ze(le)na macka
02.04.2007., ponedjeljak
Pag
|
Jutro je, bude me motori barkica koje se krecu prema Rabu i krikovi galebova koji su nastanjeni na krovovima praznih vikendica. Sa salicom prve kave ciji miris me doziva izlazim na terasu gdje dugo gledam u more...dugo. Osjecam miris mora. Razmisljam. Pogled mi zapinje u vrhovima krosnji maslina, brojnim suhozidima i beskrajnom plavom moru. Osjecam se slobodnom, smirenom i zasticenom od gradske buke prometa, smoga i uzurbanosti koju u gradu ne mogu izbjeci. Mir. Miris proljeca. Sloboda... |
