22
nedjelja
veljača
2009
" Šta se smiješ? To je tužna priča! "
Opet..i opet..pojavljuješ se kao sjena
mršava, ispijena u strahu od dana koji dolaze pred tobom
kao kakav otužan lik iz 1001. jedne noći
znam u tišini kako nećeš posustati
dok ih ne bude barem toliko..
vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
a ja se uvijek iznova pitam koliko
.. koliko mogu da ti dam..
i imam li zaista toliko čvrste zidove..
ja nisam zakon,ali jesam vojska
ja nisam ratnik ali umijem da pucam
ja nisam ljubav..i nudim tek nešto..
a ti si taj koji je uvijek ovdje i kojem nikada nije dosta..
pojavljuješ se opet i uvijek kao sjena
dobro poznat lik ocrtan na plohama iza mojih leđa
..a ja sam samo avet, sasvim nepostojana i prozirna
i uvijek tako teška..
odana svodovima iznad sebe ..sa revijom baš takvih lica..
nudim tako malo..i pitam se oh, zaboga! Što radiš ovdje?
tako slomljen,tako tužan i uvijek dovoljno grub da posrnem pred tobom..
vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
a ja se uvijek iznova pitam koliko
.. koliko mogu da ti dam..
i imam li zaista toliko čvrste zidove..
ja nisam zakon,ali jesam vojska
ja nisam ratnik ali umijem da pucam
ja nisam ljubav..i nudim tek nešto..
a ti si taj koji je uvijek ovdje i kojem nikada nije dosta..
kažem honey pokupit ću metak za tebe,
proliti tvoju suzu koju tjeraš na moje oko,
i vrištati u jebenom strahu tvojih dana
još danima, dugo i glasno pred ogledalom..
tako dugo dok.. vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
i znati ću točno onako kako i ti znaš
da su moja koplja uvijek oštra i uspravna,
streljiva nikad ne nedostaje..
a ljubim te upravo kao sebe..
tim svojim vlažnim,otečenim,divljim usnama..
možda nije nešto..
kažem ponizno..
kažeš poslužiti će..ne želim biti grub..
ali bolje i to nego ništa..
mislim..
boli me kurac jer..vani
..mogu biti ratovi, ljudi plaču..znam..već po prirodi..
sve vani jest jebeni strah..ali..
moj je vrisak trenutno jači od njih!!!
a stvari se menjaju već same po sebi..
ipak ne sumnjam ..ti ćeš uvijek ostati onaj
dobar stari koji samo voli igrati na sigurno!
Fuck!!!
komentiraj (7) * ispiši * #
08
nedjelja
veljača
2009
Ljubav je srebrni sprej
Zlostavljam riječi u sebi..
kažu ne možeš uvijek s riječima
zlostavljam riječi u sebi..
kažu ne moraš uvijek s riječima..
zlostavljam riječi u sebi..
dok ne kažu točno..
ono što nosim..
kao kožu kojom sam omotana..
postoje tajni kodovi u mojim riječima
interni zapisi tajnih sastanaka
i javnih ljubavi..
danas je kao zahrđali vlak
u crno-bijeloj tehnici mojih očiju
danas je jutro u neonu..
presvlačim tu istu kožu..
ne sviđam se sebi u coloru,
ali hej! crvena..!
Koliko još ima do sunca
i jeli mjerivo u koracima?
Solarizacija, dali ubija kao na slikama?
zlostavljam riječi u sebi..namjerno.
igra vještaka i vječna rutina...
ljubav je srebrni sprej, ljepljiva
i reflektirajuća, velika ljubav..
ljubav je posljednja kurva na
jutarnjem povratku u baznu stanicu..
tko kaže da ne postoji ljubav?
Tko nam krade riječi iz ustiju?
ovako zlostavljane i rijetke
neprocjenjive, nisu na prodaju..
sanjam u prstima usmjereno
moj Gary Numan i ja..
svatko sa svojom puškom..
nikad sa premalo streljiva..
“No visions of my life
Will flash past my eyes
I've waited thousands of years
For this prize
Someone is calling
But who's left alive
Just me and you dear
Please show some surprise”
( Crime of Passion. G. Numan)
komentiraj (3) * ispiši * #