klijet s prilično velikim vinogradom i voćnjakom u Kloštar Ivaniću na svega pet kilometara od kuće u kojoj sad živim. Cijena povoljna, lokacija dobra, stanje solidno. Prvo sam detaljno proučio sam objekat i uvidio da bi uz manje adaptacije mogao biti koristan i ugodan za povreni boravak. Zatim sam prehodao blago nagnutu padinu koja se sastoji od dugih redova starog vinograda i voćnjaka što obuhvaća oko 1200 kvadratnih metara. Na prvu sam htio po tko zna koji put odustati jer za održavanje istog možda u budućnosti neće biti dovoljno vremena i energije ili novca. Kad sam međutim stao na neveliku tresu na ulazu u gornji dio klijeti i pogledao uokolo, znao sam da ću kupiti unatoč tome što je okućnica prilično velika i zahtjevna za košnju i održavanje. Nisam jednostavno mogao odoljeti  prizoru velike plahte uglavnom zelenog krajolika što se odmotao kilometrima. Na lijevo malo šume Marče, ogranak naselja Bešlinec, susjedni Poljanski brijeg i iza njega komadić Moslavačke gore. Na desno drugi brijeg simpatičnog imena Put u raj, a iza njega dio Ivanić-Grada. U sredini prema jugu, polja, autoput, šuma Žutica i u daljini vitki dimnjaci sisačke rafinerije s pozadinom od Zrinske gore. Između svega toga sasvim daleko kroz izmaglicu nazirala se, vjerovali ili ne, preko granice planina Kozara. Linija tog širokog horizonta bila je ključna u odluci da kupim i u budućnosti oblikujem po svome taj komadić zelenila s kućicom na vrhu.