Marketing
Oda šlapi broj 44, na točkice
Oj ti nepoznati hodacu,
vlasniče slape 44, na tockice
Sto si se danas prijepodne strmoglavio od Erberovog prema Kraljevom
Sto mi skakuces nizbrdo kud bi ja uzbrdo
I sto mi sjebajes koncepciju
Imas prokleto predug korak, znas 
I will have my rivendž!
Gazim ja tak umoran, nakon 5 sati hoda vec, po pol metra neugazenog snijega na sjevernoj strani Medvednice, od Kraljevog vrha prema Sljemenu. Lijep je dan, pravi Sun-day, ali buraz snijega je sve vise, a ja bez gamasa. Mokre noge, zebu vec malo. I onda smajl, na pol puta kod jednog krizanja naidjem na neke, prve na mom putu 49, tragove koji su dosli po mojoj stazi, odozgora. Mislim si bit ce mi lakse sad, taj mi je malo isprtio stazu. Al vraga. Trcao je dole, koraci su mu ko tri moja. On je skakutao a ja nogu pred nogu, on nizbrdo ja uzbrdo. A put 49 je bas opak, strrrrm. Nema tu brzo uzbrdo. Neko ce tu kosti ostavit na treku. Sjecam se tog paklenog puteljka jos sa prvog urban challengea, tu smo po noci grcevito pokusavali pobjec pratecim Austrijancima, tu smo branili prvo mjesto. I obranili ga taj put, al ne do kraja trke nazalost. Zato volim taj strmi uspon. Usudio bih se prognozirat da ce se tu prelomit i odlucit zvjerski treking.
Al sada .... snijeg je taman onaj najgori, malo me zadrzi na povrsini i kad prebacim tezinu na prednju nogu onda propadnem pol metra. Pljuuuuv. A i ovaj sa djonom na tockice me ubija u pojam, nikak mu uhvatit korak. Ne znam jel mi vise pomaze ili smeta. Mislim da smeta. Al barem imam koga psovat.
Koji od vas divljih svinja je to bio, priznajte!? Crko sam nacisto. Da nisam iso jest u Zeljeznicara ne bih ni dosao do dole. Eto, sad sam ispratio valjda zadnji snijeg na Sljemenu ove zime 2004/05, kao sto sam docekao na treningu i onaj prvi. Snijeg, sad mozes ic. Ja bi trenirooooo!
Post je objavljen 13.03.2005. u 20:15 sati.