Jutro je,
bude me motori barkica koje se krecu prema Rabu i krikovi galebova koji su nastanjeni na krovovima praznih vikendica.
Sa salicom prve kave ciji miris me doziva izlazim na terasu gdje dugo gledam u more...dugo.
Osjecam miris mora.
Razmisljam.
Pogled mi zapinje u vrhovima krosnji maslina, brojnim suhozidima i beskrajnom plavom moru.
Osjecam se slobodnom, smirenom i zasticenom od gradske buke prometa, smoga i uzurbanosti koju u gradu ne mogu izbjeci.
Mir.
Miris proljeca.
Sloboda...
Post je objavljen 02.04.2007. u 17:49 sati.