malo drugačiji sportovi

U sveopcoj navali skribomanije koja me neobjasnjivo obuzela ovih dana i uz navrla sjecanja, potaknuta ovom MTB orijentacijom po nekim otocima, odlucio sam postati i svoj putopis iz '99. Sada cu konacno moci i ubaciti fotke sa tog puta. Tada sam biciklom, uz drustvo nekoliko frendova po dionicama, presao put od Zagreba do Prevlake (rt Ostro), uz mnostvo otoka usput. Bila je to prva od slijeda "pustolovina", dotad sam samo planinario. Pa evo te piskarije, u izvornom obliku kako sam to objavljivao na news grupi H.R.B prije vec skoro 6 godina. U nekoliko nastavaka, kao i u originalu, pa nek vas ne zbune neki izrazi tipa "grupa", neka imena i sl. A i bio sam 6 godina balaviji sto se valjda i vidi iz stila?

Pozdrav grupi nakon uspjesne 1400km turneje po otocima (16 komada) od Zagreba preko Senja do Dubrovnika i Prevlake.
Sjecate se onog subjecta Mi i trajekti iz 7 mj. kad sam se interesirao kak se moze svercati? E, nakon 20-tak i kusur brodskih linija ovog ljeta postadoh strucnjak za to podrucje. Platio sam 5 brodova. Ostalo je mito, korupcija, uvlacenje pod okriljem noci na parkirane brodove.... Tak da mi je ostalo puno extra love za Dalmatinska vina. Ne pljujte po Jadroliniji, to je zakon kompanija za bikere koji krstare Jadranom. Turneja je spojila ove otoke:
Rab, Pag, Dugi, Ugljan, Pasman, Prvic, Zlarin, Hvar, Vis, Bisevo, Lastovo, Korcula, Mljet, Lokrum, Lopud, Sipan i na kraju jos i Krk. Volio bih razmijeniti iskustva sa ljudima koji su vozili iste otoke ovo ljeto. Ja sam sreo samo Walda na Visu.
Jeste primjetili kolko ima parova Slovenaca po obali? Poduzetan narod.

Na put smo krenuli 20.7. dvojica, ja na mounticu, kompa na specki, sa 15kg bisaga svaki. Prvi dan smo zavrsili sa 110km u Josipdolu (Zg-stara Karlovacka- Karlovac-Duga Resa- Generalski Stol). Dosadno je do Karlovca vozit, a cujem da neki mudraci voze i po autoputu?! Kaj se to uopce smije? Slijedeci dan smo vec na Rabu, 120km, preko Kapele i Senja, trajekt iz Jablanca. Zanimljiva dionica, dva jaka uspona, na Kapelu 888m, jurnjava na 500m pa opet gore na Vratnik 700m. Spust u Senj je po serpetinama (bole kocnice), presporo za ulozeni trud da se popne gore, tu preporucam istrazivati alternativne puteve dolje. Na magistrali je jedna birtija, "Vila Velebita", tu nam je vlasnik rekao da su neka dvojica dosla u jednom danu iz Zagreba na bikeovima i tu ih ostavili i otisli dalje (ili doma) autobusom, dan dva prije nas???!!! Neko zna nesto o ovom?

Jedan dan odmora i voznje okolo. Glavna atrakcija Raba je najveci zvonik na koji se moze popet za 5 kuna. Oko 21h kad ima najvise ekipe na vrhu udri pop u zvona pa je fora gledat kak ljudi silaze osamuceni decibelima ko poslije preglasnog techno partija. Prema Pagu. Iz Raba vozi brodic "Amico" za Lun na Pagu (45kn). Udarili logor u Jakisnici, skrivenom, mirnom mjestascu, jos jednoj zagrebackoj koloniji.
Navecer skinuli bisage i letjeli otokom gore-dole te otkrili divan birc usred pustosi, pljunuti Bagdad Caffe. Na nekim mjestima i low-cost turisti si dopustaju pivu. Od pocetka imamo kisne noci i vjetar, a bura nas je stvarno naganjala po Pagu.
Iza Novalje smo vozili kao kroz vodu, stalno bura u prsa, a tada na jednom usponu 8% dobili smo je malo i ledja pa odvozili taj uspon sa 30 km/h. Znate sta to znaci... Iznad kampa Simuni pao je i brzinski rekord dotad, 71km/h. Samo je Dugi Otok to ponovio, a Lastovo premasilo sa 75km/h. Jos uvijek trazim svoj prvi 80++ km/h spust. U Pagu smo uboli cevape za 19 kuna (luksuz) i umalo pali sa Paskog mosta dan poslije. Neki radnici tamo nesto obnavljaju a mi frajerski odlucili proci preko mosta izmedju njih. Ispostavilo se da mijenjaju kolnicku traku, kompletnu, pa fali jedno 20m mosta.

Trajekt vozi ispod mosta i moze se proci badava. Ne da im se kontrolirati. Od mosta do Zadra prosli preko Nina i Petrcana, jako lijepom dionicom. Za Dugi Otok smo morali platiti punu cijenu, 45kn, jer smo stigli u zadnji tren i nismo imali vremena pogadjati se. Dobro je doci dosta prije polaska, malo snimati situaciju. Poslije nas se moglo vidjeti kako stojimo ispred trajekta po 15-tak minuta i zvacemo travke, sa procjenjivackim izrazom lica proucavajuci posadu i trazeci znakove potkupljivosti. Kao orlovi koji vrebaju plijen. Kazu da kurve i barmeni dobro procjenjuju ljude. I sverceri na brodovima isto.
Eto, to je ukratko prvih 500 km i 7 dana puta.

part 2
Daklem, 27.7. stigosmo u Brbinj na Dugom. Prvi prizor je bio parkiranih 20 Giantova ispred jednog drvenog jedrenjaka, iznajmljenog od Slovaka. Te smo poslije sreli na jos nekoliko mjesta. Bicikli su im sluzili za vjezbanje istovara i utovara izgleda. Koje rasipanje resursa...Brbinj je negdje oko polovice duzine otoka. Krenuli smo na sjevero zapad prema Bozavi i nakon ponovnog spoticanja na hrpi Giantsa upoznali zgodnu dJevojcicu u turistickom uredu. Mala je pokazala veliki interes za bikere (da ne kazem simpatiju) i opskrbila nas bitnim informacijama o stvarima za vidjet. A ima i jedinstven nacin prodaje skupih izleta na Kornate, od nehajnih prebacivanja divnih nogu preko naslona stolice, a nosi mini minjak, preko dubokih naginjanja nad kartom (dekolte - need I say), duboke poglede od kojih toplina lagano klizi prema preponama. Skoro nam je prodala izlet vrijednosti nasa cetiri dana zivota na moru! Slinavi i velikih ociju izisli smo od nje obogaceni vaznom lozinkom . ako nas igdje na Dugom otoku za*ebava policija "mi smo Njeni prijatelji".

Poslala nas je na Veli Rat, gdje smo nasli divan svjetionik (40m visok), ljuljacku u stilu "Gone with the wind", nasukane brodove ispred rta (cool fotka) i dva para Slovenaca koji su se skrili u sumi misleci od mene i frenda da smo policija koja ce ih bacit u more. Kazu da ih bas ne vole u Hrvaskoj. To su nam bili 5. par bikera koje smo sreli, sve iz Slovenije dovezlo i spava po vrecama u sumi. Na stranu politika i granice, meni su simpaticni. Drugi dan smo vec taman bili obrlatitli svjetionicara Antu iz Splita da nas pusti na toranj kadli se dovezo neki iz Ministarstva za za*ebavanje turista i uspon je propao. Na to se nadovezao i prvi gumi defekt, otkrice da rezervna zracnica ima predebeli ventil, pa krpanje i onda pad bicikla na glavu pri pumpanju i pucanje ventila. Pegula do pegule. Zdvojni ostavljamo ovaj komadic raja (najcisce more i divno kampiraliste na Velom ratu) i idemo za Sali.

Prije samog Salija je skretanje za Telascicu, to je neko zastitno podrucje na rubu Nacionalnog parka Kornati. Tu se ima sta vozit. Prvo smo ispeli 15% do 250m vrha cliffova, neopisiv pogled odozgora, pa malo off road voznje do jezera Mir i nocni bijeg pred olujom do nase baze u masliniku pred ulazom u Sali. Drugo jutro povratak za Zadar i odmah na Ugljan - Preko. Malo izvan Preka je brdo sa tvrdjavom i TV-odasiljacem, Sv. Mihael. Tu se treba popesti i dozivjeti savrsen pogled na Kornate, Dugi, Iz, Ist, sve do Losinja. Totalna panorama. Ja se uspentrao na Tv-toranj, jer na njemu pise samo da je penjanje po zidinama tvrdjave na vlastitu odgovornost a glede TV tornja ne pise nista. A nije da nije pod visokim naponom. Nakon posjeta Kukljici otkrili drugu atrakciju Ugljana - most za Pasman. Tu je uski kanal kud prolazi trajekt iz Salija za Zadar i to tak da bude po par cm lufta sa svake strane broda, a izaziva velike vrtloge i rupe na vodi. Barba tog trajekta je neki genijalac kad se tu uspije provuc. Od Pasmana mogu preporucit samo posjet Benediktinskom samostanu Cokovac prije Tkona. Tkon-Biograd. U Biogradu je valjda najhladnije more na Jadranu, neki izvori sta li, posjet Hrvatskoj Cigri koja tu uziva u penziji i bogat nocni zivot. I dosta zakrpa po asfaltu - ostaci udara granata iz proslog rata.

Jurimo za Vodice pokraj svijetloplavog Vranskog jezera i divnog, tamnoplavog mora Sibenske rivijere. Fenomenalne boje, ovdje mi se more jako svidja. Tu smo se rastali na jedan dan, ja otisao na Prvic u Sepurine, a frend na Zlarin, svaki svojim rodjacima na punjenje zaliha masti. Tu vozi jedan motorni brodic Vodice-Prvic-Zlarin-Sibenik i moze se presverat, barba je pun razumijevanja. U Sibeniku razocarenje, katedrala zatvorena, tvrdjava Sv. Ane zatvorena, odlazimo tuzni za Split. Odabrali smo kracu prugu, ne obalnu po magistrali nego kroz brda, iza Vilaje do Trogira. To je ok cesta. malo prometa, zato smo je i uzeli umjesto grozne magistrale. Zao mi je sto nismo vidjeli Primosten i Rogoznicu, ali ovako je brze. A na kraju se dobije i perfektan pogled na Trogir i Split sa brda i dobar spust. U Splitu lovimo Petra Hektorovica za Stari Grad na Hvaru. Dama na blagajni uporno pokusava prodati kartu za bicikle, ali mi smo rekli da cemo ih tu ostavit i onda bez karti mrtvi hladni prosli na brod kraj kartodrapca koji se bas zapricao sa nekim zgodnim turistkinjama i nije vidio ni nas ni bicikle ni brod ni Split. Mozete mislit kud je gledao. Takve dragocjene trenutke smo poslije profesionalno cekali i masno koristili. Sve su to galebi u dusi. Kad je zena u igri biciklisti prolaze badava. Najbolji dokaz ove teorije je bio na Mljetu kad su minirali nesto u luci Sobra i tip je zaustavljao promet da nebi turisti stradali. Tad su naisle dve Taljanke i nas dvojicu na biciklima NIJE vidio ni zaustavio pa smo imali priliku vidjet eksploziju i stup vode od 50m i padanje kamenja iz malo vece blizine od one koju bismo nazvali sigurnom.

to be continued