malo drugačiji sportovi

to je jedna KT na sljemenskom trekingu, jedan od stupova zicare. ja kak sam se zapalio za taj trek tak svako tolko istrazujem dio po dio zadane staze. i vec par puta prosao sam uzbrdo onom ludo strmom Gipsovom stazom i gledam odozdola brojeve stupova. br.5 je onaj sa kotacem i malom trafostanicom, na nekom prijevoju. cini mi se kao idealan za KT, pa zakaj nije tu nego na slijedecem? a slijedeci, pretpostavljeni dakle br.6 je na totalno nepristupacnom brdascu tam gore, ili kroz sumu ili prek dve rupe i dva brda ako ces ispod zice. skroz izvan puta. grrr, svaki put si mislim ma necu ga sad nego drugi put, ne da mi se provlacit kroz granje. i onda napokon zadnji put kad sam imao samo malo vremena za jedan juris gore odlucim pogledat koji klinac je s tim stupom br.6. za svaki slucaj sam ih opet prebrojio, a svaki stup ima i broj na sebi, sa donje strane, sve se nadam da ce ovaj put ispast da je 6ica ipak taj lako dostupni. ali vraga, opet br.5 pise (sa donje strane). i tak krenem ja kroz grmlje, granje, trnje i blato i potoke i ostatke snijega i zmazem se ko pajcek i zgrebem. i dodjem do jebenog stupa "br.6". kad ono na njemu tabla "7". pa p.... ti m....... kako?! o, glupsane nijedan. i jos uvijek mi nije jasno. ko neki idiot krenem ja ispod zice prema dole, kroz trnje i klizuci se po blatu, kao mozda cu se zabit nosom u "nevidljiv stup br.6", mozda je taj virtualan, mozda je tabla na panju na zemlji, mozda mozda mozda. a mozda je onaj moj br.5 zapravo dupli stup (gle, je) i mozda ima tablu i sa gornje strane (gle ima) i mozda tam pise br.6 (gle...)

uvijek sam se smijao Bobu kad bi usli u neki ducan sportske opreme. nema sanse da bi izisao van bez neke nove igracke, nekog dijela alpinisticke opreme,ovakvih ili onakvih specijaliziranih tenisica, posebnog ruksaka, komada odjece ili nekog drugo prijeko potrebnog komada opreme. a onda bi valjda to skrivao da mu zena ne vidi na sta je OPET spizdio novce. jer bi ga kaznila tak da mora i njoj kupit nesto.
opcenito ti pustolovi izgleda jako pate na opremu. na pocetku mnogih treninga znao bi on rovarit po prtljazniku auta i birat koje od tri-cetri para tena ce obut. a ja u istima i na posao i na Velebit i u vinograd. skrtica jedna obicna.nikad nisam imao vise od 2 para operativnih tenisica istovremeno. mozda tek jos jedne prastare poderane za poslove tipa spricanje vinograda, ali to je sve bilo na rubu bacanja. Bob je uvijek imao po 5-6 i vise pari igracki doma u ormaru i jos tolko raznih vrsta ruksaka.

i onda mi osvane jucer u novinama letak sa opremom u Intersportovim ducanima u sklopu Mercatonea. i nadjem tam neke visoke McKinley krizance izmedju tenisica i ultra lakih trekerica. ma njam, cijena 280kn! ides!!! idem. i pojavim se odmah jutros u 9h na otvaranju. i koga sretnem - jos jednog pustolova, staru njusku velebitsku, Tihaca, vlasnika jednog treceg mjesta i jednog prvog, jedan od samo trojice kojih se mogu na prvu sjetiti da je prosao obje ultre. treci je Pecik. e da, Dudo Filipovic je isto prosao obje, a i Marko Demšar. morat cu to provjeriti, mozda ima jos koji, isprike ak sam koga izostavio, ne poznam jos sve trkace

I naravno, Tihac isto vidio oglas i evo ga. istim poslom. iz ruksaka sam odma izvukao debele carape u kojima inace trcim po planinama i izmjerim jos pol broja do broj mjesta viska. noga se zna povecati za cijeli broj na dugim trkama. al gle, ima tu i nekih niskih cvrstih tena, za isto 280kn. hmmm. ajd daj i te, povampirih se ja. ionak sam lani dao za jedne LaSportive prek 500kn a nisu trajale dulje od 400km kamenjara. sad za 50kn vise dobim dva para. preporucam da si pogledate tu opremu, za tu cijenu sigurno ne bute nasli nista bolje. izgledaju mi sasvim ok, ove visoke (Dakota trek) su lagane a cvrste, trebale bi biti idealne za Velebit i Mosor (i Bjelolasicu, tj Vihoraski), di noga tako lako skoci u stranu i ode zglob. niske (Trail Race) budu za ostale, zemljanije trekinge. a imaju dobre ripne na djonu, cine su ko da budu dobro drzale na kamenju. mozda nadjete fotke na http://www.mckinley.de ak imate Flash7, ja nemam pa nisam docekao nac fotke. potrazite malo, ili odite odma u duckas vidit uzivo

vozimo se mi doma i usput mi Tihac puni glavu nekim tam ruksakom od Salomona u TurboSportu. ajd idemo vidit. lagan ko perce,svi moguci mali dzepovi i mrezice tocno konstruiran za pustolovne utrke. mozda 20-25 litara u njemu , malo ali prakticno. na ljetnim utrkama kad nemas puno robe ni netreba puno vise. osvojio me sistem na ledjima, neki jastucici po duzini u dva reda, ne legne na kukove i kriza nego podijeli tezinu po duzini ledja. taman za mene, koji muku mucim sa trljanjem ruksaka po donjem dijelu ledja. ima i dzepic za camelback sa vodom i rupu za cjevcicu. 90% nylon, 10%poliester. sivan onak kriz-kraz da se teze podere. kolko para, 450kn? a velis takvi kostaju i po 700-800? ufff, mogo bi bit idealan za Velebit. bas sam trazio tak nesto. samo da ne bude premali. ma nosit cu manje stvari, moram se vise naucit reducirati. ajd daj.

i ode 1000 kunica na igracke. znam, moram tolko ulozit po sezoni, nadam se samo da cu izgurat sve ovogodisnje trke sa tim tenisicama i ruksakom.jer samo trekinga, utrka imam preko 500km. sto znaci jos barem tolko, ako ne i duplo, na treninzima. ajme. a nist, bum si kupil jos koju igracku kad dodje vrijeme, ili cu hodat podrapan pred kraj sezone, tak se nekak najkomotnije osjecam. Tihac si je kupil niske tene, a htio je i ruksak, ceznutljivo ga je mjerkao kad sam ga pokupio. al veli zena mu ne bi oprostila tolki shopping odjedanput.

Oj ti nepoznati hodacu,
vlasniče slape 44, na tockice
Sto si se danas prijepodne strmoglavio od Erberovog prema Kraljevom
Sto mi skakuces nizbrdo kud bi ja uzbrdo
I sto mi sjebajes koncepciju
Imas prokleto predug korak, znas
I will have my rivendž!



Gazim ja tak umoran, nakon 5 sati hoda vec, po pol metra neugazenog snijega na sjevernoj strani Medvednice, od Kraljevog vrha prema Sljemenu. Lijep je dan, pravi Sun-day, ali buraz snijega je sve vise, a ja bez gamasa. Mokre noge, zebu vec malo. I onda smajl, na pol puta kod jednog krizanja naidjem na neke, prve na mom putu 49, tragove koji su dosli po mojoj stazi, odozgora. Mislim si bit ce mi lakse sad, taj mi je malo isprtio stazu. Al vraga. Trcao je dole, koraci su mu ko tri moja. On je skakutao a ja nogu pred nogu, on nizbrdo ja uzbrdo. A put 49 je bas opak, strrrrm. Nema tu brzo uzbrdo. Neko ce tu kosti ostavit na treku. Sjecam se tog paklenog puteljka jos sa prvog urban challengea, tu smo po noci grcevito pokusavali pobjec pratecim Austrijancima, tu smo branili prvo mjesto. I obranili ga taj put, al ne do kraja trke nazalost. Zato volim taj strmi uspon. Usudio bih se prognozirat da ce se tu prelomit i odlucit zvjerski treking.

Al sada .... snijeg je taman onaj najgori, malo me zadrzi na povrsini i kad prebacim tezinu na prednju nogu onda propadnem pol metra. Pljuuuuv. A i ovaj sa djonom na tockice me ubija u pojam, nikak mu uhvatit korak. Ne znam jel mi vise pomaze ili smeta. Mislim da smeta. Al barem imam koga psovat.
Koji od vas divljih svinja je to bio, priznajte!? Crko sam nacisto. Da nisam iso jest u Zeljeznicara ne bih ni dosao do dole. Eto, sad sam ispratio valjda zadnji snijeg na Sljemenu ove zime 2004/05, kao sto sam docekao na treningu i onaj prvi. Snijeg, sad mozes ic. Ja bi trenirooooo!

Buduci da me niko ne trazi nastavak, evo ga! :)

Vela Luka, Korcula. Zar je to ono romanticno mjesto iz pjesme??? Nije nas impresioniralo. Kao ni pljusak koji nas je iznenadio na spavanju u sumici. Spasili smo se 15 minutnim cucanjem pod najlonom, koji je obavezni dio opreme za sve koji spavaju vani. Odmah smo, uvrijedjeni takvim docekom, produljili kroz Blato za Prizbu. Tamosnju podruznicu HRBa, Vatroslava, nismo ulovili jer i poste imaju fjaku od 12-17h, u vrijeme naseg prolaska kad smo ga htjeli zvati. Okupali se u nekom turistickom naselju, koje ima plaze na malom poluotoku sa stazicama okolo-naokolo, zgodno mjesto. Izgleda da ima dobrih primjeraka u toj Prizbi, ha Vatro? Nije ti dosadno ljeto.
Kod Smokvice uzas, sve spaljeno, katastrofa. U Zadruznom domu probu upravo ima limena glazba koja se sprema na sprovod, ali kakofonija ustimavanja jako lici na psihodelicni Jazz, kakav se mogao cuti u jednom filmu sa Stingom. Tu sam prvi put u zivotu vidio narance na drvu, umjesto u gajbi, ko sto rastu tu kod nas.

Iste veceri smo vec u Korculi, na vrijeme za nagradnu pivu u ducanu. U Marini radi shop do 22h, a tu su i tusevi u sanitarnom cvoru
ACI-ja. Spavati se moze odmah uz Marinu, neka plaza zaklonjena tamarisima (pusa Kristini i Dariji). To je sve kod autobusnog kolodvora, gdje je i nocni zivot, dva birca "Arka" i "Amadeus" gdje se plese do 2,3 sata ovisno o raspolozenju plavaca. Naletjeli smo u subotu i morali cekati brod za Mljet koji vozi tek u ponedjeljak, ali te smo dane iskoristili za obilazak Lumbarde i njenih pjescanih plaza, posjet najistocnijem rtu otoka, tu su i neke Rimske rusevine i jedna moja dobra prijateljica, gdje se fino jelo, pilo, pralo i spavalo. Kako su divne takve usputne opskrbne stanice! Velika Gospa je prosla bez neke posebne feste, taj dan smo otisli do Racisca, na obali prema Peljescu. To je zgodno mjestasce, ima dobar pogled - u istoj su liniji gledanja kraj Peljesca i pocetak Hvara (ili obratno) i SV. Jure na Biokovu. U samom gradu Korculi treba istaknuti krasni Stari grad sa zidinama, muzejima, riznicom (imaju nesto od Da Vincija, kaze casna sestra, ali to nismo stigli vidjet), kucom Marka Pola, strme kale... Noc smo proveli u srcu starog grada, lijevo od kule, odmah nakon ulaza, u vrtu gradskog poglavarstva, na nagovor neke lokalne ljepotice koju bih rado ponovno vidio, ako kojim sretnim slucajem ovo ikad procita. Htjeli smo spavati na kuli iznad ulaza, ali je ta zatvorena, what a shame. Kak to ne mogu popravit, pa tu bi turisti placali 5DEM za ulaz. Gdje je sluh tim turist-radnicima? Noc ispod gradonacelnikova ureda je prosla super mirno, ali smo zaboravili da je drugi dan radni (pon.) i silne administratorice su se slatko hihotale nad nasim glavama kad smo se probudili. Izgleda da smo im se svidjeli, onako mladi i polugoli u svojim vrecama, sa natovarenim biciklima jer se nismo probudili u marici.

Prijatelj Ivan nam je sredio besplatni prijevoz jednim turistickim brodom u Nacionalni Park Mljet i na tome mu puno hvala, jedan je od nasih najboljih sponzora! Inace je taj nacin prebacivanja na Mljet 150Kn , mislim, jer je i sam ulaz u Park skup, 50kn za pojedinca ak se ne varam. A jedina opcija sa Jadrolinijom je inace iz Dubrovnika za Sobru. Totalna izolacija. U Parku treba posjetiti samostan Sv.Marije na otocicu u Velikom Jezeru, plazu na kraju tog juznog rta ("kod Kriza", pitajte domace) i najljepse od svega - kanal na ulazu mora u Veliko Jezero. Kad krene plima more tece velikom brzinom i tu onaj tko moze preroniti bazen na Mladosti (50m) sada moze preroniti i 100m. Vozili smo se lezeci na vodi bar 5 puta svaki, a poneki nadobudni mladac proba i plivat protiv struje. Autor ovih redaka je u 10 minuta glupih napora presao punih 5 metara i dobro zapjenio cijelo jezero. I nasmijao hordu Talijana (i jednu simpaticnu Talijanku, koju nije bas impresionirao). I ostao bez gaca, jer je plivao u boksericama koje su zamijenile prave kupace koje krase jedan balkon u Visu i dan danas. Treba se jos navratiti u Govedjare i pogledati Rimsku palacu u Polacama. Tu nam je agent turistickog drustva Mljeta objasnio da je tu nekad protjeran neki senator koji je htio kupit izbore za cara (a kamo cemo mi protjerat ove nase?) i tu napravio drugu najvecu palacu na nasem Jadranu. Malo je toga ostalo. A od arheoloskog nalazista, kamo vodi put koji nas je zaintrigirao, kaze agent da je ostalo jos manje - "Ma neki mozaici, iskopali ih pa opet zakopali, nemate tu ca vidit". Valjda ih nisu mogli cuvat pa da rulja ne raznese suvenire. Iskreni djelatnik. Ovaj otok zasluzuje sve pohvale za informacije jer ima veliku kartu uz cestu sa oznacenim izohipsama. Pa smo znali tocno sta nas ceka na putu, veliki uspon na 250m, konstantan, nakon Polaca. Vrlo dobar uspon, ja ih obozavam, jer nakon uspona slijedi spust pa sto teze gore...

Nazalost, na samom vrhu moj Jumpertrek je odlucio popustiti, pukao je saraf koji drzi sjedalo na stangi. Pa sam se do Sobre
spustao stojecki na pedalama, 16 km. Tamo smo dozivjeli onaj prije spomenuti dogadjaj sa miniranjem i dobili zamjenski saraf za mene. Tu smo upotrijebili malo maste kod ulaska na brod, frend Miran je sakrio bike u kombi kod dvoje mladih Talijana, a ja u kamion koji vozi voce na otok i prazan sa otoka. Poslije je bike malo smrdio na trulez. Pokusaj guranja 20 kuna u ruke je zavrsio osmijehom i rijecima "Ma ne treba, ajde decki". Blazeni, krenuli smo na ugodnu voznju prema Dubrovniku. Moj pokusaj upada dvjema mladim damama koje su zbunile onog tipa koji je trebao zaustavljati promet zbog miniranja je zavrsio objasnjenjem da i one imaju taktiku, zavode Jadrolinije ljude. Ponekad im valjda i upali. Dalje putujemo sa njima, pusa Maji i Nadi.

I onda Dubrovnik. Ulaz u Stari Grad u stilu pobjednika etape na Touru, ugodno iznenadjenje velikim brojem gradskih fontana, izvora i pipa sa divnom, hladnom vodom. Ipak sam ja putem popio bidon od pola litre svakih 10km, pa znam cijeniti hladnu vodu. (nemojte uzeti crni bidon kad se vozite po suncu, budite pametniji od mene). Da skratim pricu, najljepsi grad, na zidine idite na onaj dalji ulaz, istocni, nakon malo cjenkanja cuvar ce vas pustiti muhte i dati vam neke korisne cake za prolazak kontrola. Ako ste simpa ko mi. Nocni zivot - klub "Otok" ili "Lazaret" i Miranove veze i poznanstva iz dana rock&roll banda. Kupanje kod "Lava" ispod zidina ili na Lokrumu. Na Lokrumu je puno puteva za voznju (koje sam ja setao jer mi se nije dalo vuc bicikl), makadami, na vrhu je Fort Royal, lijepa utvrda sa pogledom, jos vidite Botanicki vrt sa puno kaktusa i Franjevacki samostan (zatvoren i pust, naravno). Drugi dan me svi ostavljaju, ostajem sam i slobodan pa jurisam na Konavle. Gledanje beogradske tekme na TVu, nocni razgovori sa Konavljanima u zadruznom domu u Poljicama, spavanje u Domu, daleko od zmija kojih ima gomila.

Drugo jutro sam na Prevlaci, do UN-zice i to je najdalja tocka do koje mogu. Pogled na Boku u daljini i trk nazad, kroz Konavle, preko Grude. Jos uvijek vidljivi tragovi rata u Kuparima, ogorcenje domacih na krvnike koji se provlace pod krinkom "Brojki i slova" registracija, tezak 15 minutni 10%-tni uspon poslije Kupara. I klasicni pogled na Grad sa ceste visoko iznad. Mozda sam trebao prosetati do Srdja, ali malo sam lijen, i zurim na brod. Za 25Kn (kad si sam malo je teze svercati) stizem na Lopud. Planinarenje po otoku, lijepa tvrdjava na vrhu, crkvice skrivene po sumicama, prastare stepenice obrasle u korov okolo-naokolo otoka, Fr. samostan - krivo vrijeme za posjet, nazalost. Navecer isti brod (koji radi kruzne ture Dubrov.-Kolocep-Lopud-Sipan) me vozi za istu onu kartu na Sipan. Otkrio sam ko je gazda na brodu i malo se sprijateljio, (to je jedan "malo" tezi barba, ne moze se fulat, sjeti se reklame za Eva-tunjevinu), pa me pustio. Na Sipanu sam otkrio 2 dvorca, 2 crkve-tvrdjave, nekoliko tornjeva, i lijepi vrh na koji vodi dugi, teski makadam. Nagurao sam bicikl na 150m visine i dalje morao pjesice. Vrh je opet pogled i stara tvrdjava. Tada sam ugledao svoj brod za Du kako izlazi iz Sipanske luke i ide za Sudjuradj, pa smo se malo utrkivali. Ovaj makadam ce vam se svidjeti, ako imate normalne gume, nemojte probat sa slickicama ko ja. Ipak, uspio sam ne pasti, ne strgat bicikl i uhvatit brod. Spremio sam 20kn za Barbu, ali tada sam uocio da utovaruju teret preko pramca a on stoji na normalnom ulazu za putnike pa sam se malo prokrijumcario. Upalilo je.

U Gruzu sam kupio kartu za 65kn do Korcule i otisao do Rijeke (to kosta 170Kn) bez da me iko bacio s broda. Prvo sam bio probao ubacit se u Talijansku skupinu od 4 biciklista sa skupnom kartom ali je mlada dama na ulazu u "Marka Pola" ipak naucila brojat do 5. Lovu nije htjela i mislio sam, gotovo je zapamtila me. Ipak nije jer su dosla tri jos veca pacijenta koji su se dovezli iz Medjugorja i izgledali tak zapusteno da sam ja bio jako fin u usporedbi. Njih je zapamtila (isto su imali kartu do prve stanice a isli do zadnje) pa ih je malo naganjala po brodu. Nekako su se i oni izvukli, ali vec su to tragovi neke kontrole po brodovima. Zadnja dionica je bila voznja 60km na Krk do Punta, gdje je cekao auto za doma. Puhala je malo bura 100 na sat pa sam se probijao kroz Bakarac kao kroz vodu, a onda na drugoj strani Bakarskog zaljeva kocio na uzbrdici. Ispred Bakra sam vidio i jedinu nesrecu na cijelom putu.

I tako je to zavrsilo. 32 dana, 1400 km, od cega 50-tak na relacijama tipa baza-ducan, 2000 kuna troskova. Vozio sam sa dva frenda, prvu dionicu do Hvara Danijel, pa onda od Visa do Dubrovnika Miran. I po Korculi jos i Zrinka. Prosjecno smo isli 20 kmh, prvi dio puta. Kasnije je to jako palo zbog mora, kupanja, divljenja nad pogledima... Prvi dan je bio 130km, a dalje dosta manje, dakle bez nekih posebnih napora, bilo je napornih uspona, vrucine i zege, ali ne po cijele dane i uz stalna osvjezenja. Najtezi uspon je bio po Magistrali poslije Senja, vjerojatno zbog neadpatiranosti na vrucinu, od otoka najstrmiji je Mljet, ali i najljepsi. Kvarovi su bili rijetki, dvije probusene gume, puknuti ventil, puknuti saraf na sjedalu (sve kod mene), male nezgode tipa zakljucavanja bicikla pa gubljenje kljuca - Danijel, (i Miran je izgubio kljuc, ali nije zakljucao bike srecom). Iz toga slijedi savjet - obavezno ponijeti rezervni kljucic. Sta jos, za takav put stavit semi-slick (ne slick, jer ima i makadama a tu slick ne prolazi), po mogucnosti instalirati dinamo (pa nek bude city bike), luftic umjesto karimata, bisage (nikako ruksak), dva bidona , bijela, prednje suspenzije ako moze i puno adresa usput.

Posteno sam se oznojio pisuci ovo, pa su sve kritike, komentari, pljuvanja, novcani prilozi, ljubavne ponude mladih djevojaka i druge reakcije dobrodosle, tek da znam da je neko ovo i procito. Do slijedece ekspedicije, pozdrav

kraj citata

Stari Grad je prilicno lijepo mjesto za vidjet, al smrdi jerbo im kanalizacija ide u zaljev odma uz rivu. Sam zaljev je ubitacno dugacak, pa kad hoces pjeske sa jedne strane na drugu treba ti pol sata. Svi koje sam upoznao tamo su prije ili poslije konstatirali da bi trebalo napraviti most. Nocni zivot je koma, poslije ponoci nema nis, jedan mali kiosk samo, neka Lanterna.
Zato smo u Jelsi puno bolje prosli. Tamo je ok. Na daljoj strani zaljeva je kamp, a kraj njega jedan napusteni dio istog, gdje se moze spavat na uredjenim parcelama bez beda, osim sto je to tik uz groblje pa ako vam ne smeta spavat sa sjenom kriza preko glave i hukom sova... Ja sam dobro spavao, bas me briga. Tu smo se stacionirali tri-cetiri dana, malo se odmorit, ali smo radili izlete svaki dan na juznu stranu otoka. Prodje se kroz selo Pitve i naleti na neki stari, jednosmjerni tunel, prilicno dug, a funkcionira na principu dva Dalmatinca povezana poljskim telefonom, koji se dogovore koji ce smjer sad pustit : "Ej, MAte, ajd pustaj sad ti svoje". "Ma, ne, tu neki nervozan, zuri mu se, pusti ti jos malo svoje". Tunel je tak uski da auti mogu ici samo u jednom smjeru odjedanput, a nema ni svjetla. Zato bikeri, nacrtajte se ispred kolone nek vam svjetle. Nikud im se ne zuri, na moru su. Moj se frend malo zanio pa smo izgubili kolonu i isli zadnji. Ja sam sa svojom malom baterijom taman vidio zid i vozio se 20cm od njega, a frend nije imao nista osim moje blinkalice pa se zakucao u zid sa 30 kmh. Nije bilo lijepo za vidit. Al je bilo smijesno.

Na drugoj strani su Jagodna sa lijepom plazom (tu smo malo FKK jer su tako diktirale cure, ne znam cemu su samo smijale, mozda mojim biciklistickim gacama, koje su kad ih imas crne a kad nemas bijele na crnom), i Sv. Nedjelja, gdje ce skakaci doci na svoje. Vrijedi jos otici i u Vrbosku, blizu Jelse, izgleda ko Venecija u malom. To otkrijte sami. Kad smo dosli u sam grad Hvar ostali smo osupnuti kolicinom ljepotica na rivi, narocito se vrte oko jahti. Ko roba na trznici. Nadam se da ce jos biti tamo kad se ja obogatim i dovezem sa svojom jahticom. Grad je super ziv, to je najbolje mjesto koje sam vidio ovo ljeto, sto se tice nocnog zivota. Preporucam svim brijacima. Bircevi rade do 4, 5, svaki fura svoju mjuzu, mozes sjedit na rivi i pit svoje vino i ima puno ljudi. Mozda uleti i kakav koncert na terasi Fortice, gore na tvrdjavi, nama se potrefio Urban. Spavali smo u nekom sumarku na kraju obalne setnice, nakon koncerta tu se nabilo nas 50, drustva kolko hoces

Tu je frend odlucio ostat, naime stavio je kljuc sifre u kupace gace i otiso se kupat. Poslije toga je cekao da mu mama posalje rezervni kljuc poste restante iz Zagreba. NOSITE REZERVNE KLJUCEVE SA SOBOM. Ili pilu. Ja sam ga pozdravio i odjurio na Vis, gdje mi se pridruzio drugi frend i gdje sam odma sreo Tibora. Koji je posvao Jadroliniju. Waldo, hvala za cugu. Kak je bilo na Silbi? Uslijedila je Komiska ribarska noc, sa besplatnim ribiciama i vinom (da, besplatnim, i toga jos ima). Najeli i napili se preko svake mjere i sutra u osam se nasli izbaceni sa nekog brodica gdje smo spavali. Vlasnik je mislio da nas je sve sterao, ali tada je ugledao jos tri para nogica ispod pramca. Radilo je i veslo. Ukupno nas je pronasao osam. Mozda je jos koji veseljak ostao pod mrezom. Komiza je ok mjesto, ali imaju problema sa deprom i drogom zbog stalnog juga koje valjda izludjuje svojim puhanjem.

Slijedece jutro smo trijezni dovezli na rivu i istog gazdu ulovili da nas vozi na Bisevo za 10 kuna. To je brod "Pruga"i vozi na kupanje na Bisevo. Aranzmani za Modru spilju su inace po 60kn, a ovaj je tvrdio da ne staje ni blizu spilje. Mi smo ga prozrijeli, naravno da staje, odmah pokraj, samo stiti interese svog rodjaka iz treceg koljena koji guli turiste. Jos je rekao, kad smo se ukrcali i vidio je da smo tvrd orah, da se ulaz placa, da je cuvar lud i tuce veslom po glavi i jos je poceo mrmljat o nekim tamo valovima koji ce nas spljeskat i svasta takvo. Dobrodosli turisti, djate novce i odite odma doma. Mi smo naravno uplivali badava u spilju, i onda cekali dva sata da sunce opici pod pravim kutom. To bude oko11 sati. Gledali smo kako postepeno raste intezitet svjetla i umirali od uzdisaja "Ah, divno" "Lijepe li prirode" i slicno u stilu Alan Forda i Bob Rocka. Unutra se jos moze ronit, skakat, slikat,...skijat, plesat, trcat. Obavezno ponesite masku za ronjenje. Ako naletite na hudog cuvara ima i ulaz odostraga. Otvor iznad razine mora , desno od glavnog ulaza 20m.
E, sad problem, nazad za Komizu "Pruga" vozi tek u 18h, tu nema nikog pa nam je dosadno, treba stopirat prijevoz za nazad. To je najbolje napravit na nekoj pjescanoj plazi s druge strane otoka. Nije daleko. Mala setnja. Koja se nama nije dala radit pa smo plivali od camca do camca (stopirali iz vode) dok nas nije neko pokupio. Od Komize se biciklima opet moze kruznom turom kroz Podhumlje, Podspilje kroz vinograde. Tu je neko polje usred otoka gdje je bio aerodrom za 2. rata, sad na pisti raste grozdje i to super izgleda. Oko Visa jos ima tri, cetiri tvrdjave za pogledat i par krasnih uvalica ispod Podspilja. Zelenu spilju nisam vidio, moglo bi i to biti isplativo.

11.8 je i pomrcinu smo pogledali u Splitu, pa popodne naumili krenuti na Lastovo. Nema nikakve direktne veze Vis-Lastovo pa smo se malo provozali (badava). Tak smo htjeli i dalje. E, brod "Lastovo" je mislio drugacije. Tu je najnabruseniji kartodrapac kojeg smo sreli, neki kontrolor valjda pa nas je sprasio da moramo kupit karte. U zadnji tren je uskocila izvjesna osoba zaposlena u Jadroliniji koju znamo otprije i kupila nam karte na svoju karticu zaposlenih. Oni placaju samo 10% cijene, pa je karta do Lastova ispala nekih 4 kune. Mi smo naravno uzeli kartu do prve stanice, Vela Luke i prosverali se ostatak puta, cime smo ustedjeli 63,4 lipe. Principi. U Ubliju na Lastovu se mozete uvjeriti u graditeljske sposobnosti bivse armije, tuneli za brodove, tuneli u brdima za municiju, molovi, tracnice za male vlakice za torpeda... kamen, beton, zeljezo, vrlo ljupko, nauticari to vole. Na juznoj strani uvale od trajekta je neki napusteni kamp, idealno za spavanje. Moram napomenuti da smo imali sator do Hvara, ostavio sam ga frendu koji je zakljucao bicikl za drvo i izgubio kljuc, a u tom satoru sam spavao samo kad je padalo. Frend se unutra skrivao od komaraca cijelo vrijeme. A oni su dokazali zametke inteligencije i progonili ga na sve moguce nacine. To mi se uvijek dogadja, s kim god da sam, svi insekti idu radije na tu osobu nego na mene. Drugo jutro oni broje ubode na desetke, a ja im pokazujem nedirnutu kozu i dokazujem da haluciniraju. To svojstvo moje krvi me napravilo vrlo "popularnim" u kamperskim krugovima. Dakle, od Hvara spavamo vani, na najlonu bez karimata, ja imam luft-madrac umjesto toga. To je puno prakticnije od karimata, sklapa se na 20*20 cm i samo je malo tezi od kar. a prednosti transporta su jako osjetne na Magistrali , izmedju podivljalih Neoplana, buseva sa otvorenim vratima i kamionima. Svaki cm ustede na sirini zlata vrijedi. Razmislite o ovom, ponosni vlasnici karimata.

Na izlazu prema Lastovu (gradu) šok - na zgradi se kocoperi naziv "Klub mladih informaticara Lastova". Otok inace ima kakvih 700 dusa, kazu mi domaci, od toga mladih valjda 100 a informaticara mozda 3. Kakav entuzijazam ! Rado bih se uclanio u tu organizaciju. Grad Lastovo je "must see", na obroncima iznad doline u unutrasnjosti otoka, ne gleda na more, na uzvisinama okolo ima dvije kule, od kojih je ona visa prema moru, sluzi kao meteo-stanica i ima odlican pogled. Moze se popesti na krov, uz dozvolu simpaticnog metereologa. Koji nam je odao i da Lastovo ima 46 otocica u akvatoriju, 46 uvala i 46 crkvica. Postoji jos jedna asfaltirana cesta prema Skrivenoj Luci, gdje smo napravili onih 75kmh. Taj je dio otoka spaljen, a ima najljepse more i lijepi svjetionik na rtu. Na zalost, opet nas ne puste gore, jer je ono isto ministarstvo zabranilo takve podvige. Navodno su neki naplacivali takve posjete za svoj racun. Od Skrivene se moze do Ublija kruzno, preko brda po makadamu, ali ja imam semi-slick gume i jako se tesko krecem po sljunku, koji je na dijelu te cestice pa se vracamo u Lastovo. U vezi tih guma, poslusao sam savjet iskusnijih sa HRBa i stavio semi-slick umjesto ripni i dobro sam napravio. I tak mi je 90% puta bio asfalt, a ovako je sve znatno tise i manje naporno. Poludio bih od zujanja zraka kroz ripne. To sam nazalost platio sa manje odvozenih off-road puteva, koji cine zivot ljepsim. Iscjedili smo od prodavacice u Lastovu obavijest da ipak ima nocnog zivota na ovom dalekom otoku i noc proveli u egzoticnom disku u Lucici, ispod Lastova, u drustvu 5 brijaca iz Dugava, nesto domacih i par stanih turistkinja. Nije losa kombinacija, a i mjuza je bila odlicna. Ovaj "disko" je highly recommended za sve namjernike. Brod za Korculu nam je kretao u 4.30 pa smo onako pripiti prionuli poslu i prosli najljepsih 10km do Ublija po noci bez mjesecine i bez svjetala - moja Sigma Sport lampa je pojela 5 baterija u prva 2 dana i vise ih nije dobila. Sa onom malom lampicom smo osvjetljavali bijelu crtu po sredini i uzivali u spustu.

Na brod smo upali u 3 ujutro racunajuci na smanjenu budnost protivnika. U garazi je bio neki pospani djelatnik dragog nam prijevoznika koji je pruzio izvjestan otpor "Ne moze, van s biciklima, sve cu u more bacit, ej jel cujete vi mene, ej vracaj se ovamo..." ali smo ga obradili, dok je jedan trpio uvrede i psovke probudjenog cuvara drugi je parkirao bikeove. Covjek se silno uzrujao, ali nije bacio nista u more nego je digao ruke i opet zaspao. Nesto kasnije, kod ukrcaja putnika, tip na ulazu je bas ljubazno pokazivao mjesto za auto nekim lijepim Talijankama i nije opazio dvije sjenke koje nestaju uz stepenice za putnike iza njegovih ledja.

Idemo na Korculuuu! (bit ce i nesto fotki, uskoro...)

mala i odvazna skupina frendova i poznanika otputila se u Peru na hodocasce klasicnim Inca trailom. kak je jedan od njih tezi internet-ovisnik mozete pratiti online sve muke interkontinentalnih ekspedicija
posjetite http://www.pustolovi.tk/ i slijedite linkove, a vijesti stizu i na forum HPS-a
Sretno!
ps: fotke mozete vidjeti na ovom www pa odaberite album(e) iz 2005.

U sveopcoj navali skribomanije koja me neobjasnjivo obuzela ovih dana i uz navrla sjecanja, potaknuta ovom MTB orijentacijom po nekim otocima, odlucio sam postati i svoj putopis iz '99. Sada cu konacno moci i ubaciti fotke sa tog puta. Tada sam biciklom, uz drustvo nekoliko frendova po dionicama, presao put od Zagreba do Prevlake (rt Ostro), uz mnostvo otoka usput. Bila je to prva od slijeda "pustolovina", dotad sam samo planinario. Pa evo te piskarije, u izvornom obliku kako sam to objavljivao na news grupi H.R.B prije vec skoro 6 godina. U nekoliko nastavaka, kao i u originalu, pa nek vas ne zbune neki izrazi tipa "grupa", neka imena i sl. A i bio sam 6 godina balaviji sto se valjda i vidi iz stila?

Pozdrav grupi nakon uspjesne 1400km turneje po otocima (16 komada) od Zagreba preko Senja do Dubrovnika i Prevlake.
Sjecate se onog subjecta Mi i trajekti iz 7 mj. kad sam se interesirao kak se moze svercati? E, nakon 20-tak i kusur brodskih linija ovog ljeta postadoh strucnjak za to podrucje. Platio sam 5 brodova. Ostalo je mito, korupcija, uvlacenje pod okriljem noci na parkirane brodove.... Tak da mi je ostalo puno extra love za Dalmatinska vina. Ne pljujte po Jadroliniji, to je zakon kompanija za bikere koji krstare Jadranom. Turneja je spojila ove otoke:
Rab, Pag, Dugi, Ugljan, Pasman, Prvic, Zlarin, Hvar, Vis, Bisevo, Lastovo, Korcula, Mljet, Lokrum, Lopud, Sipan i na kraju jos i Krk. Volio bih razmijeniti iskustva sa ljudima koji su vozili iste otoke ovo ljeto. Ja sam sreo samo Walda na Visu.
Jeste primjetili kolko ima parova Slovenaca po obali? Poduzetan narod.

Na put smo krenuli 20.7. dvojica, ja na mounticu, kompa na specki, sa 15kg bisaga svaki. Prvi dan smo zavrsili sa 110km u Josipdolu (Zg-stara Karlovacka- Karlovac-Duga Resa- Generalski Stol). Dosadno je do Karlovca vozit, a cujem da neki mudraci voze i po autoputu?! Kaj se to uopce smije? Slijedeci dan smo vec na Rabu, 120km, preko Kapele i Senja, trajekt iz Jablanca. Zanimljiva dionica, dva jaka uspona, na Kapelu 888m, jurnjava na 500m pa opet gore na Vratnik 700m. Spust u Senj je po serpetinama (bole kocnice), presporo za ulozeni trud da se popne gore, tu preporucam istrazivati alternativne puteve dolje. Na magistrali je jedna birtija, "Vila Velebita", tu nam je vlasnik rekao da su neka dvojica dosla u jednom danu iz Zagreba na bikeovima i tu ih ostavili i otisli dalje (ili doma) autobusom, dan dva prije nas???!!! Neko zna nesto o ovom?

Jedan dan odmora i voznje okolo. Glavna atrakcija Raba je najveci zvonik na koji se moze popet za 5 kuna. Oko 21h kad ima najvise ekipe na vrhu udri pop u zvona pa je fora gledat kak ljudi silaze osamuceni decibelima ko poslije preglasnog techno partija. Prema Pagu. Iz Raba vozi brodic "Amico" za Lun na Pagu (45kn). Udarili logor u Jakisnici, skrivenom, mirnom mjestascu, jos jednoj zagrebackoj koloniji.
Navecer skinuli bisage i letjeli otokom gore-dole te otkrili divan birc usred pustosi, pljunuti Bagdad Caffe. Na nekim mjestima i low-cost turisti si dopustaju pivu. Od pocetka imamo kisne noci i vjetar, a bura nas je stvarno naganjala po Pagu.
Iza Novalje smo vozili kao kroz vodu, stalno bura u prsa, a tada na jednom usponu 8% dobili smo je malo i ledja pa odvozili taj uspon sa 30 km/h. Znate sta to znaci... Iznad kampa Simuni pao je i brzinski rekord dotad, 71km/h. Samo je Dugi Otok to ponovio, a Lastovo premasilo sa 75km/h. Jos uvijek trazim svoj prvi 80++ km/h spust. U Pagu smo uboli cevape za 19 kuna (luksuz) i umalo pali sa Paskog mosta dan poslije. Neki radnici tamo nesto obnavljaju a mi frajerski odlucili proci preko mosta izmedju njih. Ispostavilo se da mijenjaju kolnicku traku, kompletnu, pa fali jedno 20m mosta.

Trajekt vozi ispod mosta i moze se proci badava. Ne da im se kontrolirati. Od mosta do Zadra prosli preko Nina i Petrcana, jako lijepom dionicom. Za Dugi Otok smo morali platiti punu cijenu, 45kn, jer smo stigli u zadnji tren i nismo imali vremena pogadjati se. Dobro je doci dosta prije polaska, malo snimati situaciju. Poslije nas se moglo vidjeti kako stojimo ispred trajekta po 15-tak minuta i zvacemo travke, sa procjenjivackim izrazom lica proucavajuci posadu i trazeci znakove potkupljivosti. Kao orlovi koji vrebaju plijen. Kazu da kurve i barmeni dobro procjenjuju ljude. I sverceri na brodovima isto.
Eto, to je ukratko prvih 500 km i 7 dana puta.

part 2
Daklem, 27.7. stigosmo u Brbinj na Dugom. Prvi prizor je bio parkiranih 20 Giantova ispred jednog drvenog jedrenjaka, iznajmljenog od Slovaka. Te smo poslije sreli na jos nekoliko mjesta. Bicikli su im sluzili za vjezbanje istovara i utovara izgleda. Koje rasipanje resursa...Brbinj je negdje oko polovice duzine otoka. Krenuli smo na sjevero zapad prema Bozavi i nakon ponovnog spoticanja na hrpi Giantsa upoznali zgodnu dJevojcicu u turistickom uredu. Mala je pokazala veliki interes za bikere (da ne kazem simpatiju) i opskrbila nas bitnim informacijama o stvarima za vidjet. A ima i jedinstven nacin prodaje skupih izleta na Kornate, od nehajnih prebacivanja divnih nogu preko naslona stolice, a nosi mini minjak, preko dubokih naginjanja nad kartom (dekolte - need I say), duboke poglede od kojih toplina lagano klizi prema preponama. Skoro nam je prodala izlet vrijednosti nasa cetiri dana zivota na moru! Slinavi i velikih ociju izisli smo od nje obogaceni vaznom lozinkom . ako nas igdje na Dugom otoku za*ebava policija "mi smo Njeni prijatelji".

Poslala nas je na Veli Rat, gdje smo nasli divan svjetionik (40m visok), ljuljacku u stilu "Gone with the wind", nasukane brodove ispred rta (cool fotka) i dva para Slovenaca koji su se skrili u sumi misleci od mene i frenda da smo policija koja ce ih bacit u more. Kazu da ih bas ne vole u Hrvaskoj. To su nam bili 5. par bikera koje smo sreli, sve iz Slovenije dovezlo i spava po vrecama u sumi. Na stranu politika i granice, meni su simpaticni. Drugi dan smo vec taman bili obrlatitli svjetionicara Antu iz Splita da nas pusti na toranj kadli se dovezo neki iz Ministarstva za za*ebavanje turista i uspon je propao. Na to se nadovezao i prvi gumi defekt, otkrice da rezervna zracnica ima predebeli ventil, pa krpanje i onda pad bicikla na glavu pri pumpanju i pucanje ventila. Pegula do pegule. Zdvojni ostavljamo ovaj komadic raja (najcisce more i divno kampiraliste na Velom ratu) i idemo za Sali.

Prije samog Salija je skretanje za Telascicu, to je neko zastitno podrucje na rubu Nacionalnog parka Kornati. Tu se ima sta vozit. Prvo smo ispeli 15% do 250m vrha cliffova, neopisiv pogled odozgora, pa malo off road voznje do jezera Mir i nocni bijeg pred olujom do nase baze u masliniku pred ulazom u Sali. Drugo jutro povratak za Zadar i odmah na Ugljan - Preko. Malo izvan Preka je brdo sa tvrdjavom i TV-odasiljacem, Sv. Mihael. Tu se treba popesti i dozivjeti savrsen pogled na Kornate, Dugi, Iz, Ist, sve do Losinja. Totalna panorama. Ja se uspentrao na Tv-toranj, jer na njemu pise samo da je penjanje po zidinama tvrdjave na vlastitu odgovornost a glede TV tornja ne pise nista. A nije da nije pod visokim naponom. Nakon posjeta Kukljici otkrili drugu atrakciju Ugljana - most za Pasman. Tu je uski kanal kud prolazi trajekt iz Salija za Zadar i to tak da bude po par cm lufta sa svake strane broda, a izaziva velike vrtloge i rupe na vodi. Barba tog trajekta je neki genijalac kad se tu uspije provuc. Od Pasmana mogu preporucit samo posjet Benediktinskom samostanu Cokovac prije Tkona. Tkon-Biograd. U Biogradu je valjda najhladnije more na Jadranu, neki izvori sta li, posjet Hrvatskoj Cigri koja tu uziva u penziji i bogat nocni zivot. I dosta zakrpa po asfaltu - ostaci udara granata iz proslog rata.

Jurimo za Vodice pokraj svijetloplavog Vranskog jezera i divnog, tamnoplavog mora Sibenske rivijere. Fenomenalne boje, ovdje mi se more jako svidja. Tu smo se rastali na jedan dan, ja otisao na Prvic u Sepurine, a frend na Zlarin, svaki svojim rodjacima na punjenje zaliha masti. Tu vozi jedan motorni brodic Vodice-Prvic-Zlarin-Sibenik i moze se presverat, barba je pun razumijevanja. U Sibeniku razocarenje, katedrala zatvorena, tvrdjava Sv. Ane zatvorena, odlazimo tuzni za Split. Odabrali smo kracu prugu, ne obalnu po magistrali nego kroz brda, iza Vilaje do Trogira. To je ok cesta. malo prometa, zato smo je i uzeli umjesto grozne magistrale. Zao mi je sto nismo vidjeli Primosten i Rogoznicu, ali ovako je brze. A na kraju se dobije i perfektan pogled na Trogir i Split sa brda i dobar spust. U Splitu lovimo Petra Hektorovica za Stari Grad na Hvaru. Dama na blagajni uporno pokusava prodati kartu za bicikle, ali mi smo rekli da cemo ih tu ostavit i onda bez karti mrtvi hladni prosli na brod kraj kartodrapca koji se bas zapricao sa nekim zgodnim turistkinjama i nije vidio ni nas ni bicikle ni brod ni Split. Mozete mislit kud je gledao. Takve dragocjene trenutke smo poslije profesionalno cekali i masno koristili. Sve su to galebi u dusi. Kad je zena u igri biciklisti prolaze badava. Najbolji dokaz ove teorije je bio na Mljetu kad su minirali nesto u luci Sobra i tip je zaustavljao promet da nebi turisti stradali. Tad su naisle dve Taljanke i nas dvojicu na biciklima NIJE vidio ni zaustavio pa smo imali priliku vidjet eksploziju i stup vode od 50m i padanje kamenja iz malo vece blizine od one koju bismo nazvali sigurnom.

to be continued

ko ne zna kaj bi radio 25.lipnja evo mu jedne ideje. radi se o utrci neobicnih vozila u organizaciji onog picenca koje daje krila, a koje necemo ovdje izrijekom reklamirat jer mi nisu htjeli bit sponozori za pustolovne trke :(
dakle, po prvi put u HR, u Splitu na Marjanu. krajnji rok za prijave je 15.4.2005. sto smjesnije i neobicnije vozilo - to bolje. glavna nagrada je put na jednu trku Formule 1, a ocjenjivanje ide po ovim kriterijima:
1. kreativnost pokazana pri izradi/dizajnu vozila (dajte mašti krila!) - ha, pozalit cete sta ste rekli!
2. ocjena same vožnje (što manje udara u rub staze!) - ne kuzim, pa di je zabava ako se necemo napucavat u te bale sijena?!
3. brzina od starta do cilja (što brže to bolje!) bezveze
4. ukupna izvedba cijelog tima (što zabavnije i skladnije!) zabavnije za publiku ili tim? i ovo cete pozalit kaj ste rekli :evil smile:
o ostalim pravilma procitajte na webu
na galeriji na webu ima par fotki, najjaci tam mi je ovaj lik kaj glumi Rimljanina u bojnim kolima :), a ni tramvaj nije los. na reklami koja se vrti na TV su pokazali i mog totalnog favorita, tip se spustio u mrtvackom kovcegu, a upravljac mu je bio kriz na lijesu! :))
najozbiljnije razmisljam o prijavi jer imam nenadjebivu ideju za vozilo, nesto sto sigurno nikad niko nije napravio. a trenirat cu po sumi, tak da budem najbolji vozac. iako, jos nisam osmislio koncept utrke, mislim da cu se mozda natjecat za uvjerljivo i premocno zadnje mjesto ;) ima smisla, vidit cete ako se pojavim na startu, a sa cilja cu vjerojatno morat pobjec pred razjarenom masom u nekom modernijem vozilu, raketi npr ;)

Udruga Spirit mi je upravo poslala info -
T-Mobile MTB Challenge
Nakon pet godina organiziranja pustolovnih utrka Cro challenge udruga Spirit od ovog proljeća započima sa organizacijom pustolovina na dva kotača. Četiri jadranska otoka, četiri orjentacijske MTB utrke, puno slikovitih predjela i bogati nagradni fond čekaju na vas. Kalendar i informacije o utrkama možete pronaći na stranici: www.crochallenge.com

Kalendar glasi ovako:
30. travnja 2005 - Otok CRES
25. lipnja 2005 - Otok HVAR
18. rujna 2005 - Otok ŠIPAN
03. prosinca 2005 - Otok UGLJAN

A zipa nagrade za seniore, 1. mjesto - Bicikl T-Mobile, mountainbike, Mobitel Siemens M-65 (Bike-o-Meter IBS 600), 3 000,00 kn. 2. mjesto - Kaciga i ruksak, 2 000,00 kn i 3. mjesto - Majica i kaciga, 1 000,00 kn. !!! A startnina 100 kuna. E sad ima tu i jedna kvaka - ovi MTB profici ce se polakomit kad ovo vide, a protiv njih rekrativci poput mene imaju sanse nula %. Ali za one koji dobro voze eto sjajne nove zanimacije. Narocito mi je fora sto se Kontrolne tocke obilazi redom kojim hoces i putevima kojim hoces (osim zabranjenih), a karta se dobi drito prije trke. Super fora! Moram otic na barem jednu da vidim kak ce to biti. Cres mi se kriza sa Mosor-trekingom, nazalost - jer to bih najradije (blizu mi je, a nisam ga vozio jos), od ostalih sam vec prevozio biciklom zadnja dva, a i Hvar dobrim dijelom isto. Ugljan zapravo samo po cestama, njega bih mozda mogao. A i Sipan mi je krasan otok, mozda i to, samo je dalek, kvragu. Biti ce Ugljan izgleda.
Na tim offroad trkama ce bit zbusenih guma i lomova bicikla i kostiju, ma moram otic na bar jednu!