+++AFTERHOURS+++

one more night spent on your mirror
black maria, in your eyes
this stuff so strange and lonely
England fades away
in your eyes

two o'clock in the morning
ninety-four degrees

through the stillness through the heat
the cars go by on Fifth and
breathing slow
get up off the floor and angel
put your clothes on
it's time for us to go !!!

let's take a ride ...

© 1984. Words by Andrew Eldritch, Music by Andrew Eldritch.

=> Za Angie-Bejbe:)

:-:-ŠEĆERNA BOLEST-:-:

U SRCU ČOKOLADNE BOMBONIJERE
LEŽALA JE ONA-
SA DUGAČKIM CRNIM OČIMA I OSMIJEHOM HIJENE,
DON QUIHOTEOVSKOM HRABROŠĆU,
TIJELOM ODRASLE ŽENE.
ULJEPLJENE PIPI DUGE KOSE,
BOSA I GOLA DO BOLA POSVE-
ŠEĆERNIM PRSTIMA I OSTALE
ŠEĆEROM POSPE
S PJEGAMA ŠARENIH ČOKOLADNIH MRVICA...
/...NAJDRAŽI LIK IZ BAJKE
UVIJEK JE BIO IVICA!/
...NAMIGUJE SAD NEKIM DRUGIM ALISAMA
ČITAJUĆI PRIČU SVOG ŽIVOTA
IZ TUĐIH PISAMA...
ZNA KAKO SANJATI PUNIH USANA
MARZIPANA I ČOKOLADNIH ZEČEVA,
S RUKOM NA ''MRAMORNIM'' GRUDIMA-
MOJ JE ŽIVOT SVAKAKO ZASLADILA!!!

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

/...evo da i vama malo zasladim dan svojim sinoćnjim neurozama/
danas ću preskočim...->idem na MIZAR,Jeeeeee!!!/
onima koji ne idu,evo jedna fotka za uspomenu i dugo sećanje:)))

/~MIZAR~ 1988 g./

12/05/2002

~ KRVAVI POJ ~

Kako bih volio da me nema!!!
Iščupao bih bol iz tvojih očiju!
Popio čašu soli uz ručak gorčine sa tvojih prstiju.
Pa tako vulgarno glup uspeo brdo krajnjeg idiotizma
Na krilima ludosti odustao od biciklizma i rekao-
Da jesam sve ono što hoću baš zato što me boliš,
Svojim pogledom pališ sve ono malo što na meni voliš!
I kriknuo bih,polomio pluća
Da sve nije bilo tako lažno!
Pa šta!
I od tebe,i od mene
Ionako je svejedno kad više nije ni važno.
Znala si voljeti onako kako si htjela
Pa sam i ja tebe volio svakim djelićem svoga tijela
...i znojio krivnju,
a ti si se smijala;čedno i vjerno misli zaklanjala
jer kao nije smiješno to čemu se smiješ,
već neka suluda priča?
E,da sam tada sve rekao!
I što jesam i što nisam znao i mislio.
Da sam te tada stjerao u kut u koji sam i sam na kraju stao.
Sada bih bio tu.
I volio bih to!
Ne bih poželio iščupati bol iz tvojih očiju,
Ni ručao gorko s tvojih prstiju!
Polomio bi ih!
Kao i sve!
Stao tako vulgarno glup
Na vrh svake spoznaje
I onako bitan rekao:''Draga!
Ionako je svejedno!
Za mene si vjetar koji me dobro
Služio sve do cilja,
Kad sam već ostao bez bicikla!''
Srdačno tvoj
Krvavi Poj!!!

~ DALEKO ~

SVE JE TAKO DALEKO,DALEKO,
DALEKO ...
KAO DA NI ZVUK VIŠE NE POSTOJI
U NJIMA ...
MOJ ZVUK JE SVEČANO UGASNUO
NEGDJE PUTEM ...
USPUT PROSUO SVOJ SMISAO.
SLIKA JE PROMJENA ;
OCRTANA BORAMA,
OSLIKANA BOJAMA MOJE
JUČERAŠNJE MASKARE
I TVOJIH GROZNIH RUŽEVA.
ZRAK JE PROPUH TVOJIH RIJEČI
I SASVIM TIHO ODZVANJA.
TI SHVAĆAŠ ...
MI SMO IZGUBLJENA BITKA,
POGUBLJENA KONJICA PROŠLOSTI
I USPOMENA.
I SVE JE TAKO DALEKO,DALEKO,
DALEKO ...
I MI SMO DALEKO ...
MOJ OSMJEH NIKADA NIJE
PRIPADAO TEBI
I TI GA NIKAD NISI VOLJELA,
KAO NI JA TEBE DRAGA.
SVE JE DALEKO ...
I ODRAZI I SJENE,
I KORACI ...
DALEKO,DALEKO I OD
TEBE I OD MENE ...
TKO ZNA MOŽDA SE SVE
ZAPRAVO DESILO NEKOM DRUGOM!
NEKOME,NE NAMA!

Usput ponedjeljkom,ponavljajući samu sebe, sebi samom,
koji je danas ostao bez sebe ali samo u trećem licu da se razumijemo,molim!!!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Preletio sam danas samog sebe dok sam hodao cestom u rano oblačno jutro.mrzio sam činjenicu što sam tako visok pa ipak tako je lakše pričati sa pticama čak i u ova teška vremena i ptice se mijenjaju.sve se nekako mijenja osjećam dok ispijam još jednu jutarnju kavu u nizu kako se već dugo nisam osjećao ovako jugonostalgično...eto bez obzira na broj godina i sve one silne letove još uvijek sanjam jedno posve drugo doba i osmijeh na licu sebe kao djeteta, mir u kući i nedjeljna okupljanja.pa sam nastavio letjeti nesvjesno se krećući u prošlost bez skretanja...prošlo je tako mnogo vremena znam jer tako osjećam pa već polako ponavljam samu sebe...danas je ponedjeljak i doista recenzija današnjeg dana koji još doista nije završio(ne moram naglašavati ono nažalost,vjerujem)ne bi vam se nimalo svidjela...danas je ponedjeljak pa se eto ne sviđaju ni meni recenzije ijednog dana od prije...pa letim i dalje i mislim...ma stvarno pa tko te uopće više pita što misliš i kako osjećaš,kako želiš i Bože me sačuvaj zašto...pomalo mi je već dosta...mita koji nesvjesno stvara u nama ova nepisana legenda o ponedjeljku...a kao ono Sunday bloody Sunday???ma f*Monday Miki;God bless all those Sundays...a posebno one davne davne...sigurna sam znat ćete koje kao što već znate kako mijenjam svoj identitet,ne namjerno već posve slučajno...doista ima nešto u svakom tom licu u kojem se odlučiš pisati,ali zaista ima li ljutnja lice i rod...ma joj sve je danas tako i ove promjene vremena i raspoloženja ma jao da ne pišem o pms-u zaista...Bože me sačuvaj klišeja.I'm leavin' and it's the only truth -tako sam si teška da sam već i hodati zaboravila...pa eto malo letim sa nadom u skori pad.sve je tako milije nakon jednog tupog udarca i dobrog piva nakon tog vjerujte posebice u ponedjeljak...i još jedna jaka, jaka pon*kava koju ću upravo bubnuti....ne brinite povremena shizofrenija je samo trenutna nuspojava...je pa ni vrag da ste mislili da se mogu samo tak izvući?;)))

OH I DA NE ZABORAVIM,SKORO ME ZGAZIO AUTO*/i ne...nisam vjerski fanatik...

*PA SRETAN VAM PONEDJELJAK*

E,SAD...


Nema veze...
Pozornica je prazna
I to je u redu.
Ja urlam sam;
Daskama pod sobom
pričam o materijama
istini ...
i to je u redu.
Rekla si sama.
Ja mogu izdržati
Zavjese još daleke
Još uvijek u počinku.
I to bilo u redu
Da je i predstava!
Da urlam za publiku
I ne slušam tebe!

###...THIS MONKEY'S GONE TO HEAVEN...###

* TOPLIJE OD VREMENA *

NEBO JE TAMOM SVOJOM
SPUSTILO SUMORNU ZAVJESU NA GRAD.
PROZORI SU HLADNI,ZAMAGLJENI S MOJE STRANE.
S ONE STRANE BAŠ SAVRŠENA PODLOGA ZA KIŠNE KAPI.
PROMATRAM DIM CIGARETE
I ČINI MI SE JEDNAKO SIVIM KAO I OVAJ DAN.
USAMLJENOST JE TO GORA.
CIGARETA I NIJE NEKO DRUŠTVO.
PA PRIČAM PAPIRU
KAKO MRZIM ŠTO TE DANAS NEMA OVDJE
DA UNESEŠ MALO BOJE U CIJELU STVAR.
DA ZAJEDNO POPIJEMO KAVU,PODIJELIMO BRIGE,
PREBROJIMO KIŠNE KAPI ŠTO KITE NAŠE KROVNE PROZORE,
I NAĐEMO UTJEHU U POGLEDIMA JASNIM SAMO NAMA,
DRŽANJU RUKE...RIJEČIMA TOPLIJIM OD OVOG VREMENA...

::: U MENI :::



Visoko su sjale te noći
Svih onih milijun,milijardu
Ili koliko već...

Tako je bilo...
...i bilo je...

odjednom –
utihnule su zvijeri nebeskih dvora...
poklonile se djevice,
a pticama utihnu krila

...i bilo je...
tako je bilo...

zatvorih usta da sačuvam
nešto od čuđenja u njima
ne čuh ni travu razdraganu vjetrom
kad ugasla su svjetla

...i bilo je...

pred mojim očima
ruka se ruci pružala
sav se svijet sprijatelji...

...i bilo je...

trajalo u svakoj pori
nepomično i silno
kao da baš nikada nije bilo...

...A bilo je...

#...uf ili mi papali komentare ili nekog ostavih ozbiljno bez teksta he,he.../čini se da ova
upala sinusa polako jenjava...pa se inspiracija ponovo vraća./..evo vam jedna romantična.../


~°°~ ASTRID ~°°~

Probudio sam te da bih ti stavio poluplav akvamarin u oči
u nadi da kad ih ponovo sklopiš
izlit će se more iz njih...samo za mene...

(plivajući možda naiđem na jučer,popravim ono zašto si uopće usnula)
i da ti obojim usne u crvenu boju koralja
baš kao onih dok ronim tvojim morskim bespućima...
izgubljen u naletima orkana tvoje podivljale duše
nošen klimom tvog zadnjeg pogleda (draga...
sve samo da slažem sebe...
da se uvjerim kako doista spavaš
obraza blijedih samo zato što ih ja u bijelo obojih
(..i da te poljubim još jednom...koraljnih usana,
s poluplavim akvamarinom u očima...
rastopljenim na tvojim grudima....