Pregled posta

zg-prevlaka 2.dio

Stari Grad je prilicno lijepo mjesto za vidjet, al smrdi jerbo im kanalizacija ide u zaljev odma uz rivu. Sam zaljev je ubitacno dugacak, pa kad hoces pjeske sa jedne strane na drugu treba ti pol sata. Svi koje sam upoznao tamo su prije ili poslije konstatirali da bi trebalo napraviti most. Nocni zivot je koma, poslije ponoci nema nis, jedan mali kiosk samo, neka Lanterna.
Zato smo u Jelsi puno bolje prosli. Tamo je ok. Na daljoj strani zaljeva je kamp, a kraj njega jedan napusteni dio istog, gdje se moze spavat na uredjenim parcelama bez beda, osim sto je to tik uz groblje pa ako vam ne smeta spavat sa sjenom kriza preko glave i hukom sova... Ja sam dobro spavao, bas me briga. Tu smo se stacionirali tri-cetiri dana, malo se odmorit, ali smo radili izlete svaki dan na juznu stranu otoka. Prodje se kroz selo Pitve i naleti na neki stari, jednosmjerni tunel, prilicno dug, a funkcionira na principu dva Dalmatinca povezana poljskim telefonom, koji se dogovore koji ce smjer sad pustit : "Ej, MAte, ajd pustaj sad ti svoje". "Ma, ne, tu neki nervozan, zuri mu se, pusti ti jos malo svoje". Tunel je tak uski da auti mogu ici samo u jednom smjeru odjedanput, a nema ni svjetla. Zato bikeri, nacrtajte se ispred kolone nek vam svjetle. Nikud im se ne zuri, na moru su. Moj se frend malo zanio pa smo izgubili kolonu i isli zadnji. Ja sam sa svojom malom baterijom taman vidio zid i vozio se 20cm od njega, a frend nije imao nista osim moje blinkalice pa se zakucao u zid sa 30 kmh. Nije bilo lijepo za vidit. Al je bilo smijesno.

Na drugoj strani su Jagodna sa lijepom plazom (tu smo malo FKK jer su tako diktirale cure, ne znam cemu su samo smijale, mozda mojim biciklistickim gacama, koje su kad ih imas crne a kad nemas bijele na crnom), i Sv. Nedjelja, gdje ce skakaci doci na svoje. Vrijedi jos otici i u Vrbosku, blizu Jelse, izgleda ko Venecija u malom. To otkrijte sami. Kad smo dosli u sam grad Hvar ostali smo osupnuti kolicinom ljepotica na rivi, narocito se vrte oko jahti. Ko roba na trznici. Nadam se da ce jos biti tamo kad se ja obogatim i dovezem sa svojom jahticom. Grad je super ziv, to je najbolje mjesto koje sam vidio ovo ljeto, sto se tice nocnog zivota. Preporucam svim brijacima. Bircevi rade do 4, 5, svaki fura svoju mjuzu, mozes sjedit na rivi i pit svoje vino i ima puno ljudi. Mozda uleti i kakav koncert na terasi Fortice, gore na tvrdjavi, nama se potrefio Urban. Spavali smo u nekom sumarku na kraju obalne setnice, nakon koncerta tu se nabilo nas 50, drustva kolko hoces

Tu je frend odlucio ostat, naime stavio je kljuc sifre u kupace gace i otiso se kupat. Poslije toga je cekao da mu mama posalje rezervni kljuc poste restante iz Zagreba. NOSITE REZERVNE KLJUCEVE SA SOBOM. Ili pilu. Ja sam ga pozdravio i odjurio na Vis, gdje mi se pridruzio drugi frend i gdje sam odma sreo Tibora. Koji je posvao Jadroliniju. Waldo, hvala za cugu. Kak je bilo na Silbi? Uslijedila je Komiska ribarska noc, sa besplatnim ribiciama i vinom (da, besplatnim, i toga jos ima). Najeli i napili se preko svake mjere i sutra u osam se nasli izbaceni sa nekog brodica gdje smo spavali. Vlasnik je mislio da nas je sve sterao, ali tada je ugledao jos tri para nogica ispod pramca. Radilo je i veslo. Ukupno nas je pronasao osam. Mozda je jos koji veseljak ostao pod mrezom. Komiza je ok mjesto, ali imaju problema sa deprom i drogom zbog stalnog juga koje valjda izludjuje svojim puhanjem.

Slijedece jutro smo trijezni dovezli na rivu i istog gazdu ulovili da nas vozi na Bisevo za 10 kuna. To je brod "Pruga"i vozi na kupanje na Bisevo. Aranzmani za Modru spilju su inace po 60kn, a ovaj je tvrdio da ne staje ni blizu spilje. Mi smo ga prozrijeli, naravno da staje, odmah pokraj, samo stiti interese svog rodjaka iz treceg koljena koji guli turiste. Jos je rekao, kad smo se ukrcali i vidio je da smo tvrd orah, da se ulaz placa, da je cuvar lud i tuce veslom po glavi i jos je poceo mrmljat o nekim tamo valovima koji ce nas spljeskat i svasta takvo. Dobrodosli turisti, djate novce i odite odma doma. Mi smo naravno uplivali badava u spilju, i onda cekali dva sata da sunce opici pod pravim kutom. To bude oko11 sati. Gledali smo kako postepeno raste intezitet svjetla i umirali od uzdisaja "Ah, divno" "Lijepe li prirode" i slicno u stilu Alan Forda i Bob Rocka. Unutra se jos moze ronit, skakat, slikat,...skijat, plesat, trcat. Obavezno ponesite masku za ronjenje. Ako naletite na hudog cuvara ima i ulaz odostraga. Otvor iznad razine mora , desno od glavnog ulaza 20m.
E, sad problem, nazad za Komizu "Pruga" vozi tek u 18h, tu nema nikog pa nam je dosadno, treba stopirat prijevoz za nazad. To je najbolje napravit na nekoj pjescanoj plazi s druge strane otoka. Nije daleko. Mala setnja. Koja se nama nije dala radit pa smo plivali od camca do camca (stopirali iz vode) dok nas nije neko pokupio. Od Komize se biciklima opet moze kruznom turom kroz Podhumlje, Podspilje kroz vinograde. Tu je neko polje usred otoka gdje je bio aerodrom za 2. rata, sad na pisti raste grozdje i to super izgleda. Oko Visa jos ima tri, cetiri tvrdjave za pogledat i par krasnih uvalica ispod Podspilja. Zelenu spilju nisam vidio, moglo bi i to biti isplativo.

11.8 je i pomrcinu smo pogledali u Splitu, pa popodne naumili krenuti na Lastovo. Nema nikakve direktne veze Vis-Lastovo pa smo se malo provozali (badava). Tak smo htjeli i dalje. E, brod "Lastovo" je mislio drugacije. Tu je najnabruseniji kartodrapac kojeg smo sreli, neki kontrolor valjda pa nas je sprasio da moramo kupit karte. U zadnji tren je uskocila izvjesna osoba zaposlena u Jadroliniji koju znamo otprije i kupila nam karte na svoju karticu zaposlenih. Oni placaju samo 10% cijene, pa je karta do Lastova ispala nekih 4 kune. Mi smo naravno uzeli kartu do prve stanice, Vela Luke i prosverali se ostatak puta, cime smo ustedjeli 63,4 lipe. Principi. U Ubliju na Lastovu se mozete uvjeriti u graditeljske sposobnosti bivse armije, tuneli za brodove, tuneli u brdima za municiju, molovi, tracnice za male vlakice za torpeda... kamen, beton, zeljezo, vrlo ljupko, nauticari to vole. Na juznoj strani uvale od trajekta je neki napusteni kamp, idealno za spavanje. Moram napomenuti da smo imali sator do Hvara, ostavio sam ga frendu koji je zakljucao bicikl za drvo i izgubio kljuc, a u tom satoru sam spavao samo kad je padalo. Frend se unutra skrivao od komaraca cijelo vrijeme. A oni su dokazali zametke inteligencije i progonili ga na sve moguce nacine. To mi se uvijek dogadja, s kim god da sam, svi insekti idu radije na tu osobu nego na mene. Drugo jutro oni broje ubode na desetke, a ja im pokazujem nedirnutu kozu i dokazujem da haluciniraju. To svojstvo moje krvi me napravilo vrlo "popularnim" u kamperskim krugovima. Dakle, od Hvara spavamo vani, na najlonu bez karimata, ja imam luft-madrac umjesto toga. To je puno prakticnije od karimata, sklapa se na 20*20 cm i samo je malo tezi od kar. a prednosti transporta su jako osjetne na Magistrali , izmedju podivljalih Neoplana, buseva sa otvorenim vratima i kamionima. Svaki cm ustede na sirini zlata vrijedi. Razmislite o ovom, ponosni vlasnici karimata.

Na izlazu prema Lastovu (gradu) šok - na zgradi se kocoperi naziv "Klub mladih informaticara Lastova". Otok inace ima kakvih 700 dusa, kazu mi domaci, od toga mladih valjda 100 a informaticara mozda 3. Kakav entuzijazam ! Rado bih se uclanio u tu organizaciju. Grad Lastovo je "must see", na obroncima iznad doline u unutrasnjosti otoka, ne gleda na more, na uzvisinama okolo ima dvije kule, od kojih je ona visa prema moru, sluzi kao meteo-stanica i ima odlican pogled. Moze se popesti na krov, uz dozvolu simpaticnog metereologa. Koji nam je odao i da Lastovo ima 46 otocica u akvatoriju, 46 uvala i 46 crkvica. Postoji jos jedna asfaltirana cesta prema Skrivenoj Luci, gdje smo napravili onih 75kmh. Taj je dio otoka spaljen, a ima najljepse more i lijepi svjetionik na rtu. Na zalost, opet nas ne puste gore, jer je ono isto ministarstvo zabranilo takve podvige. Navodno su neki naplacivali takve posjete za svoj racun. Od Skrivene se moze do Ublija kruzno, preko brda po makadamu, ali ja imam semi-slick gume i jako se tesko krecem po sljunku, koji je na dijelu te cestice pa se vracamo u Lastovo. U vezi tih guma, poslusao sam savjet iskusnijih sa HRBa i stavio semi-slick umjesto ripni i dobro sam napravio. I tak mi je 90% puta bio asfalt, a ovako je sve znatno tise i manje naporno. Poludio bih od zujanja zraka kroz ripne. To sam nazalost platio sa manje odvozenih off-road puteva, koji cine zivot ljepsim. Iscjedili smo od prodavacice u Lastovu obavijest da ipak ima nocnog zivota na ovom dalekom otoku i noc proveli u egzoticnom disku u Lucici, ispod Lastova, u drustvu 5 brijaca iz Dugava, nesto domacih i par stanih turistkinja. Nije losa kombinacija, a i mjuza je bila odlicna. Ovaj "disko" je highly recommended za sve namjernike. Brod za Korculu nam je kretao u 4.30 pa smo onako pripiti prionuli poslu i prosli najljepsih 10km do Ublija po noci bez mjesecine i bez svjetala - moja Sigma Sport lampa je pojela 5 baterija u prva 2 dana i vise ih nije dobila. Sa onom malom lampicom smo osvjetljavali bijelu crtu po sredini i uzivali u spustu.

Na brod smo upali u 3 ujutro racunajuci na smanjenu budnost protivnika. U garazi je bio neki pospani djelatnik dragog nam prijevoznika koji je pruzio izvjestan otpor "Ne moze, van s biciklima, sve cu u more bacit, ej jel cujete vi mene, ej vracaj se ovamo..." ali smo ga obradili, dok je jedan trpio uvrede i psovke probudjenog cuvara drugi je parkirao bikeove. Covjek se silno uzrujao, ali nije bacio nista u more nego je digao ruke i opet zaspao. Nesto kasnije, kod ukrcaja putnika, tip na ulazu je bas ljubazno pokazivao mjesto za auto nekim lijepim Talijankama i nije opazio dvije sjenke koje nestaju uz stepenice za putnike iza njegovih ledja.

Idemo na Korculuuu! (bit ce i nesto fotki, uskoro...)

Post je objavljen 08.03.2005. u 08:05 sati.