Buduci da me niko ne trazi nastavak, evo ga! :)
Vela Luka, Korcula. Zar je to ono romanticno mjesto iz pjesme??? Nije nas impresioniralo. Kao ni pljusak koji nas je iznenadio na spavanju u sumici. Spasili smo se 15 minutnim cucanjem pod najlonom, koji je obavezni dio opreme za sve koji spavaju vani. Odmah smo, uvrijedjeni takvim docekom, produljili kroz Blato za Prizbu. Tamosnju podruznicu HRBa, Vatroslava, nismo ulovili jer i poste imaju fjaku od 12-17h, u vrijeme naseg prolaska kad smo ga htjeli zvati. Okupali se u nekom turistickom naselju, koje ima plaze na malom poluotoku sa stazicama okolo-naokolo, zgodno mjesto. Izgleda da ima dobrih primjeraka u toj Prizbi, ha Vatro? Nije ti dosadno ljeto.
Kod Smokvice uzas, sve spaljeno, katastrofa. U Zadruznom domu probu upravo ima limena glazba koja se sprema na sprovod, ali kakofonija ustimavanja jako lici na psihodelicni Jazz, kakav se mogao cuti u jednom filmu sa Stingom. Tu sam prvi put u zivotu vidio narance na drvu, umjesto u gajbi, ko sto rastu tu kod nas.
Iste veceri smo vec u Korculi, na vrijeme za nagradnu pivu u ducanu. U Marini radi shop do 22h, a tu su i tusevi u sanitarnom cvoru
ACI-ja. Spavati se moze odmah uz Marinu, neka plaza zaklonjena tamarisima (pusa Kristini i Dariji). To je sve kod autobusnog kolodvora, gdje je i nocni zivot, dva birca "Arka" i "Amadeus" gdje se plese do 2,3 sata ovisno o raspolozenju plavaca. Naletjeli smo u subotu i morali cekati brod za Mljet koji vozi tek u ponedjeljak, ali te smo dane iskoristili za obilazak Lumbarde i njenih pjescanih plaza, posjet najistocnijem rtu otoka, tu su i neke Rimske rusevine i jedna moja dobra prijateljica, gdje se fino jelo, pilo, pralo i spavalo. Kako su divne takve usputne opskrbne stanice! Velika Gospa je prosla bez neke posebne feste, taj dan smo otisli do Racisca, na obali prema Peljescu. To je zgodno mjestasce, ima dobar pogled - u istoj su liniji gledanja kraj Peljesca i pocetak Hvara (ili obratno) i SV. Jure na Biokovu. U samom gradu Korculi treba istaknuti krasni Stari grad sa zidinama, muzejima, riznicom (imaju nesto od Da Vincija, kaze casna sestra, ali to nismo stigli vidjet), kucom Marka Pola, strme kale... Noc smo proveli u srcu starog grada, lijevo od kule, odmah nakon ulaza, u vrtu gradskog poglavarstva, na nagovor neke lokalne ljepotice koju bih rado ponovno vidio, ako kojim sretnim slucajem ovo ikad procita. Htjeli smo spavati na kuli iznad ulaza, ali je ta zatvorena, what a shame. Kak to ne mogu popravit, pa tu bi turisti placali 5DEM za ulaz. Gdje je sluh tim turist-radnicima? Noc ispod gradonacelnikova ureda je prosla super mirno, ali smo zaboravili da je drugi dan radni (pon.) i silne administratorice su se slatko hihotale nad nasim glavama kad smo se probudili. Izgleda da smo im se svidjeli, onako mladi i polugoli u svojim vrecama, sa natovarenim biciklima jer se nismo probudili u marici.
Prijatelj Ivan nam je sredio besplatni prijevoz jednim turistickim brodom u Nacionalni Park Mljet i na tome mu puno hvala, jedan je od nasih najboljih sponzora! Inace je taj nacin prebacivanja na Mljet 150Kn , mislim, jer je i sam ulaz u Park skup, 50kn za pojedinca ak se ne varam. A jedina opcija sa Jadrolinijom je inace iz Dubrovnika za Sobru. Totalna izolacija. U Parku treba posjetiti samostan Sv.Marije na otocicu u Velikom Jezeru, plazu na kraju tog juznog rta ("kod Kriza", pitajte domace) i najljepse od svega - kanal na ulazu mora u Veliko Jezero. Kad krene plima more tece velikom brzinom i tu onaj tko moze preroniti bazen na Mladosti (50m) sada moze preroniti i 100m. Vozili smo se lezeci na vodi bar 5 puta svaki, a poneki nadobudni mladac proba i plivat protiv struje. Autor ovih redaka je u 10 minuta glupih napora presao punih 5 metara i dobro zapjenio cijelo jezero. I nasmijao hordu Talijana (i jednu simpaticnu Talijanku, koju nije bas impresionirao). I ostao bez gaca, jer je plivao u boksericama koje su zamijenile prave kupace koje krase jedan balkon u Visu i dan danas. Treba se jos navratiti u Govedjare i pogledati Rimsku palacu u Polacama. Tu nam je agent turistickog drustva Mljeta objasnio da je tu nekad protjeran neki senator koji je htio kupit izbore za cara (a kamo cemo mi protjerat ove nase?) i tu napravio drugu najvecu palacu na nasem Jadranu. Malo je toga ostalo. A od arheoloskog nalazista, kamo vodi put koji nas je zaintrigirao, kaze agent da je ostalo jos manje - "Ma neki mozaici, iskopali ih pa opet zakopali, nemate tu ca vidit". Valjda ih nisu mogli cuvat pa da rulja ne raznese suvenire. Iskreni djelatnik. Ovaj otok zasluzuje sve pohvale za informacije jer ima veliku kartu uz cestu sa oznacenim izohipsama. Pa smo znali tocno sta nas ceka na putu, veliki uspon na 250m, konstantan, nakon Polaca. Vrlo dobar uspon, ja ih obozavam, jer nakon uspona slijedi spust pa sto teze gore...
Nazalost, na samom vrhu moj Jumpertrek je odlucio popustiti, pukao je saraf koji drzi sjedalo na stangi. Pa sam se do Sobre
spustao stojecki na pedalama, 16 km. Tamo smo dozivjeli onaj prije spomenuti dogadjaj sa miniranjem i dobili zamjenski saraf za mene. Tu smo upotrijebili malo maste kod ulaska na brod, frend Miran je sakrio bike u kombi kod dvoje mladih Talijana, a ja u kamion koji vozi voce na otok i prazan sa otoka. Poslije je bike malo smrdio na trulez. Pokusaj guranja 20 kuna u ruke je zavrsio osmijehom i rijecima "Ma ne treba, ajde decki". Blazeni, krenuli smo na ugodnu voznju prema Dubrovniku. Moj pokusaj upada dvjema mladim damama koje su zbunile onog tipa koji je trebao zaustavljati promet zbog miniranja je zavrsio objasnjenjem da i one imaju taktiku, zavode Jadrolinije ljude. Ponekad im valjda i upali. Dalje putujemo sa njima, pusa Maji i Nadi.
I onda Dubrovnik. Ulaz u Stari Grad u stilu pobjednika etape na Touru, ugodno iznenadjenje velikim brojem gradskih fontana, izvora i pipa sa divnom, hladnom vodom. Ipak sam ja putem popio bidon od pola litre svakih 10km, pa znam cijeniti hladnu vodu. (nemojte uzeti crni bidon kad se vozite po suncu, budite pametniji od mene). Da skratim pricu, najljepsi grad, na zidine idite na onaj dalji ulaz, istocni, nakon malo cjenkanja cuvar ce vas pustiti muhte i dati vam neke korisne cake za prolazak kontrola. Ako ste simpa ko mi. Nocni zivot - klub "Otok" ili "Lazaret" i Miranove veze i poznanstva iz dana rock&roll banda. Kupanje kod "Lava" ispod zidina ili na Lokrumu. Na Lokrumu je puno puteva za voznju (koje sam ja setao jer mi se nije dalo vuc bicikl), makadami, na vrhu je Fort Royal, lijepa utvrda sa pogledom, jos vidite Botanicki vrt sa puno kaktusa i Franjevacki samostan (zatvoren i pust, naravno). Drugi dan me svi ostavljaju, ostajem sam i slobodan pa jurisam na Konavle. Gledanje beogradske tekme na TVu, nocni razgovori sa Konavljanima u zadruznom domu u Poljicama, spavanje u Domu, daleko od zmija kojih ima gomila.
Drugo jutro sam na Prevlaci, do UN-zice i to je najdalja tocka do koje mogu. Pogled na Boku u daljini i trk nazad, kroz Konavle, preko Grude. Jos uvijek vidljivi tragovi rata u Kuparima, ogorcenje domacih na krvnike koji se provlace pod krinkom "Brojki i slova" registracija, tezak 15 minutni 10%-tni uspon poslije Kupara. I klasicni pogled na Grad sa ceste visoko iznad. Mozda sam trebao prosetati do Srdja, ali malo sam lijen, i zurim na brod. Za 25Kn (kad si sam malo je teze svercati) stizem na Lopud. Planinarenje po otoku, lijepa tvrdjava na vrhu, crkvice skrivene po sumicama, prastare stepenice obrasle u korov okolo-naokolo otoka, Fr. samostan - krivo vrijeme za posjet, nazalost. Navecer isti brod (koji radi kruzne ture Dubrov.-Kolocep-Lopud-Sipan) me vozi za istu onu kartu na Sipan. Otkrio sam ko je gazda na brodu i malo se sprijateljio, (to je jedan "malo" tezi barba, ne moze se fulat, sjeti se reklame za Eva-tunjevinu), pa me pustio. Na Sipanu sam otkrio 2 dvorca, 2 crkve-tvrdjave, nekoliko tornjeva, i lijepi vrh na koji vodi dugi, teski makadam. Nagurao sam bicikl na 150m visine i dalje morao pjesice. Vrh je opet pogled i stara tvrdjava. Tada sam ugledao svoj brod za Du kako izlazi iz Sipanske luke i ide za Sudjuradj, pa smo se malo utrkivali. Ovaj makadam ce vam se svidjeti, ako imate normalne gume, nemojte probat sa slickicama ko ja. Ipak, uspio sam ne pasti, ne strgat bicikl i uhvatit brod. Spremio sam 20kn za Barbu, ali tada sam uocio da utovaruju teret preko pramca a on stoji na normalnom ulazu za putnike pa sam se malo prokrijumcario. Upalilo je.
U Gruzu sam kupio kartu za 65kn do Korcule i otisao do Rijeke (to kosta 170Kn) bez da me iko bacio s broda. Prvo sam bio probao ubacit se u Talijansku skupinu od 4 biciklista sa skupnom kartom ali je mlada dama na ulazu u "Marka Pola" ipak naucila brojat do 5. Lovu nije htjela i mislio sam, gotovo je zapamtila me. Ipak nije jer su dosla tri jos veca pacijenta koji su se dovezli iz Medjugorja i izgledali tak zapusteno da sam ja bio jako fin u usporedbi. Njih je zapamtila (isto su imali kartu do prve stanice a isli do zadnje) pa ih je malo naganjala po brodu. Nekako su se i oni izvukli, ali vec su to tragovi neke kontrole po brodovima. Zadnja dionica je bila voznja 60km na Krk do Punta, gdje je cekao auto za doma. Puhala je malo bura 100 na sat pa sam se probijao kroz Bakarac kao kroz vodu, a onda na drugoj strani Bakarskog zaljeva kocio na uzbrdici. Ispred Bakra sam vidio i jedinu nesrecu na cijelom putu.
I tako je to zavrsilo. 32 dana, 1400 km, od cega 50-tak na relacijama tipa baza-ducan, 2000 kuna troskova. Vozio sam sa dva frenda, prvu dionicu do Hvara Danijel, pa onda od Visa do Dubrovnika Miran. I po Korculi jos i Zrinka. Prosjecno smo isli 20 kmh, prvi dio puta. Kasnije je to jako palo zbog mora, kupanja, divljenja nad pogledima... Prvi dan je bio 130km, a dalje dosta manje, dakle bez nekih posebnih napora, bilo je napornih uspona, vrucine i zege, ali ne po cijele dane i uz stalna osvjezenja. Najtezi uspon je bio po Magistrali poslije Senja, vjerojatno zbog neadpatiranosti na vrucinu, od otoka najstrmiji je Mljet, ali i najljepsi. Kvarovi su bili rijetki, dvije probusene gume, puknuti ventil, puknuti saraf na sjedalu (sve kod mene), male nezgode tipa zakljucavanja bicikla pa gubljenje kljuca - Danijel, (i Miran je izgubio kljuc, ali nije zakljucao bike srecom). Iz toga slijedi savjet - obavezno ponijeti rezervni kljucic. Sta jos, za takav put stavit semi-slick (ne slick, jer ima i makadama a tu slick ne prolazi), po mogucnosti instalirati dinamo (pa nek bude city bike), luftic umjesto karimata, bisage (nikako ruksak), dva bidona , bijela, prednje suspenzije ako moze i puno adresa usput.
Posteno sam se oznojio pisuci ovo, pa su sve kritike, komentari, pljuvanja, novcani prilozi, ljubavne ponude mladih djevojaka i druge reakcije dobrodosle, tek da znam da je neko ovo i procito. Do slijedece ekspedicije, pozdrav
kraj citata
Post je objavljen 11.03.2005. u 09:52 sati.